Osnivanje župe i smještaj crkve: Župa Kruševo je osnovana 13. 5. 1924. Formirana je od krajnjih sela župe (Čula, Podgorje, Krivodol i Selišta) Mostarsko Blato (Ljuti Dolac) i od krajnjeg sela (Sretnice) župe Gradnići. Župa i župna crkva su posvećeni proroku Iliji.

Prije dolaska svećenika u Kruševo župljani su u dogovoru s Ordinarijatom odredili da im središte župe s crkvom i župskom kućom bude na sadašnjoj lokaciji kod groblja Sajmište i kod nekropole stećaka. Pripreme za osnivanje župe i traženje župskog središta započeti su 1920. i nastavljeni 1921. Po dolasku u župu 1924. župnik je zatekao sazidanu manju župsku crkvu – kapelicu na mjestu sadašnje župske crkve i konstruktivno završenu župsku kuću s postavljenim otvorima s dvije useljive prostorije. Bila je iskopana i završena čatrnja.  Da se odredilo sadašnje mjesto kao župsko središte gledalo se da svima bude isto daleko do crkve.

Od 1934. do 1936. pokojni župnik don Ante Romić je organizirao gradnju župske crkve. Radovi na crkvi 1936 su bili dovedeni do krova i konstruktivno završeni. Na crkvi se sve do šezdesetih godina XX stoljeća nije ništa radilo. Sve što se kasnije radilo pa do danas bilo je privremenog karaktera. Zapravo, iako crkva od 1936. služi svojoj svrsi nikada nije građevinski završena.

Od 1973. pored župske kuće nalazila se u sastavu župskih prostorija i kuća za časne sestre. U prizemlju kuće je bila vjeronaučna dvorana. Kuća za časne sestre je 1996. srušena.

Devedesetih godina XX stoljeća počeli smo razmišljati, o župskim prostorijama u širem kontekstu te smo uvidjeli potrebu gradnje kulturno-pastoralnog centra za narod ovoga kraja.

Župsko dvorište sve do 1990. bilo je ne kultivirano. Od 1990. pa do danas svake godine izvodili su se određeni radovi u crkvenom dvorištu u smislu uređivanja i kultiviranja. Radovi su izvođeni djelomično u radnim akcijama s župljanima i djelomično s plaćenim dnevnicama s radnicima. Radovi u dvorištu nisu do kraja završeni.

U posljednjih deset godina na župskim prostorijama, dvorištu, pristupu do crkve, parkiralištu u crkvenom dvorištu i izvan njega učinjeni su veliki građevinski zahvati. Župska crkva i sve prostorije postale su pristupačnije i za oko i za liturgijska događanja.

Radove na župskoj crkvi, s idejom renoviranja i dogradnje, započeli smo 1990. Zvonik smo izveli prema projektu iz 1936. i možemo reći da je do kraja završen. U radovima 1991. sanirali smo krov crkve. Krov je bio zdrav samo sedam mjeseci, oštećen je u svibnju 1992, s tri granate. Dvije granate su pogodile u pokrajnje zidove. Za sada, su ratne štete na crkvi samo sanirane.

Župnici i kapelani: Od 1924. župa je imala sedmoricu župnika: fra Lazar Čolak, fra Bazilije Senjak, don Ante Romić, don Mirko Iličić, don Marko Kutleša, don Vinko Brkić i don Ljubo Planinić.

Svaki župnik je ostavio pečat svojega djelovanja u župi. No po duljini župnikovanja i po važnosti ističe se pokojni župnik don Ante Romić koji je u župi djelovao od 1934. do smrti 1964. Vidjevši po godinama don Antina djelovanja u župi uviđamo da je djelovao u pred ratnom vremenu, u ratu i poslije Drugog svjetskog rata. U isto vrijeme u poslijeratnom vremenu don Ante je sve do šezdesetih godina XX stoljeća vodio župu i ured Biskupskog ordinarijata u Mostaru, dok je biskup Petar Čule bio u zatvoru.

Župnik don Marko Kutleša, predajući župu Kruševo, don Vinku Brkiću 1981. otišao je u misije, u Ruandu. U misijama je djelovao i domaći sin svećenik, don Drago Bevanda, u Tanzaniji.

U župi su pred kraj života bolesnog župnika don Ante Romića počeli djelovati i kapelani. Od 1964. do 1988. kao kapelani izredali su se devetorica mlađih svećenika: don Nedjeljko Galić, don Jozo Radišić, don Petar Vuletić, don Ante Ivančić, don Marko Kutleša, don Stjepan Ravlić, don Mate Šarić, don Niko Luburić i don Pero Pavlović.

Djelovanje časnih sestara u župi: Djelovanje časnih sestara u Kruševu su započele sestre Štadlerovke 1968. Djelovale su od 1968. do 1972. Prve su došle od 1968. do 1970. s. Nevenka Ivančić i s. Stjepanka Lukač, potom od 1970. do 1972. s. Emilija i s. Tatjana. Sestre Štadlerovke su Kruševo napustile 1972. i privremeno je u Kruševu sama djelovala sestara milosrdnica Katarina Martinović. Njezinim zalaganjem i zalaganjem biskupa Čule u Kruševu su započele s djelovanjem s milosrdnice 14. 2. 1973.

Prve su došle s. Lucina-Marija Čavka i s. Agricija-Ana Žižić. Sestre su sve do 1991. preuzele voditi kućanstvo u župskoj kući i službu sakristanke u crkvi. Od 1991. preuzele su i dio katehizacije i vođenje crkvenih zborova.

S. Agricija po dolasku u Kruševu je bila u mirovini, kao medicinska sestra. Svoje znanje je pokazivala u liječenju bolesnih župljana. Njezin rad u liječenju naroda je isprovocirao tadašnje komunističke vlasti u Mostaru te su u Kruševu formirali ambulantno liječenje.

Pored navedenih sestara, duže vrijeme, u Kruševu su djelovale: s. Slava-Mara Škojo, s. Tinka Mikić, s. Ružica Perić, s. Ivana Jurić, s Vicenta-Ruža Barać, s Jelena Filipović i s. Mirela Majdandžić.

Duhovna zvanja iz župe: U vremenu pred osnivanja župe i u razdoblju njena djelovanja do danas zaređeno je sedmorica mladića za svećenike: don Petar Čule (kasnije biskup) don Ante Čule, fra Damjan Rozić, don Vlado Puce, don Marijan Bevanda, don Drago Bevanda i  don Slaven Ćorić.

U časne sestre do vječnih zavjeta pošle su četiri djevojke: jedna franjevka – Hercegovačke provincije (s. Asunta Rozić), jedna karmelićanka – strogog reda (s. Lucija Kordić), dvije milosrdnice – Sarajevske provincije (s. Korona Cigić i s. Marija Ćorić).

Iz sela Kruševa bilo je svećeničkih i redovničkih zvanja i prije osnutka župe. Posebno su se isticala prezimena Kordići i Rozići sa Sretnica od kojih je jedanaest mladića zaređeno za svećenike u franjevačkom redu. Među njima se posebno isticao fra Ivan Rozić, svećenik franjevačkog reda koji je za vrijeme osmanlijske vladavine mučeničkom smrću završio svoj život u Vrgorcu. Grob mu se nalazi u župnoj crkvi u Vrgorcu. Grob mu je hodočasničko mjesto vrgoračkog kraja.