Liturgijsko pjevanje u župi Kruševo možemo promatrati kroz više razdoblja:

1. Od 1924. do 1959.
2. Od 1959. do 1964.
3. Od 1964. do 1979.
4. Od 1977. do 1991.
5. Od 1991. do 2010.
6. Od 2010.

 1924. do 1964.

U prvom razdoblju često se događalo da se za vrijeme misa uopće ne pjeva. Ako bi se pjevalo tada bi jedna osoba započela a narod bi prihvatio i pripjevavao. Najčešće, ako su bile dvije mise u crvi tada se za vrijeme rana misa uopće nije pjevalo, a za vrijeme pučke mise odvijao bi se ustaljeni ritual glede pjesme. Pjesme su se nerijetko iz nedjelje u nedjelju ponavljale. Bilo su to pjesme pučkog napjeva. Obično bi na misi bila jedna počimalja, a narod bi pjesmu prihvatio i pripjevavao. U ovom razdoblju počimalja pjesama za vrijeme mise bila je sestra don Aten Romića, kruševskog župnika, Biserka. Ona bi pjesmu započela narod bi prihvatio. Pjesme koje su redovito pripjevavale bile su:

• Liturgijsko vrijeme kroz godinu: Oče naše dobri, Spasitelju dobri Isukrst, Zdravo Tijelo Isusovu, Uzmite i jedite, U tišini na oltaru, Čuj nas Majko nado naše, O mila majko nebeska, Do nebesa i Klanjam ti se smjerno.
• Došašće: Padaj s neba i Visom leteć.
• Božićno vrijeme: U se vrime godišta, Radujte se narodi, Svim na zemlji, Kirie eleison, Danas se čuje i Veseli se Majko Božja.
• Korizma: Gospin plač, Prosti moj Bože, Ja se kajem, O Isuse, daje da pjevam i Rascviljena majka staše.
• Uskrsno vrijeme: Isus usta slavni,  Na Uskrsa dan toga, Veliko je sad veselje i Uskrsnu Isus doista.

U tijeku 1959. zalaganjem tadašnjih kruševskih sjemeništaraca Vlade Puce i Ivana Ćorića napravljen je mali pomak glede pjevanja u Kruševu. Njih dvojica su motivirali župnika don Antu da se nešto u pravcu pjevanja poboljša. Oni su u božićnom vremenu 1958. zamolili župnika da im nabavi negdje kakav harmonij. Njih dvojica iz Dubrovnika pišu don Anti 19. 5. 1959. “Vrlo nas zanima jeste li igdje zagovorili harmonij, za kojim toliko čeznemo. Mi mislimo kada bi bila i obična pjesma za vrijeme svete mise, da bi crkva bila punija i da bi zanos za svetom misom bio veći, jer bi ih nešto privlačilo, a i djeca bi više posjećivala crkvu…”

Don Ante je u tijeku 1959. iz biskupije pozajmio harmonij na godinu dana. Mislio je da se malo s harmonijem u crkvi prosvira pa da narod vidi kako to izgleda te bi se onda i narod mogao motivirati da se kupi kakav stalni harmoniji. Ovaj biskupijski harmonij ostao je u Kruševu i koju godinu duže sve dok nije stigao novi nabavljeni harmonij za župnu crkvu u Kruševu.

U tijeku 1960. don Ante je naručio harmoniji kod Franca Jenke iz Gunclje kod Ljubljane. Koštao je 62.000 dinara. Župnik je tražio od Franca Jenke da mu uradi novi harmonij ili da mu pronađe stari, korišteni ali dobro sačuvani. Franc piše 16. 4. 1960. don Anti: “Nemam na lageru gotovih harmonija… Ako pak slučajno nađem jedan stari dobro sačuvani harmonij, javiti ću Vam.” Poslao je poštom novi harmonij. O sakupljanju novca za isplatu harmonija u župnim oglasima 12. 6. 1960. župnik kaže: “Naručio sam novi harmonij. Potrebno je. Bili se naučili na njega, dok smo imali tuđi što nam je bio pozajmljen. Stoji s porezom 65 000 dinara. Treba ga isplatiti. Don Ante više puta upozorava u župnim oglasima kako bi trebalo kupljeni harmonij isplatiti. U jednim župnim oglasima oglašava: „Vi volite da imamo harmonij, pa se nadam da ćete dati ovaj dar za slavu Božju. Bog dragi neće ostat dužan. Vratit će bilo u zdravlju, bilo u čem,…”

Da bi motivirao župljane za isplatu harmonija, u župnim oglasima 10. 7. 1960. ističe druge župe kako su učinili te harmonij kupili: “Harmonij – darovi. Primjer na Rotimlji gdje sam bio ovoga Petrova… Revni i darežljivi… koliko nas nadvisuju…” O skupljanju novca za isplatu harmonija don Ante u župnim oglasima 1. 1. 1961. piše: “…sakupili smo za harmonij 71.800 dinara (dalo 124 čovjeka – osobe). Tim je harmonij isplaćen i ostaje 6800 za eventualni popravak (ili pjesmarice).”

Odmah po pristizanju harmonija iz Ljubljane pokazale su se na harmoniju poteškoće, neke tipke nisu htjele raditi. Don Ante 21. 6. 1961. piše Francu Jenkeu: “Poslao sam Vam novac za harmonij 10. 6. 1961. – 65.000 dinara… I javio sam vam kartom da se neke tipke ne dižu. Mislio sam da je to manja stvar… Međutim se stvar pogoršala te polovica tipaka se ne dižu same od sebe… Sada imam žalost i sramotu. Dao novac a harmonij ne vrijedi. Župljani me kore, što sam poslao novac. Što da činim?… Stoga Vas lijepo molim da me izbavite iz teške neprilike, da dođete i popravite harmonij…” Na njegovo pismo odgovara 25. 6. 1961. F. Jenko: “Primio sam vaš list i poslati novac ali me Vaše pismo dosta iznenadilo, jer sam imao najbolju namjeru dobaviti Vam solidan harmonij…” U daljem tekstu piše kako bi mogao sam don Ante otkloniti kvar i dodaje: “Ako Vam taj pokus ne bi uspio, otpremite harmonij… na moju adresu na moj trošak… i ja Vam ga za par dana vraćam… U slučaju, da Vam moj prijedlog ne konvenira možete harmonij slati natrag, ja Vam pak vratim novac.” Što se dogodilo kasnije, kako su tipke popravljene, ne može se iz arhiva zaključiti. Nabavljeni don Antin harmonij i danas se koristi na župnom koru.

O radosti da se nešto pozitivno pokrenulo glede pjevanja i sviranja u Kruševu don Ante piše don Jozi Zovki u Argentinu 12. 5. 1962.“Nabavio sam mali harmonij pa sestra Biserka na njemu svira i uči djecu i djevojke pjevati.” Naime, radi se o tome da su sjemeništarci Vlado Puce i Ivan Ćorić uvježbavali pjevače dok su bili kod kuće na odmorima a u drugo vrijeme pjevanje je vodila don Antina sestra Biserka.

            Don Ante Romić je umro 1964. Njegovom smrću iz Kruševa je otišla i sestra mu Biserka. S pjevanjem i sviranjem se sve do 1977. teže snalazilo.

1964. do 1979.

Smrću don Ante Romića došlo je do promjena u župi Kruševo. Dugogodišnja praksa je stala. Došlo se do promjena i župnika i stila pristupa u liturgijskim slavljima. U prvih nekoliko godina glede pjevanja don Antin nasljednik don Mirko Iličić se snalazio kako je znao i umio. Često je on sam započinjao pjesme a narod bi nastavio i pjevao dok bi on izricao potiho liturgijske molitve, a u isto vrijeme je pratio pjevanje i uskakao ako bi zapelo.

Jedno vrijeme je s don Mirkom u Kruševu bila don Mirkova bratana kasnije s. Mirka u časnim sestrama  Služavkama maloga Isusa. Dok je ona bila kod don Mirka ona je pjevanje započinjala i vodila.

U Kruševo su 1968. došle časne s. Služavke Maloga Isusa. Časne sestre su predvodile pjevanje sve do dolaska prvih kapelana (1972.) u Kruševo. Dolaskom kapelana u Kruševo skinulo se i liturgijsko pjevanje don Mirku s odgovornosti. Kapelani su preuzimali vođenje pjevanja. Skoro je postalo nepisano pravilo, nitko nije ni pitao kapelane znaju li ili ne znaju pjevati i svirati oni su preuzimali započinjanje pjesama, pa ako znaju koju notu zasvirati to je i bilo bolje. Sve je to tako išlo do dolaska don Nike Luburića kapelana don Mirkovu nasljedniku župniku don Marku Kutleši. Dolaskom don Nike Luburića može se reći da je učinjena prekretnica glede pjevanja u Kruševu. Don Niko je udario nove temelje liturgijskom pjevanju, temelje koji su se zadržavali više slijedećih godina i desetljeća.

1979. do 1991.

Sve do 1991. okosnica liturgijskom pjevanju u Kruševu bio je zbor kojega je 1979.  formirao don Niko Luburić. Odlaskom don Nike Luburića zbor je vodio župnik don Vinko Brkić. Pjesme za vrijeme mise su započinjanje solo ili ako je netko drugi predvodio misu don Vinko bi svirao.

1991. do 2010.

Bilo bi očekivati kako časne sestre već duže vrijeme djeluju u Kruševu da su vodile i liturgijsko pjevanje, ali nije bilo tako. Časne sestre Milosrdnice, a prije toga „Štadlerovke“  sve do 1991. nisu se bavile katehezom i vođenjem liturgijskog pjevanja, vodile su u župnoj kući domaćinstvo i sakristijske poslove u crkvi. U tijeku 1991. razgovaralo se s poglavaricama časnih sestara Milosrdnica da se nešto poboljša glede njihove djelatnosti u Kruševu. U razgovorima smo postigli da u Kruševo dođe s. Vicenta i da preuzme vođenje pjevanja i crkvenih zborova.

S. Vicenta Barać došla je u Kruševo 1991. i ostala sve do 18. 10. 1996. U Kruševu je preuzela voditi veliki zbor, a formirati mali. Ona je uspostavila dobar odnos s već postojećim zborom, a dobrim zalaganjem uznastojala je formirati dječji zbor. Jedan i drugi zbor nazvali smo „Kamenjak“; „Veliki Kamenjak“ i „Mali Kamenjak“. Pjevački zbor „Veliki Kamenjak“ pjevao je pod ranom misom i pod svečanim misama kroz godinu. „Mali kamenjak“ pjevao je pod pučkom misom u 11,00 sati. Probe uvježbavanja s jedim i drugim zborom organizirane su u redovitim susretima u tjednu.

S. Vicenta je u tijeku 1996./97. bila premještena u Pariz na Hrvatsku katoličku misiju. Za to vrijeme zborove je vodio i uvježbavao gosp. Ivan Ćorić. Po povratku s. Vicente iz Pariza, 8. 9. 1997. sestra je nastavila sve do 2000. samostalno uvježbavati dječji zbor, a skupa s gosp. Ivanom veliki.

Gospodin Ivan Ćorić, povratkom gosp. Ivana Ćorića iz Australije osjetio se pomak u crkvenom liturgijskom pjevanju. Ivan se odmah priključio sa s. Vicentom u pomaganje i vođenje liturgijskog pjevanja. U periodu (1996./97.) dok je s. Vicenta na godinu dana bila premještena u Pariz gosp. Ivan Ćorić je samostalno vodio obadva zbora. Također, poslije odlaska (2000.) s. Vicente iz Kruševa i do dolaska (2004.) s. Tomislave gosp. Ivan Ćorić nastavio je voditi obadva crkvena zbora. Dolaskom s. Tomislave gosp. Ivan je nastavio voditi „Veliki Kamenjak“ sve do Došašća 2006.

Gospođa Antonija Zovko, gđa Antonija je pomagala 2002./03. u pripremi krizmanika za krizmu. U isto vrijeme krizmanici su, a i drugi mladi, zaželjeli i izrazili želju da ih gđa Antonija uvježbava i u pjevanju. Podršku smo iskazali i mladima i gđa Antoniji u njihovim idejama i željama. U suradnji s gosp. Ivanom Ćorićem gđa Antonija je uvježbavala mlade sve do Ilindana 2004. Nadalje, gđa Antonija je po odlasku gosp. Ivana Ćorića u Australiju preuzela uvježbavati i voditi veliki zbor. Zbor uvježbava i vodi od Došašća 2006.

S. Tomislava je počela dolaziti u Kruševo  2. 9. 2002.. Sve do rujna 2004.  djelovala je samo u Glazbenoj školi. Njezinim nastanjenjem u Kruševo 11. 9. 2004. preuzela je samostalno voditi i uvježbavati dječji zbor „Mali Kamenjak“. Naziv zboru „Mali Kamenjak“ promijenila je u tijeku 2007. u novo ime „Nadbiskup Petar Čule“. U tijeku 2006. s. Tomislava je motivirala mlađe gospođe za pjevanje i sastavila zbor kojega je nazvala „Sv. Ilija“.

            Tada su djelovala tri pjevačka zbora:

• „Kamenjak“ zbor odraslih osoba, formiran i djeluje od 1979.
• „sv Ilija“ zbor sastavljen od mlađih gospođa djeluje od 2006.
• „nadbiskup Čule“ dječji zbor 

Nastupi zborova

• Pjevački zbor „Kamenjak“ pjeva pod ranom nedjeljnom misom u 8,30. Zbor vodi i svira gđa Antonija Zovko.
• Pod pučkom misom u 11,00 sati pjevaju skupa zbor „sv. Ilija“ i „nadbiskup Čule“. Zborove vodi i svira s. Tomislava Šaravanja. Pod pučkom misom često nastupaju učenici Glazbene škole s flautama i na harmoniju.

Od 2010.  

 Treba tekst napisati…