Često me pitaju ljudi zašto naziv župnom listu “Kamenjak”. Zašto nije “kamenjčić” ili slično, zašto baš “Kamenjak”. Kao odgovor, moram ponovo i ponovo odgovarati na postavljeno pitanje. Da se dadne župnom listu “Kamenjak” bila je inspiracija na Kamenjak u Mostarskom blatu. I evo te priče i tog odgovora:  Kamenjak je poluotok koji se kao klin uvlači po sredini Čula u Mostarsko blato (Polje). To je kamenita hrid. Sa sjeverne strane većim dijelom se strmo, okomito, spušta u Polje, a s južne s kamenitom padinom spušta se prema Orlinama.

Kada je Polje puno vode, Kamenjak opkoljen vodom izgleda kao prava morska hrid.

Kamenjak, je simbol Kruševa i Mostarskog blata. Često se o njemu govori. To je orijentir. On sa sobom veže i liturgijski pojam. Na njemu je bila jedna od posjećenijih Misa u ovom kraju sve do Drugog svjetskog rata. S njega se na Petrovdan blagoslivljalo Polje.

U prošlom Obrambenom ratu, na Kamenjku se nalazila obrambena crta prema Orlovcu. U akciji oslobađanja Orlovca 11. lipnja 1992. na Kamenjku su se nalazile jače snage s pratećim oružjem i oruđem s kojim se djelovalo prema Vardi i Orlovcu.

Uvijek sam imao želju proći Kamenjkom uzduž i poprijeko. Odgađao sam odluku. Prvi puta na njega sam se popeo u siječnju 1992., ali tek u početnom dijelu od Bilušića kuća. Nisam tada daleko zalazio. Ostala mi je želja da jedanput prođem cijelim hrptom. Jučer (4. lipnja) ukazala mi se potreba, koja me je navela da ostvarim davnu želju. Naime, trebao sam fotografirati Podgorje. Nema neke posebne pozicije s koje bi to mogao učiniti. Najprihvatljivija pozicija s boljim fotoaparatom je Kamenjak. U podne sam autom krenuo od kuće. Autom sam zašao po Kamenjku negdje do polovice. Dalje puta i nema. Htio sam baš sam krenuti. Odmah po dolasku na Kamenjak primijetio sam da me s tunela promatraju radnici s dvogledom i ja sam njih dvogledom gledao. Odmah po dolasku na Kamenjak počeo sam ono što me zanimalo i što mi je bilo privlačno fotografirati. Impresionirala me je kamenita hrid sa sjeverne strane. O njoj sam više puta slušao kruševske priče a evo sada ih promatram i gledam. S njih se ne smije pogledati dolje u dubinu, ako se to i pokuša mora se prihvatiti i dobro držati za kamen ili neku sigurno granu da se ne bi našlo u dubinama hridi. S Kamenjka je pucao predivan pogled prema Polju na sve strane. Svi su vidici lijepi. Nije mi sjeo ugodno pogled odmah uz Kamenjak sa sjeverne strane, na prostor njiva zvan Ispod litica. Većina njiva, odnosno ledina je razrovano, zemlja otjerana i najčešće prodana. Lijevo ledina, desno ledina, a po sredini prokopana prodolina zavisno koliko je parcela široka i tako niz dužinu. Ružno vidjeti.

Prisjetio sam se priča vezanih uz Kamenjak. One o lopovu koji je ukrao janje kod Ilije Begića i ukradena ga ponio na ramenima. Bježeći nije se osvrtao na kamenitu hrid na Kamenjka, iskoraknuo u prazno i strovalio se mrtav u provaliju.

Prisjetio sam se i on preče o pojarima na Polju  koji bi sjedili na dnu Kamenjka i čuvajući promatrali Polje da ne bi krave i druga stoka zalazila na obraćene površine.

Uz pojarenje usko je vezan i pojam Kravarice. Kravarica je prostor ispod litica kamenjka, prirodna udolina gdje su pojari uhvaćene krave i konje u tuđim kukuruzištima zatvarali i čekali da se po njih dođe i da se globa plati.

Prisjetio sam se i priči o alci koja se nalazi na Kamenjku kao dokaz da je nekada Polje bilo puno vode sve do vrha Kamenjka te da su se tu u prošlim vremenima vezale barke. I naišao sam na alku željeznu. Fotografirao sam ju. Bila mi je malo neuvjerljivo stara. Nalazi se ona tu na samoj hridi Kamenjka, ali je zalivena betonom.

Nalazeći se na samom dnu Kamenjka, prisjetio sam se i misnih slavlja o Petrovdanu. Pucao je pogled prema Bilobrigu, Krenici, Plitonji, Ornjači, Potkraju, Zlićini, Bošnjevini, Soldovini, Tomića kućam, Čijakovini, Progonima, Milavinama, Lokvama, Krejevini, sve do Umca i dalje prema Širokom Brijegu.

O Petrovdanu od Bilobriga ispružilo se polje i mamilo blagoslov svećeniku i njegovu križanju na sve četiri strane svijeta. Predivan je pogled s Kamenjka. Tu su odmah i neke od virova i jama koje gutaju vodu s Polja i presporoga ga prazne. Odmah po dnu Kamenjka nalazi se jama Ornjača, desno od tunela jama Plitonja, a ispod Kozice Krenica.

Pogled me mamio i prema kuli poviše starog tunela koji je probijan za vrijeme Drugog svjetskog rata, a svrha mu je bila da što prije isprazni Polje od vode i provede je do rijeke Jasenice i dalje do Neretve. Uz stari tunel i kulu za potrebe hidroelektrane koja je u izgradnji probijen je novi tunel.

Prisjetio sam se i nedavnih priča kako je netko kupio Kamenjak, te da na njemu želi praviti neke motele i hotele. Mišljenja sam da se to ne smije učiniti, niti dogoditi. Kamenjak se ne smije dirati. Na njemu se ne smije ništa graditi. Netaknutom tu ljepotu treba sačuvati.

Žao mi je da na njemu nisam susreo ptičji pjev. Zapravo na njemu nisam susreo niša živo do li nekoliko baja na cvijetu cikavice.

Na njemu nema ni izrazitijih stabala. Nekoliko divljih krušaka u vrlo niskom rastu zavijenih u prizemljeno stablo. Jak vjetar tu puše, a nema tu ni zemlje da bi bila podloga nekim većim stablima. Nisam susreo ni kostilu u visokom rastu. I drača je niska.

I na povratku do auta, sejo sam na kamen Kamenjka gledao i opušteno blagoslivao Boga koji nam daje svu ljepotu s kojom možemo dušu i sve svoje osjete hraniti. Molio sam se da dođu vremena kada će se po dnu Kamenjka na Polju ponovo događati više života, a manje na negdašnjim njivama Božjega drvceta.

Pojmovi:

Polje, Kruševljani Mostarsko blato radije zovu Poljem nego li Blatom.

Orline su prostor i glavni ulaz u Polje iz prostora Kruševa. Većina sijena, kukuruza, sirka i kasnije duhana izvlačilo se s Polja preko Orlina sve prema Brotnju.

Pojari, dolazi od riječi polje, a ljudi koji su čuvali polje zvali su se poljari. Narod je tu riječ pojednostavio i skratio je u pojari. Pojari su ljudi koji su čuvali od proljeća pa sve do jeseni Polje da ne bi krave zalazile u kukuruzišta, i druge obrađene površine na Polju. Za djelatnost su bili plaćani sijenom, sirkom ili kukuruzom. Pojare se svake godine biralo na skupu domaćina Kruševa.

Božjim drvcetom se zove niska stabljika koja raste u prostoru oko Kamenjka. Gdje ona raste tu ništa drugo ne može biti: ni trava ni zasađena biljka. Problem je bilo obrađivati njive gdje se nalazilo korov Božjeg drvceta. Svaki i najmanji komad žile se morao iznijeti van i uništiti. To je stabljika koja se brzo razmnožava i svaku parcelu u divljinu pretvara.