Već gotovo dva i pol mjeseca uvježbavamo dramu koja prikazuje mučenje i stradanje Jele s Krivodola. Drama nosi naziv „Jedan Epitaf Lavici Anđeoskoj“ ili skraćeno „JELA“, a napisao ju je mladi Zvonimir Rezo, bogoslov s fakulteta Papinskog sveučiliša Gregoriana iz Rim u 9 scena s 19 uloga. Župnik, don Ljubo sazvao je glumce, naše školarce iz osnovne i srednjih škola: Boris Ereš, Domagoj Zovko, Franjo Ćorić, Gabrijel Vrebac, Hrvoje Čule, Ivan Vrebac, Ivona Bevanda, Jakov Bevanda, Jure Puce, Klara Marijanović, Luka Bevanda, Magdalena Rozić, Magdalena Vrebac, Marija Božić, Marija Marić, Martino Gabrić, Mirko Čule, Petar Čul i Tomislav Senkić.
Za režiju je pozvan redatelj Robert Pehar iz Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru koji je pripremao scenu i glumce na pozornici. Za pomoćnika scenaristi pozvan je Mario Pušić.
U pripremi kostima i narodnih nošnji, pomogli su voditelji folklora HKUD Kruševo, gospođica Danijela Ćorić i gospodin Vjekoslav Pušić te gospodin Zdenko Damjanović iz HKUD-a Blaćani iz Biograca.
Iz Hrvatskog narodno kazališta u Mostaru u pripremi drame sudjelovali su: izrada scenografije i rekvizite uređenje groba Marko Mrdaković, kostim Sandra Milavić, glazba Gabrijel Prusina, rasvjeta Uroš Škiljević; uređenje pozornice i izrada kulisa Hrvatsko narodno kazalište – Mostar (Mario Bošnjak, Leo Smoljan, Zorislav Galić i Branko Kuzmanović).
Dramu planiramo izvesti u nedjelju 27. rujna 2020. u 19 sati u župnoj dvorani „Nadbiskup Petar Čule“ u Kruševu.
Od trenutka pronalaska Jelina groba, u Kruševu su se pojavila razmišljanja kako se Jela ni po čemu ne razlikuje od Dive Grabovčeve ili pak kako se njena priča ne bi trebala iznositi kao nešto posebno važno. Mi tako ne mislimo!
Ima istine da je Jela ubijena na sličan način i sa sličnim motivima kao i Diva Grabovčeva, ali upravo „pronalaskom“ njenog groba razotkrivena je cjelovita predaja. To je predaja oko grobnog humka kad su Jelu naumili ponovno “ubiti” i po čemu se priča o Jeli bitno razlikuje od Dive Grabovčeve. Postojala je tajna usmena predaja da su joj kosti poslije pokopa prenesene u Cikojino groblje na Krivodolu, međutim to nije bilo točno. Zahvaljujući arheolozima i istraživačima, kosti smo pronašli dva metra od kamenog grobnog humka. Nakon što je stradao Turčin koji je ubio Jelu, Turci su saznali da se na njen grob hodočasti, što je za njih bio znak ruganja i narušavanja njihove moći i ugleda. Odlučili su Jeline kosti uništiti i da narodu više nikada ne padne na pamet spominjati ono što je Jela pretrpjela i naposljetku žrtvovala život za vjeru u Isusa Krista. Predaja kaže onog časa kada su Krivodoljani saznali da će Turci Jelin grob iskopati i kosti uništiti, šestorica Krivodoljana odlučilo je poći u ogradu Gabrušu i u tajnosti premjestiti njezin grob na potajno mjesto u Cikojino groblje. Tako su Turcima zametnuli trag.
Ovakvih predaja ima više na prostorima Hercegovine, ali rijetke su ostale danas živuće. Zahvaljujući Bogu, Jelina priča ostala je živa i jedinstvena. Zbog toga, ne vraćajmo se u vrijeme Turaka, a prije svega ne budimo kovači turskih zavjera jer je velik blagoslov imati župljanku i zagovornicu na Nebu. Mučenica Jela ostat će zauvijek zapamćena. Pružila je otpor Turčinu, ostala je čista i nije dopustila da joj se vjera pogazi. Baš tako, dala nam je primjer u svakodnevnom životu, ali i u vremenu kada se Kruševo nalazilo pod velikosrpskom agresijom za vrijeme Domovinsko – obrambneog rata. Tada nismo dopustili da nam se zavičaj otme i pružili smo otpor još jednom dušmaninu.
U ovoj drami imat ćemo priliku vidjeti kako se dogodilo stradanje u ogradi Gabruši i skrivenu priču oko Jelina groba gdje narod stoljećima dolazi zavjetovati se Bogu i preporučiti mu svoje potrebe.