Na tvom grobu Jele
Gori žižak svijeće
Ubojica neki
Ugasit ga neće
Od turskoga doba
Za tebe se znade
I za mnoge druge
Što imaše jade
Narod tebe časti
Molitvom te moli
Na zagovor tvoj
Bog da smanji boli
Po svuda se vidi
Nepravde imade
I danas imamo
Mi velike jade
Djevojka si bila
Lijepa kao slika
Čista i ponosna
Bila si nam dika
Čistoću, poštenje
Ti si branit znala
Tom zlikovcu turskom
Nisi mu se dala
Kad ti aga priđe
I uhvati ruku
U grudima tada
Imala si muku
Znala si da nećeš
Žena njemu biti
Ni kršćanski odgoj
Nećeš svoj sakriti
Mučenica spremna
Ti si na to bila
Ostaviti Krista
Nikad ne bi tila
Mučenica ti si
Svi to dobro znaju
Svi su te žalili
U našemu kraju
Narod tebe pamti
Na grob tvoj dolazi
Donosi ti cvijeće
Na tvoj grob se pazi
Narod je išao
Palile se svijeće
Molilo se Boga
Donosili cvijeće
Što se to događa
Turci su doznali
Mira za to nisu
Ni mrtvoj ti dali
Turci tad htjedoše
Tvoj grob uništiti
Mislili su oni
Da će mirni biti
A mještani tvoji
Grob su premjestili
Od zlobni Turaka
Grob su tvoj spasili
Htjeli sakrit kosti
Ne boje se Boga
Mirna savjest nije
Kod krvnika tvoga
Da se na grob ide
Htjeli Turci nisu
Da se za te moli
I govori misu
Da se zaboravi
Što prije su tili
Ti si mučenica
Zbunjeni su bili
U vjeri je tebe
Majka odgojila
Ti si za to Jele
Tako čvrsta bila
Ići u smrt radije
Spremna ti si poći
Želja ti je bila
Čista Bogu doći
A beg Turčin
Bez vjere je bio
Samo Tebe Jele
Taj Turčin je htio
Naučio aga
Od ćaće naslijedi
Riječ njegova samo
Snagu ima, vrijedi
Oholost velika
Kod njega se krije
Da on ne uspije
Podnijet moga nije
Zato krvnik tebe
Sa nožem ubija
Ti si sjeme vjere
Što i danas klija
Sve svetice tako
Za vjeru umiru
A ti sad kod Boga
Uživaš u miru
A krv mučenika
Kršćansko je sjeme
Ubojici tvome
Veliko je breme
Postigla si Jele
Ono što si htjela
Čuvati se grijeha
Kad si agu srela
Razmišlja je aga
Mislio u glavi
Za sve lijepe cure
On je momak pravi
Kad netko umisli
Sve može imati
Ko se silnom agi
Smije oduprijeti
Hercegovka lijepa
Agu nije htjela
Ne bi dala vjeru
Da je princa srela
Sada ljudi vjere
Tebe Jele vole
I na tvome grobu
Dragom Bogu mole
Na tvom grobu cvijeće
Posađeno raste
A na nebu lete
Našeg neba laste
Vjernici dolaze
I donose cvijeće
I na grobu tvome
Mole, pale svijeće
Naši su nam stari
Pričali o tebi
Djevičanstvo svoje
Nikom dala ne bi
Krivodolko Jelo
Hrvatskoga roda
Snagu ti je dala
Na krštenju voda
Izdat Boga nisi
Za to svoga htjela
Kad krvnika svoga
Ti tada si srela
Hercegovka ponosna
Vjerna si ostala
Mučenica vjere
Svoje si postala
Ponosna i krasna
Djevojka si bila
Duša čisto sjala
Bila svima mila
Kristu si se predala
Pastirice Jelo
A Turčin je htio
Nevino ti tijelo
Odgojena snagom
Karaktera čvrsta
Odreći se nisi
Htjela svoga Krista
Snažna si i čvrsta
Ko kamena stijena
Krivodolko Jelo
Hercegova gena
Tad vremena teška
Olovna su bila
Haračila Turska
Ta bezbožna sila
Propise pisala
Kako je htjela
U mukama bila
Naša zemlja cijela
Taj Turčin je znao
Vladar je i aga
A ti si mu Jele
I odviše draga
Samovolje Turske
Ti si žrtva bila
U tome vremenu
Vladala je sila
Danas tako nije
Slobodno zborimo
Bogu se molimo
I tebe volimo
Primjer si nam dala
Kako hrabar biti
Nikad svoju vjeru
Mi ne smijemo kriti
Spremni i umrijeti
Mi biti trebamo
Vjeru svoju živjet
Kristu mi se damo.
Pjesmu napisao: fra Stojan Damjanović