Mučenica Jela

Na tvom grobu Jele

Gori žižak svijeće

Ubojica neki

Ugasit ga neće

Od turskoga doba

Za tebe se znade

I za mnoge druge

Što imaše jade

Narod tebe časti

Molitvom te moli

Na zagovor tvoj

Bog da smanji boli

Po svuda se vidi

Nepravde imade

I danas imamo

Mi velike jade

Djevojka si bila

Lijepa kao slika

Čista i ponosna

Bila si nam dika

Čistoću, poštenje

Ti si branit znala

Tom zlikovcu turskom

Nisi mu se dala

Kad ti aga priđe

I uhvati ruku

U grudima tada

Imala si muku

Znala si da nećeš

Žena njemu biti

Ni kršćanski odgoj

Nećeš svoj sakriti

Mučenica spremna

Ti si na to bila

Ostaviti Krista

Nikad ne bi tila

Mučenica ti si

Svi to dobro znaju

Svi su te žalili

U našemu kraju

Narod tebe pamti

Na grob tvoj dolazi

Donosi ti cvijeće

Na tvoj grob se pazi

Narod je išao

Palile se svijeće

Molilo se Boga

Donosili cvijeće

Što se to događa

Turci su doznali

Mira za to nisu

Ni mrtvoj ti dali

Turci tad htjedoše

Tvoj grob uništiti

Mislili su oni

Da će mirni biti

A mještani tvoji

Grob su premjestili

Od zlobni Turaka

Grob su tvoj spasili

Htjeli sakrit kosti

Ne boje se Boga

Mirna savjest nije

Kod krvnika tvoga

Da se na grob ide

Htjeli Turci nisu

Da se za te moli

I govori misu

Da se zaboravi

Što prije su tili

Ti si mučenica

Zbunjeni su bili

U vjeri je tebe

Majka odgojila

Ti si za to Jele

Tako čvrsta bila

Ići u smrt radije

Spremna ti si poći

Želja ti je bila

Čista Bogu doći

A beg Turčin

Bez vjere je bio

Samo Tebe Jele

Taj Turčin je htio

Naučio aga

Od ćaće naslijedi

Riječ njegova samo

Snagu ima, vrijedi

Oholost velika

Kod njega se krije

Da on ne uspije

Podnijet moga nije

Zato krvnik tebe

Sa nožem ubija

Ti si sjeme vjere

Što i danas klija

Sve svetice tako

Za vjeru umiru

A ti sad kod Boga

Uživaš u miru

A krv mučenika

Kršćansko je sjeme

Ubojici tvome

Veliko je breme

Postigla si Jele

Ono što si htjela

Čuvati se grijeha

Kad si agu srela

Razmišlja je aga

Mislio u glavi

Za sve lijepe cure

On je momak pravi

Kad netko umisli

Sve može imati

Ko se silnom agi

Smije oduprijeti

Hercegovka lijepa

Agu nije htjela

Ne bi dala vjeru

Da je princa srela

Sada ljudi vjere

Tebe Jele vole

I na tvome grobu

Dragom Bogu mole

Na tvom grobu cvijeće

Posađeno raste

A na nebu lete

Našeg neba laste

Vjernici dolaze

I donose cvijeće

I na grobu tvome

Mole, pale svijeće

Naši su nam stari

Pričali o tebi

Djevičanstvo svoje

Nikom dala ne bi

Krivodolko Jelo

Hrvatskoga roda

Snagu ti je dala

Na krštenju voda

Izdat Boga nisi

Za to svoga htjela

Kad krvnika svoga

Ti tada si srela

Hercegovka ponosna

Vjerna si ostala

Mučenica vjere

Svoje si postala

Ponosna i krasna

Djevojka si bila

Duša čisto sjala

Bila svima mila

Kristu si se predala

Pastirice Jelo

A Turčin je htio

Nevino ti tijelo

Odgojena snagom

Karaktera čvrsta

Odreći se nisi

Htjela svoga Krista

Snažna si i čvrsta

Ko kamena stijena

Krivodolko Jelo

Hercegova gena

Tad vremena teška

Olovna su bila

Haračila Turska

Ta bezbožna sila

Propise pisala

Kako je htjela

U mukama bila

Naša zemlja cijela

Taj Turčin je znao

Vladar je i aga

A ti si mu Jele

I odviše draga

Samovolje Turske

Ti si žrtva bila

U tome vremenu

Vladala je sila

Danas tako nije

Slobodno zborimo

Bogu se molimo

I tebe volimo

Primjer si nam dala

Kako hrabar biti

Nikad svoju vjeru

Mi ne smijemo kriti

Spremni i umrijeti

Mi  biti trebamo

Vjeru svoju živjet

Kristu mi se damo.

Pjesmu napisao: fra Stojan Damjanović