U subotu, 26. listopada, župna zajednica u Kruševu proslavila je petu obljetnicu (posvećena 26. 10. 2014.) posvete župne crkve. Obilježili smo i 28. obljetnicu Dana Kruševa (26. 10. 1991. spriječeno srbo – četničko zauzimanje Kruševa) . Ovom prigodom blagoslovili smo medaljo Kristova preobraženja (Medaljon urađen u Ljevaonici Jurkić 25. studenog dovezen i postavljen). Misno slavlje predslavio je biskup Ratko. Koncelebirali su: don Đuro Bender, don Drago Bevanda, don Marko Kutleša, don Niko Luburić, fra Hrvoje Milas i don Ljubo Planinić. Liturgijske obrede organizirao je biskupov tajnik don Ilija Petković. Za vrijeme Mise pjevao je zbor Fontes pod ravnanjem Drage Solde. Biblijska čitanja navijestili su Jure Puce i Marija Marić. Ministrirali su bili iz Prvog srednje.
Na biskupijskom portalu povodom navedenih svečanosti objavljen je slijedeći članak: „Po liturgijskom propisu obljetnica posvete župne crkve slavi se na razini svetkovine u dotičnoj župi. Svi su vjernici pozvani da toga dana sudjeluju u svetkovinskoj Misi u posvećenoj crkvi. Tako je Peta obljetnica posvete crkve sv. Ilije proroka u Kruševu kod Mostara proslavljena u subotu, 26. listopada 2019., u 11.00 sati. Crkva je bila ispunjena vjernicima. A na koru je župni zbor pjevao nepromjenljive pjevne dijelove sv. Mise.
Toga dana i mjesna zajednica Kruševo već 28. put izražava svoju posebnu obljetničku zahvalnost Bogu zbog obrane mjesta u vrijeme Domovinskoga rata.
Župnik don Ljubo Planinić za tu je svečanu zgodu uspio pribaviti veliki brončani Lik preobražena Krista i dvojice starozavjetnih velikana, Mojsija zakonodavca i Ilije proroka, koji su se ukazali u trenutku preobraženja Lica Gospodnjega na gori Taboru.
U početku svete Mise, nakon što je župnik pozdravio misnike i vjernike i zahvalio dobrotvorima, biskup je Ratko izmolio propisanu molitvu blagoslivljajući Kristov lik koji je izložen javnomu štovanju vjernika u svetištu crkve.
Biskup je u propovijedi govorio o religioznoj važnosti svetkovinske obljetnice posvete župne crkve, podsjećajući na Isusovo stajalište prema jeruzalemskomu Hramu u koji je, već od svoje dvanaeste godine, rado zalazio i zadržavao se s Ocem nebeskim u molitvenu razgovoru. I nije mogao podnositi kako ljudi, svećenici i vjernici, iz svojih zemaljskih trgovačkih motiva pretvaraju „Kuću Božju „ u „pećinu razbojničku“ (Lk 19,46). Propovjednik je obrazložio i teološko značenje Kristova Preobraženja u odnosu na njegovu muku i smrt. Otac je nebeski želio svomu Sinu očitovati osobitu ljubav pred njegovu gorku muku, da nije napušten i da ga kao pravoga Boga i pravoga čovjeka, s božanskom naravi i ljudskom naravi u jednoj Božanskoj Osobi, čeka vječno blaženstvo u uskrsnuću. Podsjetio je biskup i na to da svaki vjernik ima u svome životu neobično radosnih i gotovo „preobraženih“ milosnih trenutaka i blagoslovnih dana da ih ne bi smio nikada zaboraviti, napose ne pred činjenicom patnje i ljudske smrti pa kakava god ona bila.
Nakon sv. Mise župnik je priredio za sve misare domjenak u velikoj župnoj dvorani.“