Isusov glas

Mnogi su izravno gledali, preko TV ekrana, kako se 11. rujna 2001. ruše „bliznaci“ u New Yorku. Svatko je nešto, ne znam što, proživljavao. Možda su pojedini htjeli pohitite u pomoć svima onima koji su se našli u ruševinama. Po službenoj dužnosti pohitio je u pomoć unesrećenima i zatočenima u ruševinama zgrada policajac po imenu Izak Hoopi. Utrčao je u zadimljenu zgradu i čuo vapaje i pozive „u pomoć“. Čuvši pozive za pomoć počeo je vikati: „Krenite prema mojem glasu! Krenite prema mojem glasu!“ U jednom času iz dima i prašine pojavilo se šest osoba koji se izvlače iz dima i prašine zadimljenih hodnika. U tami i mraku, prašini i dimu put spasa bio im je Hoopijev glas. Njegov glas izveo ih je na sigurno.

U svim životnim opasnostima, u svim okolnosti u kojima stradavamo poput Izaka Hoopi, Isus prilazi, uskače u vatru i dim koji nas želi progutati, čuje nas glas dok pomoć zovemo, zove nas da krenemo za njegovim glasom. Onoga časa kada krenemo za Isusom spašeni smo. (Iv 10,4)

Slušamo li Isusa? Slušamo li njegov glas?

Kad se nađemo u tegobnim prilikama, krećemo li se prema Njemu, ili nastavljamo tumarati u tami i mraku života?

Isus je “Dobri pastir” (Iv10,11). ON nas zove da ga slijedimo. On će nas povesti u sigurnost spasenja.

I kad čujete dok vas Isus „Dobri pastir“ zove da ga slijedite, odlučno i odvažno se odazovite.