Davno u srednjoj školi trebali smo pročitati Ezopove basne. Jedna od njih je „Kornjača i zec“. Ezopova priča o trci zeca i kornjače koja bi ovog časa odgovarala temi „Hitri i brzi ne dobivaju trku“. Ezop pripovijeda: Zec je ismijavao i ponižavao kornjaču da je troma, nespretna, spora. Kornjača slušala zečje ponižavanje, ali odluči tog brzog i umišljenog zeca izazvati na utrkivanje. Zec misleći da kornjača nema prilike, odmah, na prvu prihvati kornjačin izazov. Osvanulo jutro, skupili se gledatelji, sve životinje šumskog carstva izišle na gledalište i bodrenje. Kornjača i zec odredili cilj i trka započela. Zec je startao, skok, jedan dva i evo ga daleko od kornjače. I ne samo to, nego bi se vratio natrag, pa bi oko kornjače obletio jedanput, dvaput, ismijavao, vrijeđao, ponižavao, sva se šuma i šumsko životinjsko carstvo skupa sa zecom podsmjehivalo i rugalo kornjači. A, kornjača, polako, jedna noga pa druga, tromo, nespretno, ali polagano i sigurno. Međutim, što se dogodilo, zec se u suludom ponašanju i napuhivanju da je najbrži trkač, u jednom trenutku poodmakao od životinjske, šumske publike koja mu je pljeskala. Umoran, od trke i ponašanja pomisli: Kornjača je daleko iza mene, ja ću malo u hladovini stabla odmoriti. Odmarajući se zaspao. A, kornjača ne osvrćući se na zečje ponašanje, nastavila polaganim i sigurnim stopama do cilja… U jednom trenutku publika na cilju, čekajući zeca, ugleda kako se kornjača primiče. Svi uz dernjavu i viku krenuše u potragu za zecom. Pomislili su da se nešto zlo dogodilo. Njihova trka i zbrka probudi zeca. Upita zec što je? Svi zavikaše: Što spavaš kornjača je blizu cilja, požuri. Iz istih stopa skoči zec cilju, ali na svoju sramotu susretne kornjaču kako se s cilja natrag na polazište vraća. Žalostan i jadan prizna, kako ga je „najsporija“ šumska životinja osramotila i ponizila.

Propovjednik u Knjizi propovjednikovoj (9,11) veli: „Ne dobivaju trku hitri, ni boj hrabri… (Prop 9,11). Puno je onih koji su umišljeno brzi: na jeziku, odlukama, u zaključivanjima. Prave se da su važni i prevažni. Misle kako su naj… naj… naj… lijepi, krasni.. Najuspjeliji u svemu i svačemu. A ljude oko sebe smatraju manje vrijednima. Najčešće sredstvo kojim djeluju je vrijeđanje, ruganje, ismijavanje, ponižavanje, izmišljanje, laži i klevete, … Sve je to, ubojita municija kojom uništavaju ljude oko sebe. Ali, prepuni su neuspjeha koji ih najčešće vode u srdžbu i mržnju… To su oni koji kažu da su umorni, uvijek su prezauzeti, pa usput drijemaju, zastajkuju, odmaraju.

Poslovica kaže: Ako si se uputio prema cilju, a putem si počeo zastajkivati i kamenjem se nabacivati na svakoga psa koji na tebe laje, nikad do cilja nećeš stići. 

Bilo bi bolje da se do cilja ide sigurno, polagano, stopu po stopu. Reče netko: „put do cilja je dugotrajan, ali je potrebno ići u jednom smjeru“.

Nama je cilj Isus Krist. Onaj koji taj cilj ispred sebe ima do cilja će na vrijeme stići.