Na web stranici Mostarsko – duvanjske i Trebinjsko – mrkanske biskupije, napisao je „KIUM“ izvještaj i razmišljanje o Pogorjelim svatovima i misnom slavlju povodom obljetnice njihova stradanja. Članak je objavljen na slijedećoj web stranici: /www.cbismo.com/index.php?mod=vijest&vijest=1407 Isti tekst, u cijelosti, možete pročitati na župnoj web stranici.

SRITNICE: OBLJETNICA PLAMENIH SVATOVA ( KIUM, 2014-02-09)

Događaj koji se zbio na današnji nadnevak u srijedu 9. veljače 1938. u 11.00 sati prije ponoći u selu Sritnice, župa Kruševo, u broćanskom dekanatu, potresao je ne samo spomenuto selo nego i sve ljude do kojih je doprla vijest: u nekoliko minuta izgorjelo je 29 svatova, pohođaja i sijeldžija na svadbi tek vjenčanih Ivana i Jele. Prvu vijest o tragičnu plamenu koji je progutao tolike svadbene uzvanike poslao je don Ante Romić, kruševski župnik (1932.-1964.), na Biskupski ordinarijat u Mostar u zoru 10. veljače:

„Preuzvišeni gospodine! Javljam Vam tužnu vijest s prevelikom boli: U mojoj župi – jučer je bila svadba Ivana Rozića sina Jurina sa Sretnica. Jedinak u oca od sinova. Bio je siromašak Jure Rozić. Sin mu je bio valjan, mladić dobar, dapače među najboljima, jer se nije čulo da bi on hodao po noćnim sijelima. Svojim marom napravio je ove godine kuću dugu 8 m a široku 5 m, s jednim spratom. U prizemlju mu bilo sijeno i grm i odio za ovce. Sprat nije mogao izraditi iznutra, pa su daske na podu bile neprikovane na gredama. Mislio je i to uraditi, jer mu [je] sve išlo k ruci uz Božji blagoslov. U toj kući bila svadba…“. I onda župnik nastavlja kako se skupilo iz Kruševa i okolnih župa mnoštvo svijeta, s kojim su mladenci imali rodbinskih i prijateljskih veza. Noć. Oko 11 sati. “Jabuka” se pripjevala i bila pri svršetku. Veselje bez mrvice zle slutnje. U punom jeku svadbene svečanosti i radosti jezovito iznenađenje. Netko je primijetio vatru u prizemlju. Upalilo se suho sijeno i grm. Očaj, krik, bijeg. Jedni su bježali na vrata, drugi skakali s prozora. A drugi ugušeni u dimu i izgorjeli u plamenu.

U pola jedan poslije ponoći, 10. veljače, došao je jedan čovjek po župnika. Troje ih je župnik ispovjedio i pričestio, jedno od njih uljao. Puna čaša žalosti i boli.  Župnik navodi sve poimence: 15 muških i 14 ženskih osoba. Od prezimena Rozića desetero, od Kordića šestero, od Brkića i Sušca po troje, od Marića dvoje i po jedno od Bevande, Bulića, Ćorića, Prskala i Zovke. Mladoženja se u tome trenutku našao s mladenkom u dvorištu. Kada je vidio plamen, uletio je u kuću da barem koga spasi. Ali nije iz nje živ izišao.

„Tužno cvili Jela zaručnica

Sinoć mlada – jutros udovica.

U gomili crnih stradalnika

Pozna ona svoga zaručnika

Svekra Juru dvije zaovice

i dva svoja brata iz Blatnice“

 prepjevava Šjor u Crkvi na kamenu na pedesetu obljetnicu požara, 1988.

Prvu narodnu pjesmu spjevao je Mirko Lesko 1938., drugu inačicu prigodom 25. obljetnice pogibije, 1963. A sve je opširno prikazao u svom studioznu članku „Sretnička tragedija u spisima don Ante Romića“ prof. Ivan Kordić u zborniku don Ante Romića, „Ponosan i neustrašiv“ (str. 225-245), koji je župnik don Ljubo Planinić, nakon održana simpozija u Kruševu, 11. listopada 2003., objavio 2004. godine.

Za ovu 76. obljetnicu župnik don Ljubo pozvao je iz Mostara biskupa Ratka koji je došao s don Antom Komadinom na Sritnice malo prije 11.00 sati. Do Mise je župnik predmolio krunicu za pokojne svatove. Pod sv. Misom pjevanje je predvodio Ivan Ćorić, sin pokojne Jele, mlade iz 1938., koja se preudala i imala, osim Ivana, još tri sina i tri kćeri. U misnom kanonu župnik je imenito naveo svih dvadeset i devetero poginulih u plamenu na svadbi. Njima je davno podignut spomenik u mjesnom groblju gdje su svi pokopani u jednu grobnicu.

Biskup je istaknuo da smo svi kao Isusovi učenici pozvani biti „sol zemlje“ i „svjetlo svijeta“, kako to u današnjem Evanđelju od svojih sljedbenika Gospodin traži i očekuje. Podsjetio je na sam sritnički bolni događaj i izvukao dvije pouke.

Prva, nitko od nas ljudi ne zna ni kada će ni kako će otići s ovoga svijeta. To je u Božjim rukama. Isus nam je sve to više puta ponovio, upozoravajući nas da budemo budni, oprezni i trijezni. Gospodin dolazi posve neočekivano, nepredviđeno i nenajavljeno. Zato spremnost da nas nađe i budne u molitvi i raspjevane njemu na slavu.

Druga je poruka: spremnost učiniti nešto dobro za drugoga. Valja istaknuti hrabrost i ljubav mladoženje Ivana koji je doslovno u vatru skočio da barem koga spasi, ali nije bilo pomoći. I on je sam dao život svoj za bližnjega svoga.

Među oglasima i zahvalama na kraju sv. Mise župnik je spomenuo kako se Sretnice različito pišu, a valjalo bi pisati i izgovarati onako kako ih Sritničani zovu – Sritnice.

U župnoj kući na objedu našao se i susjedni župnik don Ivan Turudić s Ploča-Tepčića, gdje je bilo govora ne samo o plamenu iz 1938. godine, nego i o ovoj današnjoj vatri po Mostaru, Sarajevu i drugim mjestima.