Osvanulo je nedjeljno jutro 9. 2. 2014., pokazivali su se u jutro znaci da bi se moglo dogoditi da nas kiša mimoiđe. Gledajući u nebo poslije rane mise vidjelo se da su se nadvili „deblji“ oblaci iznad Kruševa. Već u 10,00 počelo je kišiti. Padala je kiša za vrijeme cijelog misnog slavlja, nastavila je i kasnije.

Dobro znam da bi brojni vjernici izišli na Sretnice povodom obljetnice Pogorjelih svatova, ali kiša je omela. Sakupilo se negdje oko 200 osoba, nepunih stotinjak pozbilo se u kapelicu, a drugi su ostali vani pod kišobranima. Zimsko je doba i nije očekivati da se može organizirati misno slavlje na otvorenom.

Biskup je petnaestak minuta pred misu stigao na Sretnice. Odmah je krenuo u kapelicu, pripremio se za Misu, otpočeo moljenje krunice. Započelo je misno slavlje uz pozdrav i ulaznu pjesmu. Odmah s početka, u riječima i molitvi, osjetilo se ozračje tih davnih vremena prije 76. godina kada je 9. 2. 1938. u svatovima Ivana Rozića i Jele r. Sušac izgorjelo 29 svatova.

Misna čitanja  bila su od Pete nedjelje kroz liturgijsku godinu, misni obrasci također od nedjelje uz dodatne molitve za Pogorjele svatove.

Biskup je iznio propovijed u tri dijela: U prvom dijelu govorio je o ženidbi, planovima mladenaca, braku, obitelji, kad tamo, garež, vatra, pogibija…

U drugom dijelu bilo je riječi o času polaska svakog čovjeka s ovoga svijeta. Času u kojem mudar i pametan neće biti iznenađen nego će blagoslivljajući Boga zatvoriti posljednju stranicu života. A onaj koji je zlo činio, koji je odgađao čas, zatvorit će stranicu u valovima života onda kada se i ne nada, jednostavno će mu život biti „izvrnut“, a u iznenađujućem „izvrtanju“ životne barke reći će ono što je najčešće govorio u životu.

U trećem dijelu, biskup je istaknuo hrabrost mladoženje Ivana. Kad se plamen vatre razbuktao, mladoženja Ivan bio je s mladom Jelom vani, u dvorištu. Vidjevši vatru i dim na prozorima tavana, ostavi Jelu, hrabro, mladenački, priskoči tavanu ne bili kojega svata blokirana u tavanskoj vatri spasio. U pokušaju spašavanja i sam zaglavi u plamtećem požaru….

Biskup se osvrnuo i na riječi Evanđelja u uvodu prije molitve Očenaša. U Evanđelju Isus poziva ljude da budu „ukus“ u zajednici. „Vi ste sol i svjetlo“. Svaka riječ, mala riječ, jedna riječ, može biti ljudima „zrnce soli“ ili „veliko svjetlo“. Svi možemo doprinijeti da u našim riječima i djelima ljudi doživljavaju osvježenje i lijepi ugođaj, atmosferu duha.

Zahvaljujemo biskupu na njegovu dolasku na Sretnice, don Tonći Komadini, zahvaljujemo pjevačima, čitačima, svim okupljenim župljanima i gostima koji su došli iz drugih župa i mjesta na misno slavlje za Pogorjele svatove. Neka dobri Bog po našim molitvama Pogorjelim svatovima i svim pokojnicima udjeli mirnu vječnost.