Uvod: Tko su darovatelji crkvenog zemljišta u Kruševu? Zemljišta na kojem je izgrađena najprije župna kuća, po tome mala župna kapelica, kasnije župna crkva, na kojem se danas nalazi župno središte župe Kruševo. Svake godine kada sa slavi Misa s naslovom legata: „Jozo Sušac za pokojnog Grgu i Šimuna Ćorić“, nastaje u narodu pitanje tko su Grgo i Šimun. Pitanja su se postavljala kao da su Grgo i Šimun bili darovatelji crkvenog zemljišta iz 1921. godine.

Ostalo je narodu nejasno za koga se svake godine govori sv Misa na ime legata Joze Sušca. Tko je Jozo Sušac? Tko su Grgo i Šimun Ćorić?

Prije nego počnem bilo što pisati o darovateljima zemljišta, valja spomenuti da je imanje kojega danas baštine Ćorići (svi Ćorić), Rozići i Sušci sa Selištima sve do početka 19. stoljeća bilo Hrstino. Odnosno tursko, ali su ga kao slobodni kmeti obrađivali Hrste.

• Dio Hrstina imanja ženidbom Ante Ćorića koji je iz Rodoča došao živjeti kod djeda Andrije Hrste koji nije imao muških potomaka, prešao je početkom 19. na Ćoriće (sve Ćoriće). Naime, kod djeda Andrije Hrste, oženio se unuk Ante Ćorić. Smrću djeda Andrije imanje je ostalo Anti i njegovim potomcima. Od Ante su svi Ćorići na Selištima.
• Dio Hrstina imanja prešao je na Roziće uvjenčavanjem Mate Rozića 1864. Kati Hrsto
• Dio Hrstina imanja prešao je na Sušce – Šušćeviće uvjenčavnajem 1891. Joze Sušca udovici Luci Ćorić r. Hrsto.

Izviđanje mjesta za izgradnju župnog središta

Kako je došlo da se župno središte gradi ovdje gdje je izgrađeno? U potražnji mjesta, 1921. za izgradnju župnog središta u Kruševu u prijedlogu su bila dvije lokacije; jedna na mjestu sadašnje Osnovne škole i druga na mjestu gdje je izgrađeno župno središte, tj. u Šematoriju (Usporedi: Zbornik str. 363 – 379).

Prvi dokument koji govori o namjeri da se osnuje župa Kruševo govori upravo o zemljištu za župno središte. (Arhiv biskupskog ordinrijata u Mostaru  br. 13/1921. od 3. siječnja 1921.) Naslov dokumenta je: „Ustanovljenje podesnog mjesta za novi župni stan i župnu crkvu“ Iz spisa se vidi da se razmišljalo o dva mjesta gdje bi se gradila crkva i župni stan.

• Prvo mjesto o kojem se razmišljalo i koje je predlagano nalazi se na mjestu izgrađene Osnovne škole u Kruševu.
• Drugo mjesto su „Stećci“ koji se nalaze blizu seoskoga groblja (groblja Sajmište). Seljani bi za novi župni stan darovali „Stećke“, tj. “staro greblje (nekropola) sa stećcima, kraj koga bi se vremenom imala graditi buduća župna crkva,… a drugo greblje (Sajmište) par koraka za ukopište udaljeno, da za vrijeme vrućina služi da se sv. misa onde govori”. Kraj „Stećaka“ nalazi se neka ledina koja ima kamena koji bi se bez velika troška mogao izvaditi i ugraditi u zgrade koje će se praviti u budućnosti na tom mjestu. A u isto vrijeme dobila bi se dobra bašča od 6-7 dunuma za župnika. U spomenuti posjed uvukla se ograda Joze Šušćevića, ali su se (domaćini) dogovorili da će otkinuti od ograde cijeli uvučeni dio “da iziđe lijepa početvorina, da se onda odbije put kraj ograde, koji sada ide sredinom rečenog terena”.
• Zaključak o biranju mjesta: Za jedno i drugo mjesto nisu bila složna sva sela. Podgorje i Sretnice nisu bili za mjesto gdje se nalazi Osnovna škola, a Krivodoljani nisu bili za mjesto kod „Stećaka“.

Biskupovi povjerenici don Marijan Kelava i fra Jerko Boras, skupa sa župnikom u Ljutom Docu fra Pilom Bebekom, te sakupljenim domaćinima su zaključili da je za izgradnju župnog središta prihvatljivija lokacija kod „Stećaka“ nego li na Selištima tamo gdje se danas nalazi Osnovna škola. Sakupljeni domaćini na sastanku skupa s glavarom Mijom Begićem preuzeli su na sebe obvezu da nagovore Krivodoljane da pristanu na lokaciju kod „Stećaka“ i da riješe pitanje darovnice zemljišta Joze Suščevića i njegove žene Luce r. Hrsto. Tako je i bilo: Mijo i domaćini sa sastanka su razgovarali s Krivodoljanima i s Jozom Suščevićem i njegovom ženom Lucom. Pristali su jedi i drugi: Kirvodoljani, Jozo i Luca.

Za uzvrat Jozo Šušćević i Luca r. Hrsto tražili su da se svake godine govori Misa za pokojnog Lucina prvog muža Grgu Ćorića i sina im Šimuna. Grgo i Šimun Ćorić nisu darovatelji zemljišta, nego Jozo Sušac (Šušćević) i Luca Sušac (Sušćević) r. Hrsto.  Čuo sam usmenu predaju (Nikola Mandić): da se, Grgi i Šimunu Ćoriću, kada umru u legatu priključe Jozo i Luca Sušac. Jozo je umro 1936., a Luca 1937. Priključivanje imena nije učinjeno nego je ostao legat onakav kakav je bio 1924., odnosno 1921. Bilo bi vrijeme da se legat iz 1924. ispravi, te da glasi: „Misa za darovatelje župnog zemljišta Jozu i Lucu Sušac, Grgu i Šimuna Ćorić“.

Jozina ograda i seoski put

Kako je došlo da se dio Jozina i Lucina imanja traži za župo središte. Jozina i Lucina donacija je vezana uz seoski put i uokvirivanje crkvenog zemljišta u cjelinu.

Uspoređeno s zapisnikom iz 1921. kaže se:

• uvukla se ograda Joze Šušćevića, u planirano zemljište koje bi se darovalo za izgradnju župnog središta. Trebalo bi se tražiti da se taj uvučeni dio Šušćevića ograde dade za zamišljenu potrebu, da se tako dobije izgledni kvadratni prostor crkvenog zemljišta.
• drugo, seoski put sa Selišta, prolazi po sredini planiranog crkvenog zemljišta. Put se tamo gdje ulazi u crkveno zemljište treba odbiti iznad i provesti oko župnog središta prema Sajmištu i Polju.

Darovana zemlja za izgradnju župnog središta

Jedan dio crkvenoga zemljišta do 1921. pripadao je gruntu koji se nazivao „Stećci“. To je bilo ničije zemljište. Rečeno današnjim rječnikom to je bilo „državno zemljište“. U zapisniku iz 1921. se kaže: “Stećci, mjesto od ceste (misli se na cestu što prolazi pored Doma – dodao don Ljubo) zapadno k Blatu, udaljeno 10 časova zove se ‘Stećci’ jer se tu na jednoj ledini među vinogradima i ogradama nalazi staro greblje sa većim stećcima, u zadnje doba urednije ograđeno.” Taj prostor su domaćini Kruševa na sastanku održanom 3.1.1921. odlučiti darovati za potrebe župe Kruševo (Zbornik don Ante Romića).

Drugi dio zemljišta kojega danas čini crkveno zemljište bilo je imetak Hrsta na Selištima. Hrsta danas na Selištima nema. Nisu imali muškog potomka, a po ženskoj liniji – uvjenčavanjem jedan dio njihova imanja naslijedili su seliški Rozići i Sušci – Šušćevići, a prije Rozića i Sušćevića i Ćorići.

• Jedan dio naslijedili su Rozići: Mate Rozić uvjenčao se 1864.  Kati Hrsto. Od Mate Rozića i Kate r. Hrsto su današnji Rozići na Selištima.
• Drugi dio naslijedili su Sušci – Šušćevići: Jozo Sušac iz Čalića, župa Čerin uvjenčao se 1891. Luci Hrsto. Od Jozi Sušca i Luce r. Hrsto su današnji Sušci – Šušćevići na Selištima. Rečeni Jozo i Luca darovali su dio svojega zemljišta za potrebe izgradnje župnog središta.

Više podataka o Luci, Grgi, Šimunu i Jozi

Već kad sam se odlučio popuniti priču i popuniti odgovore na nastala pitanja: tko su darovatelji crkvenog zemljišta, potrebno je nešto više reći o Luci, Grgi, Šimunu i Jozi.

Luca Hrsto: Luca kćer Šimunova i Ruže r. Pehar s Dobrog Sela. Rođena je 23.8.1862. (Brotnjo, MK Sv. 1833. – 1863. br. 409.) Ostala je kao beba od dvije godine bez oca i majke. Otac Šimun je umro 1864., a Majka Ruža 13.8.1863. u 22. godini života (Brotnjo MU, Sv. 1839. – 1888., broj 163.). Lucu je othranila Šimunova sestra Kata (ovoj Kati odmah poslije bratove i nevjestine smrti 1864. uvjenčao se Mate Rozić. Od ovoga Mate i Kate r. Hrsto su Rozići na Selištima).

• Lucina prva udaja: Luca se odlučila udati, odnosno odlučila se odijeliti od tetke Kate i tetka Mate Rozića te podijeliti kuću i imanje. Ostala je živjeti pod istim krovom i uvjenčao joj se 1883. Grgo Ćorić (sin Petrov, a brat Ante – Tarke). Grgo je desetak metara dalje od Ćorića (tamo gdje su živjeli i gdje žive i danas Ćorići – Tarkići) prešao živjeti Luci kod Hrsta. Luca je s Grgom imala sina Šimuna (rođen 1885). Nije Luca dugo živjela s Grgom, ostala je udovica 1887. Ostala je bez Grge s malim Šimuinom kojemu je bilo dvije godine taman koliko i njoj kad je ostala bez svojih roditelja. Kasnije, 1909. u 24. godini života umro je i sin Šimun.
• Lucina druga udaja: Ostala je Luca 1887. sama s malenim Šimunom. Poslije smrti muža Grge Ćorića odlučila se udati po drugi puta, odnosno „priženiti“. Uvjenčao joj se Jozo Sušac 24. 11. 1891. (Ljuti Dolac, MV., br. 29.)  iz Čalića. Od ovoga Joze i Lucina drugog braka su svi Sušci – Šušćevići na Selištima. Luca je umrla 11.12.1937. (MU Sv. I., str. 42., br. 20.)

Grgo Ćori: Grgo sin Petrov i Mare r. Martinović s Vidovića rodio se 25.3.1854. (Brotnjo – MK, Sv. 1833. – 1863. broj 146). Uvjenčao se 1883. Luci (kćer Šimunova Hrste i Ruže r. Pehar) Grgo je živio u Ćorića na Selištima tamo gdje se starinom nalaze Ćorići – Tarkići, a Lucina kuća je bila na Selištima tamo gdje se nalaze danas kuće Sušaca – Šušćevića. Dakle Grgo je prešao (1883.) desetak metara od ćaće (Peta) Luci Hrsto i tako je Hrstino imanje prešlo na Ćoriće. Grgo je umro 1887., u 33. godini života (Ljuti Dolac, MU br. 10). Luca je poslije Grgine smrti ostala udovica sa sinom Šimunom i uvjenačo joj se Jozo Sušac 1891. iz Čalića, a Lucino imanje prešlo je na Sušce – Šušćeviće.

Šimun Ćorić: sin Grge Ćorića i Luce r. Hrsto, rodio se 18.11.1885. (Ljuti Dolac, MK Sv. I. str. 73., prijepis), kum mu je bio Mijo Begić iz Čula, krstio ga je fra Ivan Vasiljević. Umro je 1909. u 24. godini života od „tišike“ (Ljuti Dolac, MU br. 38).

Jozo Sušac: Jozo Sušac sin Matin i Luce r. Čule, rođen 1.4.1860. (Brotnjo MK Sv. 1833. – 1863. br. 705) rodom iz Čalića župa Čerin, uvjenčao se 24.11.1891. (Ljuti Dolac, MV., br. 29.)  na Selišta Luci Ćorić (udovici Grge Ćorića) r. Hrsto.

Jozo je umro 25.3.1936. u 81. godini života (MU. Sv. I, str. 36., br. 7.). Sa ženom Lucom živio je u Kruševu  – Selištima na kućnom broju 54.

Šima Ćorić: Ispravak krivog čitanja imena Šimun. U legatu se više godina spominjala Šima Ćorić. Šime među Ćorićima nikada nije bilo. Riječ je o Šimunu Ćoriću sinu Grginu i Luce r. Hrsto, pastorku Joze Sušca. U jednom nastala je pogreška što je netko umjesto Šimun u legatu pročitao Šima i tako je bilo ostalo više godina.

Termini Misa po legatu

Od 1968. u župnim knjigama može se točno pratiti rečene Mise po legatu „Jozo Sušac za pok. Grgu i Šimuna Ćorića“. Do 1968. nema točno upisanih rečenih Misa. U bilježnici s naslovom „Mise legat“ navodi se da se Misa slavi:

• 1968. 20. kolovoza
• 1969. 13. kolovoza
• 1970. 14. kolovoza
• 1971. 24. kolovoza
• 1972. 14. kolovoza
• 1973. 19. kolovoza
• 1974. pa sve do 1984. slavi se Misa 14. kolovoza
• 1984. 14. kolovoza
• 1985. do 2003. redovito se Misa slavi 14. kolovoza.
• 2003. do danas 16. kolovoza

Literatura:

Ovaj članak sastavljen je na temelju slijedećih izvora:

• Nikola Mandić, Podrijetlo i razvitak pučanstva u Kruševu kod Mostara, Mostar – Kruševo 1997.
• Don Ljubo Planinić, priredio: Ponosan i neustrašiv – Zbornik o don Anti Romiću (1903. – 1964.), Kruševo – Mostar, 2004.,
• Matice župe Brotnjo
• Matice župe Ljuti Dolac
• Matice župe Kruševo
• Arhiv Biskupskog Ordinarijata u Mostaru