Često se nađemo pred ljudima koji nas kritiziraju, krivo tumače, o nam tračaju, koji nas ogovaraju i kleveću. Takve odnose nije jednostavno preslušati. Često reagiramo! Tada se u nama nešto buni i poziva nas na obranu. Bilo bi dobro kada bi postupali drugačije: da se smirimo te imamo u vidu da i od naših najljućih kritičara možemo nešto naučiti.
Možda pojedini ljudi prema nama imaju neke predrasude ili sklonost o nama loše govoriti. Prirodno je da njihove neugodne primjedbe, u nama stvaraju buntovnost i neprijateljstvo.
Ipak bilo bi bolje da se upitamo ne kriju li kritike trunak istine. Konačno ni jedna kritika ne mora biti i osuda. Nego, bilo bi dobro da nas kritika i kritizerstvo upozore da naši postupci prema ljudima nisu najčistiji. Kritika rekoh ne mora značiti osudu nego poticaj da preispitamo sebe, svoje riječi, svoje postupke.
Biblija nam predlaže, da molimo za one koji nas kritiziraju, da ih blagoslivljamo (Mt 5,38-48 ili Rim 12,17-21). Ako se molimo za kritičare, tada nas njihovi postupci neće izazivati na bunt nego će nas motivirati da postanemo bolji
Konačno, mudrost je čuti svačije mišljenje pa i kritičarevo. Neugodne primjedbe o nama mogu biti blagoslov ako ih znamo pozitivno prihvatiti, ako ne podižemo tenzije u sebi. Naš stav pred kritikama i kritičarima je put kojim jačamo svoj karakter. Mijenjajmo sebe, a ne svoje kritičari. Netko je rekao: „Naši kritičari su naši besplatni čuvari, besplatni čuvari naših duša, našega srca…“