Bog je stvoritelj neba i zemlje i svega onoga što jest na nebu i na zemlji. Stvorio je čovjeka kao razumno i slobodno biće. Po razumu čovjek je sličan Bogu ali po slobodi sklon je surađivati s dobrom i sa zlom.

Bog pozna takvo stanje čovjeka, stoga od početaka želi biti u njegovoj blizini da bi ga odvratio od zlog puta. On s čovjekom od početka razgovara: s Adamom,… On razgovara s Mojsijem. Jasno mu je da u Mojsijevo vrijeme narod grca u nevoljama egipatskog ropstva, zato mu i šalje poruku da ga želi izvesti iz ropstva.

Bog vidi i naše nevolje. On nas poziva da se oslobodimo utjecaja zloga i zlih navika. Zato, ako te vuče kladionica, ne idi tamo, ako te vuče bilo koja ovisnost, odoli i bježi od nje. Izraelci su ovisni od egipatskih lonaca, ako se žele osloboditi ropstva moraju se osloboditi i lonaca. Bog im se nudi kao goruća baklja koja će ih povesti u slobodu.

Problem je u čovjeku koji se navikao na zlo. Umislio se da mu je dobro. Dobro mu je u Egiptu kod punih lonaca, a to što je rob, to ga ne zanima. Upravo tada Bog mu se približava i ostaje s njim dok ga ne preodgoji; narod preodgaja a Zlo prisiljava da popusti, da oslobodi čovjeka iz veriga ropstva.

Ono što čini Bog Otac preko Mojsija, to čini Isus Krist, on želi biti s čovjekom sve dok čovjek ne spozna da mu je nužno osloboditi se ropstva zla i grijeha.

Bog nas poziva da se ne pokušavamo navikavati živjeti sa Zlim, kao da Boga nema. On nas poziva na suradnju i to odmah. Posljedice prihvaćanja su spasenje, a posljedice odbacivanja Boga su propast za nebo i propast za zemlju. Navikavanje na život bez Boga odvesti će čovjeka u propast…

Čovjek u svojoj nesretnoj bahatosti odbacuje Boga od sebe. Oslobodimo se bahatosti. Poniznost i skromnost, su vrli­ne na putu prema uspjesima. Ne onakva poniznost kojom bi čovjek sebe smatrao manje vrijednim. Takva poniznost vodi čovjeka najčešće u kompleks.  Nego, poniznost kojom čovjek prepoznaje više, neizmjerne vrijednosti, veće vrijednosti koje će ga motivirati i potaknuti na pozitivno djelovanje.

Više nam može pomoći skromnost nego, li umišljeno stajanje. Shvatimo sami sebe, ne precjenjujmo svoje mogućnosti, sposobnosti, granice, kompetencija… Nerealna slika o sebi je mnoge odvela na stranputicu, bilo da su se precijenili, bilo da su se podcijenili.

Uz ovo razmišljanje možete pročitati čitanja Treće korizmene nedjelje, godina  C – Izl 3, 1-8a. 13-15,  1 Kor 10, 1-6. 10-12 i Lk 13, 1-9.