Raseljavanje Hrvata po svijetu

Karta svijeta - istaknutaPojam iseljeništva, poznat je otkako se pamti ili bilježi čovjekov hod na zemlji. Biblija bilježi više pokreta ljudi. Iz jednog kraja ljudi idu u drugi; bilo zbog uzvišenih motiva kao što to čini Abraham, bilo iz motiva ekonomske naravi kao što to čini Jakov i njegovih dvanaest sinova, bilo iz želje za slobodom kao što to čini Mojsije i cijeli njegov narod kojega je poveo iz ropstva u slobodu. Različiti su motivi zbog kojih su ljudi išli iz svojega rodnog kraja u neki drugi kraj. U povijesti je bilo malo dobrovoljnih pokreta naroda, većinom su to bili prisilna preseljenja.

U današnje doba da bi se prikrila podlost i smišljenost preseljenja, pokušavaju se preseljenja nazvati «humanim». Preseljavani su ljudi pojedinačno, zajednički u skupinama. Preseljavani su čitavi narodi iz jednog kraja u drugi, iz jedne zemlje u drugu, iz jednog podneblja u drugo, sa jednog kontinenta u drugi.

Kroz povijest hrvatskog naroda, od vremena otkako smo izgubili svoju samostalnost i slobodu od 1102. pa do danas, hrvatski narod proživljava svu tragediju seljenja i preseljenja, s rodnih ognjišta u neke druge krajeve. Bilo Austrija, Mađarska, Turska (Osmanlijsko carstvo), Srbija sastavljena u dvije Jugoslavije ili oni drugi, su pokušavali rastjerati Hrvate s pradjedovskih ognjišta s idejom da zaposjednu hrvatski, pradjedovski prostor.

Zbog raznoraznih okolnosti: nacionalnih, političkih, vjerskih, ekonomskih seoba Hrvata u druge zemlje iz današnjih naših krajeva – sa žala hrvatskog Jadrana – započela je još u XV stoljeću prisilna seoba Hrvata. Započeli su progoni. Uslijed turske okupacije znatnog dijela hrvatskih krajeva, posebno Bosne i Hercegovine, hrvatskog primorja (Dalmacije) i Slavonije, ne samo pojedinačno, već i u skupnima, iseljavanje i progoni Hrvata poprimili su masovniji karakter. Tako da u XV stoljeću postoje hrvatske naseobine u susjednim zemljama. Sve navedene naseobine su nastale političkim i vojnim progonom s pradjedovskih prostora: Italiji (Molizavski Hrvati), Austriji (Gradišćanski Hrvati), Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj i Rumunjskoj. U svim navedenim državama postoje grupacije Hrvata okupljenih u nekoliko katoličkih župa, a u Austriji su okupljeni i u biskupiju u Gradišću – Željeznom a u Vojvodini u biskupiju u Subotici. U vrijeme turske vladavine kroz nekoliko stoljeća stotine tisuća Hrvata odvedeno je u ropstvo (janjičari) u druge zemlje turske – osmanlijske carevine i kao takvi rastopili su se u tuđini.

Nakon tragične seljačke bune (1573) veliki broj Hrvata napustio je Hrvatsku i dospjeli su sve do Sjeverne Amerike. Ipak, dok su prva masovna iseljavanja bila posljedica vojnih osvajanja turske vojske, kasnija iseljavanja iz hrvatskih zemalja od kraja XVI stoljeća pa dalje sve jasnije karakteriziraju ekonomsko – političke i društvene prilike u kojima hrvatski narod živi.

Politički progoni u XIX stoljeću pretvaraju ekonomske nevolje u opće narodno nezadovoljstvo. Val nacionalnog buđenja Hrvata tridesetih godina XIX stoljeća (Hrvatski Narodni preporod) nije odgovarao interesima tuđinskih vlastodržaca i oni neprekidno pojačavaju pritisak i sistematsko tlačenje krajem XIX i početkom XX stoljeća. Tako se nasilje političke prirode pridružuje uzrocima ekonomsko-političkog karaktera, dajući tako podstreke iseljavanju.

Nagli industrijski razvitak nekih zemalja Europe, pa i prekooceanskih zemalja, privlači novu radnu snagu iz nerazvijenih zemalja, što još više utječe na iseljavanje i napuštanje rodne grude.

Hrvati se najmasovnije iseljavaju prije prvog svjetskog rata i između dva rata u Sjedinjene Države i Južnu Ameriku. U to vrijeme iseljavanja uz Južnu Ameriku, hrvatski iseljenici uglavnom iz primorskih krajeva, krenuli su i u Australiju.

Prva veća iseljavanja u Australiju dogodila su se i nešto ranije kada se proširila vijest da je tamo otkriveno zlato, pa su prvi doseljenici u Australiju bili uglavnom seljaci iz Dalmacije koji su kao mornari posjetili Australiju, ostali tamo i tako stvorili bazu za daljnja doseljavanja, koja su se s vremenom nastavila sve do danas.

Iseljavanje Hrvata u Australiju imalo je posebno obilježje, a to je da su se Hrvati doseljavali tzv. Lančanim sistemom. Najprije je došao jedan predstavnik nekog mjesta ili kraja, a onda su slijedili članovi bliže rodbine. Krug se tako postupno širio, pa su s vremenom nastale čitave skupine jednog prezimena, ili pak sela, kraja i nastanile se u pojedinim područjima većih australskih gradova.

Australija, kao golema zemlja – kontinent – po prostranstvu, a malena po pučanstvu prima doseljenike iz svih država i krajeva svijeta da bi se nakon drugog svjetskog rata što brže i što bolje razvila na ekonomskom planu. Računa se da u Australiji danas žive desetci (ako ne i stotina) raznih nacionalnosti, a isto tako i raznih vjerskih denominacija. Pod suncem Južnog križa živi tako danas, među inim nacionalnostima, i oko tristo tisuća Hrvata, koji se stjecajem raznih okolnosti nađoše na dalekom kontinentu – državi, te tu odlučiše i živjeti. Iz svih krajeva naše Domovine naći će se, ovdje ili ondje, poneko u toj toploj, velikoj i bogatoj zemlji.

Po svim većim gradovima Australije nalaze se i mnogobrojni Hrvati iz naše Hercegovine. Dospjeli su tamo raznoraznim načinima, iz raznoraznih razloga. Krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina dvadesetog stojeća mnogi hrvatski mladići i po koja djevojka iz Hercegovine bježali su preko granice bivše umjetne tvorevine u Austriju, Italiju, Mađarsku, da bi potom stigli, neki u Ameriku, Kanadu, Australiju, a mnogi su ostali u europskim državama. Tako se događalo i sa seljenjem, iseljavanjem i progonom i iz Kruševa. (Ivan Ćorić: Kamenjak, br 4,2002., str. 4 – 6).