Razmišljajmo o drugome, o tome kako je savršen. Tek kada spoznamo svoje nesavršenosti moći ćemo priznavati uspjehe onoga drugoga. Kada gledamo drugoga očima svojih nedostataka prestat ćemo nedostatke drugoga isticati. Kada uvidimo svoju nemoć, prestat ćemo drugoga maltretirati. Neka naše ponašanje, riječi i djela budu ohrabrenje, a ne opterećenje.
Ljudi vole ponizne, ustrajne ljude, umiljata karaktera, zdravih sposobnosti, ne moraju biti iznad prosjeka, ali koji su kadri postići primjeren uspjeh, koji neće pasti na prvoj stupici. Takve ljude i Bog treba. Kad želimo s takvim ljudima surađivati, upitajmo se jesmo li mi sami takvi. Onaj koji je svjestan svih svojih nedostataka može biti uzor drugome.
Uvjeren sam da bi svijet bio bolji kada bi ljudi počeli prepoznavati vrijednosti drugoga, a svoje nedostatke dobro uočavali.
Zamislite kada bi i onaj drugi, svijet oko sebe tako promatrali, divili se uspjehu drugoga, a sebe kroz uspjeh drugoga ispravljali gdje bi nam u uspjesima bio kraj. Tada bi se među ljudima stvarala zdrava konkurencija i zdravo natjecanje.