Danguba: Mater iz dana u dan gleda sina kako u kući sjedi, prigovara, čeka ručak, a ako nema za kavane koju paru galami i viče. Neće ništa da privridi iz dana u dan. Gleda ga i puna bola reče jednog puta se usudi pa mu reče: „davno je narod rekao nekoristan čovik isto je što i mrtav“.
Danguba: Učili roditelji i sina i kćer raditi. Govorili im tko radi taj će i imati. Ali upali i kćer i sin u loše društvo, počeli jedno i drugo rasipati domaćinstvo. Ponovo roditelji savjetuju i govore da se radi, da se ne rasipa, da se ne može vječno živjeti od roditeljskog truda. Našao se na samrti otac pa reče i kćeri i sinu: Niste slušali, ali zapamtite zadnju što ću vam je reći. Nećete u životu dobro proći ako nastavite s neradom. Za sve se pobrinuo Bog prije vas, ali ga vi ne poštivate. Bog je dao svim živim bićima isto, ali im ne baca hranu u usta, svi se jednako za nju trebaju potruditi.
Neljubazan sin dijeli lekciju materi: Nakostrušio se sin na mater, pun bijesa, prigovara, kontrolu izgubio, bez karaktera i sinovskog odnosa prema materi. Mater gleda sina pa mu reče: Sine moj, kontroliraj svoje riječi; blaga riječ utišava srdžbu i gnjev, a gruba i opora riječ potiče srdžbu i gnjev.
Čovjekova duša: Teško je opisati čovjekovu dušu, ona je ne vidljiva, ali je u čovjeku. Čovjek može postati loš, grešan ali dušu Božji dar čovjeku ne može uništiti. Ona je i u zločincu i u svecu duša, neuništivi Božji dar čovjeku. Da bi vjeroučitelj opisao djeci kako je duša neuništiva uzeo je primjer bisera, pa reče djeci: Vidite, blato može biser uprljati ali ga nikada ne može u blato pretvoriti. Tako isto zao i grešan čovjek može dušu zamračiti svojim zlom i grijehom, ali je nikada ne može u mrak i tamu pretvoriti.
Ponašanje prirode: Vidimo da se u posljednjim godinama u prirodi i u vremenskom ciklusu nešto čudno događa. Svi gledamo, znanstvenici pokušavaju tumačiti, ali je činjenica da se priroda oko nas mijenja. Na veliko se govori da je čovjek onaj koji uništava prirodu. Možda i jest! Za čovjekovo loše ponašanje prema okolišu i prirodi oko nas priroda se na veliko osvećuje. Danas u jednom, sutra u drugom kraju svijeta prirodne nepogode. Uspoređujući prirodu, čovjeka i Boga u njihovom ponašanju prema čovjeku i čovjekovu prema prirodi i Bogu, narod je davno izrekao uzrečicu: Boga čovjekovo loše ponašanje uvijek oprašta, čovjek katkada, a priroda nikada.
U kavani: Umorio konobara gost, pije, sjedi, neće da ide. Već se zalazi duboko u noć. Konobar pali gasi svjetlo, a gost niti hoće platiti, niti se s mjesta miče. I konačno mu ljutito prilazi konobara i kaže, ukoliko ne platite račun za pet minuta, zvat ću policiju. A polupijani gost hladno – mirno odgovori: Varate se, ako ste pomislili da će policija platiti račun.
Baba Mara zavitovala Velikoj Gospi: Baba Mara zavitovala Velikoj Gospi poći na hodočašće. Ali evo belaja, razbolila se i dobila visoku temperaturu. Ali i baba se zaintačila. Hoće pošto po to skinuti temperaturu, pa udri po svim narodnim likovima, pa i po rakiji. Popila koju čašu više i krenula do Gospina svetišta. Sva radosna došla Gospi, obišla oko nje jedanput i zavrtilo joj se u glavi. Kako joj se počelo vrtiti stade i zavapi: E moja Gospe koje sramote, umjesto da ja obilazim oko Tebe, Ti oko mene.