Ovaj naslov i tekst su povezani s naslovom i tekstom ” Dvadeset i pet godina u župi Kruševo od 1989. do 2014.” vidi ovdje

U prvim susretima sa župnim vijećnicima, početkom 1990. godine, uvidjeli smo da se može jedan dio posla oko crkve uraditi bez velikoga novaca. Potrebno je samo dobre volje i organiziranosti. Predloženo je i prihvaćeno na sastancima sa župnim vijećnicima da se krene s radnim akcijama.

Radne akcije 1990. Prvu radnu akciju u kojoj su se izredala sva domaćinstva u župi imali smo od 18. 1. do 25. 2. 1990. U prvoj akciji smo čistili šumu iza apside crkve i oko stećaka. Druga akcija je započela 26. veljače, trajala je četiri dana. U akciji smo čistili dvorište od kamena, kamenih grudina i suhozidina. Kamen smo u akciji drobili drobilicom.

Treću radnu akciju sazvali smo za 26. 3. 1990., i trajala je do Ilindana U akciji smo kopali temelje za ogradni zid dvorišta od apside crkve, prema groblju Sajmište. Koristili smo se u akciji rovokopačem (Nikola Kordić), kariolama, lopatama, krasnama. U istoj akciji započeli smo izlijevati betonske temelje za ogradni zid od svetišta prema Sajmištu. Četvrta radna akcija trajala je od 26. studenoga do 6. prosinca. Akcija je organizirana u radovima pri izravnavanju bankina od Doma do crkve i na čišćenju zasuta asfalta nasipnom pržinom s Mostarskoga blata.

Radne akcije, iako potrebne, uoči Ilindana bilo je vrlo teško organizirati. Trebalo je pred Ilindan pregrabiti dvorište. Pokušavali smo 1990. organizirati akcije i prije podne i poslije podne. U to vrijeme je obično kosidba sijena na polju. Zbog toga s akcijama nije išlo. Čišćenje dvorišta uoči Ilindana organizirali smo s nekoliko osoba. Prva, treća i četvrta akcija trajale su od 10 do 15 sati u danu. Druga akcija trajala je od 8 do 14 sati, ali je pisana kao dupla zbog dužine vremena i težine posla. U drugoj akciji drobili smo kamen po dvorištu. U akcijama 1990. imali smo 629 odaziva (Arhiv 50/1990. br. 7/1991. od 17. 1. 1991.).

Radne akcije 1991. započeli smo 14. 1. 1991. Prva akcija trajala je do 13. travnja. U prvoj akciji posvetili smo se: – čišćenju dvorišta,

• proširivanju puta od Doma prema crkvi,
• kopanju kanala za gromobran oko crkve.

U akciji smo se koristili traktorom, motornom pilom, grabljama, motikama, krasnama, kariolama. Uspjeh prve akcije je bio sljedeći: Krivodol (odaziv 48, neodaziv 24), Čula (41, 26), Selišta (23, 17), Podgorje (30, 21) i Sretnice (38, 25). Sveukupno na nivou župe odazvalo se 180 domaćinstava, nije se odazvalo 113 domaćinstava.

Drugu akciju započeli smo 22. 4. 1991. Zbog izvođenja poslova koristili smo se: traktorima s prikolicom i frezama s prikolicom. Akciju nismo završili, ostala je nezavršena. Nismo imali volje radnu akciju završiti do kraja. Rat je bio počeo u Hrvatskoj. Ratna događanja djelovala su i na nas. No miris baruta približavao se i našim prostorima pa je Mjesna zajednica morala organizirati kopanje bunkera i rovova po brdima iznad Krivodola i Čula. Čim su počele akcije s kopanjem bunkera i rovova mi smo prestali s akcijama u dvorištu.

Radne akcije 1992. I radovi u crkvenom dvorištu i na crkvenim objektima zbog ratnih događanja u Kruševu prekinuti su o Ilindanu 1991. do Ilindana 1992.

Radosno i veselo nastavili smo akcije u kolovozu 1992. Pred Ilindan u manjoj skupini očistili smo i pripremili crkveno dvorište za proslavu Ilindana.

Prva radne akcije u 1992. započele su 23. kolovoza, a završene 30. kolovoza. U akciji smo čistili dvorište ispod župne kuće na sadašnjem prostoru voćnjaka, i raščišćavanju suhozidina na dnu župnoga dvorišta ispod župne kuće i pripremali teren za kopanje temelja za novi ogradni zid. U akciji smo se koristili osim ručnog alata jednim kamionom, ultom i motornom pilom.

Radne akcije 1993. započele su 21. siječnja i trajale su do 1. srpnja. Započeli smo akcije sa Selištanima, pa redom izredavajući sva sela po zaseocima. Dva puta tijekom godine smo obredali sva sela. U radnim akcijama imali smo 221 odaziv.

U navedenim akcijama izvodili smo radove od apside crkve pa prema stećcima, ispod crkve do kuće časnih sestara, uređivali i čistili crkveno dvorište. U akcijama smo se koristili priručnim alatom i s traktorima (tri traktora s Krivodola, jedan sa Sretnica, jedan iz Podgorja).

Radne akcije 1994. započele su 7. veljače. Određivalo se po desetak domaćinstava na dan. Po danu su trajale pet sati. Tijekom cijele godine imali smo tri akcije u kojima se obredala cijela župa. Akcije su trajale 60 radnih dana. Odazivalo se u sve tri akcije 481 domaćinstvo. U akcijama su sudionici akcije sa sobom nosili alat i hranu. Sazivi akcija po selima: Selišta su na akcije dolazila u tri skupine, Čula i Krivodol u četiri, Podgorje i Sretnice u pet skupina. Prosjek odaziva u župi bio je 1,4 % po domaćinstvu. Po selima: Selišta 2,1 %; Krivodol 1,5 %; Čula 1,5 %; Sretnice 1,1 %; Podgorje 0,9 %. Na sve akcije odazvalo se 89 domaćinstava. Nije se nikako odazvalo 92 domaćinstva. Na 89 domaćinstava koji su se svaki puta odazvali ide 267 radnih akcija: na ostali dio župe (226 domaćinstava) ide 176 radnih akcija, tj. od 0 do 23 %.

Bilo je domaćinstava koji se nisu mogli odazivati na akcije, ali su htjeli u njima sudjelovati. Nadoknađivali su jednu radnu akciju s 25 DM.

Radne akcije 1995. Započeli smo 30 siječnja. Prva akcija trajala je do 13. ožujka, druga od 13. ožujka. do 11. studenog. Radove u akcijama smo započeli s Podgorjem. Podgorčani su kopali rupe za sadnice. Osim kopanja rupa za sadnice, u radnim akcijama izvodili smo radove na:

• – kopanju rupe za trafostanicu iza crkve,
• – kopanju rupa za stupove od podgorskog dalekovoda do trafostanice,
• – čišćenje crkvenog dvorišta,
• – nasipanje bankina uz postavljeni asfalt od Doma do crkve i nasipanja uz novi asfalt u crkvenom dvorištu.

Zbog nemogućnosti odaziva pojedinih domaćinstava na radne akcije, nadoknada u novcu bila je 25 DM. U novcu akcije je isplatilo 60 domaćinstava.

Pokazalo se 1995. da se kod naroda pomalo hladi žar za izvođenje radova u akcijama. Za 1995. odaziv je bio lošiji nego prijašnjih godina: Čula 27, Podgorje 51, Sretnice 39, Selišta 38, Krivodol 79. (Arhiv 194/1995.).

Radne akcije 1996. započele smo 5. veljače i trajale su do 23. listopada. Tijekom godine s cijelom župom imali smo samo jednu radnu akciju. Drugu smo imali sa Selištima, Sretnicama i Čulama, Podgorje i Krivodol nisu pozivani na drugu akciju.

Manje poziva na radne akcije je pokazatelj da je sve manje i manje rada koji se može obavljati u radnim akcijama. Osim navedenog razloga manje akcija je bilo jer je već i narod s radnim akcijama zasićen. Narod se manje odazivao na akcije, nego li prije. Od četiri radna sata, koliko su akcije trajale, obično bi najumorniji bili organizatori. Oni su uza sve sudionike u akcijama trebali biti prisutni i svakom posebno objašnjavati što treba uraditi. Nekima od sudionika akcije su postale zabava. Poneki su na akcije dolazili i svesrdno radili, dok bi se drugi izvlačili i došli bi samo iz razloga da ih se upiše da su se odazvali. U radnim akcijama od 1990. uradilo se puno, ali se isto već u tijeku 1995. pokazalo da je rad s akcijama došao kraju.

Radne akcije 1997. započele su 17. veljače. Organiziranje akcija po danu imali smo s tri ili četiri domaćinstva. Obavljali manje poslove i odlučili 1. 6. 1997. prestati s akcijama (Arhiv 193/1995.). Odlučili smo na sastancima sa Župnim vijećnicima da se crkveno dvorište povjeri jednoj osobi da ga uz financijsku nadoknadu održava kroz cijelu godinu.

Broj domaćinstava prema godinama

Broj domaćinstava iz godine u godinu je bio različit, od 294 do 343 domaćinstva, iz godine u godinu do 10 domaćinstava iz opravdanih razloga nisu mogli sudjelovati u akcijama.