Dugo, dugo, puna dva stoljeća u usmenoj predaji, na Krivodolu živi, uspomena na Jelu i na njezin grob. Uspomena na nju živi po prisjećanju na njezinu mučeničku smrt. S koljena na koljeno, od generacije na generaciju uspomena se na «krivodolsku mučenicu» blaženo i sveto prenosi i živi. Njezin grob na Krivodolu je hodočasničko mjesto. Grob joj se nalazi na Krivodolu, od sela, danas od kuće Srećka Vidačka – Ivanovića, prema rudnicima boksita, u ogradi Marka Vidačka – Dundića, zvanoj Gabruša.

     Odmah, po mojem dolasku u Kruševu 1989. čuo sam od naroda na Krivodolu pričati o Jeli i njezinu grobu. Obično su me pitali «da li sam bio na Jelinu grobu», «da li znam gdje joj se grob nalazi»…. Ostalo mi je potvrdno odgovoriti na postavljena pitanja. Poslije postavljenih pitanja ostao sam u tišini misli i odluke da se raspitam o «krivodolskoj mučenici» pitao sam, one koji su mi mogli pomoći: tko je bila Jela – krivodolska mučenica, gdje joj je grob, kad je živjela, po čemu je bila poznata….

     Jela je osala u usmenoj predaji na Krivodolu kao mučenica svoje mladenačke nevinosti. Spominjući se njezina umorstva spominju se događaji kako su Turci često u to doba iznenada s manjim skupinama vojnika zalazili po katoličkim selima i činili različite zulume: premlaćivali ili ubijali katolike, odvodili ih u tamnice, stoku im krali, otimali i odvodili,  djevojke i žene silovali. Prigodom jednog od takvih nemilih turskih upada na Krivodol Turci su zatekli Jelu kod ovaca u ogradi, danas zvanoj Gabruša. Ovce su joj skupili da bi ih sa sobom potjerali, a Jelu pokušali silovati. Jela se oduprijela njihovim pokvarenim nakanama. U otporu su je ubili. U pokušaju obeščašćenja Jela je mučenički podnijela okrutnu smrt. Zakopana je ne u groblju nego na mjestu mučeničke smrti, tamo gdje joj je mladenačka i nevina krv prolivena. Od njezine smrti, početkom XIX stoljeća Krivodoljani hodočaste na njezin grob kao na sveto, mučeničko mjesto.

     Hodočašće na Jelin grob: Na Jelin grob se hodočasti sam ili sama, ne vezano uz dan nego po potrebi. Obično se hodočasti u večernja doba, skrovito i potajno…. Hodočaste svi i muški i ženske, ali ipak češći hodočasnici su žene koje imaju problema s trudnoćom i rađanjem djece,…. Jelin grob je uvijek čuvan u tajnosti, o njemu se ne priča u javnosti.  Zbog tajnosti pohoda na Jelin grob, ostalo je i mjesto njezina groba skriveno javnosti. Javnim pohodom na Jelin grob otkriva bi se i očima javnosti razlog hodočašća. Ako bi se nekoga vidjelo da ide na grob odmah bi se počelo govorkati o njegovim problemima, obično to nikome nije drago, pa se stoga ide u tajnosti. Hodočasnici krijući se od javnosti nikada nikomu nisu govorili kamo idu. Kaže se na Krivodolu da su svi išli na Jelin grob, i svi od drugoga krili svoje hodočašće. Svi su išli, nitko u skupini, nego osobno, sam, u tišini, u predvečerje ili čak u noći, u sakrivenosti sa svojim problemom. Na Jelin grob se obično ide s nekim problemom i to najčešće problemom vezanim uz trudnoću i začeće….

     Kako je Jeli «krivodolskoj mučenici» bilo prezime ne zna se točno. Usmena predaja naglašava da joj je prije bilo prezime Cikoje negoli Drljić.

     O Drljićima na Krivodolu: Drljići (Drlje) su živjeli na Krivodolu do početka XIX stoljeća. Kuće su im bile na prostor od starog groblja do rudnika; sada iza kuće Srećka Vidačka prema rudniku boksita. Pomorila ih je kuga 1814/1815.

     O Cikojama: Cikoje su živjeli također na Krivodolu do početka XVII stoljeća. Kuće su im bile na raskrsnici prema Marijanovićima. Izumrli su i nestali na Krivodolu u čestim (sudbonosna stoljeća XVII i početak XVIII)  turskim progonima koja su nemilosrdno uništavali i progonili katolike Hrvate na prostorima cijele Bosne i Hercegovine, tako i okolice Mostarskog blata.

     Usmena predaja naglašava da Jeli «krivodolskoj mučenici» nije bilo ime Drlje nego Cikoje. Ova predaja kaže da je Jela Drlje umrla od kuge 1815. kad su i svi s prezimenom Drlje izumrli i nestali na Krivodolu.»Čvrsta» predaja je ostala povezana s Jelinom kosom: Jela Drlje je imala dugu kosu, češljala ju redovito i bila ponosna na nju. Kad je obolila od kuge svojega brata je zamolila da kada umre ne vuče ju za kosu. Naime, umrloga od posljedica kuge nisu nosili nego su vukli, najčešće jedna osoba da bi se time umanjila opasnost od šire zaraze. Tako je i Jela vidjevši blizu svoju smrt zamolila brata da ju ne vuče za kosu. Predaja govori također da je Jelin brat ostao zadnji od sviju Drlja, kad je sve umrle od kuge pokopao otišao je u nepoznatom pravcu a njihovo imanje su naslijedili Vidačci.

     Povezano s Turčinom – nasilnikom nad Jelom: Usmena predaja o Turčinu koji je pokupio ovce Jeline i otjerao ih, a Jelu u pokušaju silovanja ubio govori da je i on u Ulogu, na putu s Krivodola prema Mostaru poginuo. Odmah je čim je pošao s Krivodola suludo se ponašao. U Ulogu je stao kod vode da konja napoji. Kad je napojio konja htio ga je zauzdati, ali kako je već bio izgubljen, nije znao kako će ga zauzdati počeo se motati oko konja zauzdavajući ga, konj ga je nogom udario i bio je na mjestu mrtav.

            Matica umrlih, Brotnjo od 1814-1833, str. 72., broj 1557. Spominje Helenu Drljić (Drlje) s Krivodola. Navedena Jela je umrla u dvadesetoj godini života, u kolovozu 1815. Ne tvrdim da je riječ o Jeli kojoj je grob na Krivodolu, ali se spominje Jela u obitelji Drljić – Drlje. Usmena predaja prenosi točnost postojanja imena Jela u obitelji Drljić – Drlje.