Po usmenoj predaji časnih sestara Milosrdnica: časne sestre Agricija i Lucina su sedamdesetih godina prošlog stoljeća isposlovale kip Srca Isusova i sv. Josipa i darovale ih za crkvu u Kruševu

S. Agricija i s. Lucina nakanile su nabave kip sv. Josipa. U tom pravcu motivirale su ih dva htjenja. Jedno je: htjele su imati kip suzaštitnika svoje redovničke zajednice, a drugo zahvala biskupu Čuli. Kako je biskup Čule rođen u Kruševu, htjele su njemu u zahvalu a na prisjećanje na njegov intervent s Drugog vatikanskog sabora po kojemu je papa Ivan XXIII dao upisati u misni kanon spomen imena sv. Josipa,  Potaknuti ovim idejama sestre su pošle u potragu po kućama svoje redovničke zajednici potražiti kip sv. Josipa i donijeti ga u Kruševo. Pronašle su ne samo kip sv. Josipa nego i Srca Isusova i donijele ih u Kruševo. Kipovi su bili izrađeni od gipsa. Srce Isusovo kako mi je rečeno „manje visine“, vjerojatno negdje do 70. cm, a kip sv. Josipa 1,20 cm.

Kip Srca Isusova bio je smješten u kući časnih sestara, povremeno bi bio u crkvi. Na više mjesta je bio oštećen, teže ga je bilo obnoviti. Prije 1989. je sklonjen i više za crkvu i javnost nije bio prikladan.

Kip sv. Josipa nalazio se uvijek u crkvi, ali manje vremena bi bio u lađi crkve, duže u sakristiji. U tijesnoj lađi crkve bilo je teže naći mjesto za poveći kip sv. Josipa. U sakristiji je bio i za vrijeme Obrambenog rata i tu je u svibnju 1992. polupan. Jedan od pet granata koje su pogodile župnu crkvu, jedna je udarila u sakristiju. Od udara granate i kamenja koje je popadalo po kipu, kip je pao na pod i polupao se. Poslije pada više nije bio prikladan za čašćenje niti se mogao obnoviti. Mislili smo ga ostaviti kao uspomenu na ratna stradanja u Kruševu, i od toga smo odustali. Ali ostala je ideja kada se crkva uredi da nabavimo ne samo kip sv. Josipa nego i kip Srca Isusova.

Potražnja kipova i smještaj u crkvi: Na više mjesta telefonom sam potraživao kipove. U potražnji rečeno mi je da vidim na Buni u radnji „Santa Maria“. Otišao sam i u izboru više kipova palo mi je oko na izabrane. Tražio sam ne veće kipove nego negdje do 70 cm visine. Razlog što sam tražio manje povezan je s pozicijom gdje bi ih u crkvi smjestili.

 Kip sv. Josipa smjestili smo na desnoj strani u lađi crkve uz prvi stup od ulaza u crkvu.

Poziciju kipu Srca Isusova nismo još točno odredili.

Da se kip sv. Josipa smjestio odmah u crkvi prije kipa Srca Isusova motivirano je činjenica da se kip sv. Josipa nalazio u tijeku rata u crkvi i da ga uništila granata, a to sam osobno vidio i doživio. A kip Srca Isusova zbog oštećenosti sklonjen je nekada prije 1989. Nadam se da ćemo naći prikladno mjesto i za kip Srca Isusova, a do pronalaženja odgovarajućeg mjesta nalazi će se u župnoj kući. Neka nas u našem životu štiti Božansko Srce Isusovo. A kip sv. Josipa koji je motivirao časne s. Agriciju i s. Lucinu neka i nas prisjeća i povezuje:

• sa sv. Josipom Isusovim poočimom
• s biskupom Čulom koji je intervenirao na Drugom vatikanskom saboru te je sv. Josip uvršten u misni i euharistijski kanon
• na našu biskupiju kojoj je sv. Josip zaštitnik.
• na Hrvate i hrvatski Sabor kojima je sv. Josip zaštitnik,
• na časne sestre Agriciju i s. Lucinu koje su pronašle i darovale prvotni kip crkvi u Kruševu.
• na ratne strahote i stradanje u Obrambenom ratu u kojima je stradao i kip sv. Josip.

• Božansko Srce Isusovo, budi naše spasenje.
• Sv Josipe, moli za nas!