Crkva je uvijek molila za svećenička i redovnička zvanja. Četvrta uskrsna nedjelja u naše je vrijeme nazvana „Nedjeljom Dobrog Pastira“. Naime, taj su dan „saborski oci“ na Drugome vatikanskom saboru tako nazvali i odredili da se u taj dan, te nedjelje, cijela Crkva moli na rečenu nakanu. Dobro je da se svi vjernici mole za opće nakane Crkve, ovaj put za svećenike, redovnike i redovnice. Moleći se za naglašenu nakanu, Crkva je našla ideju u Isusu koji se brine za svoje stado. Slika Isusa koji na ramenima nosi izgubljenu ovcu, slika je svećenika koji pomaže „pastoralnom stadu“ svoje zajednice. U isto vrijeme slika Isusa koji na ramenima nosi izgubljenu ovcu, slika je kojom se Isus osvrće lošim izraelskim vođama kao lažnim pastirima. Službeni pastiri, narodni vođe, u Isusovo vrijeme nisu bili dobri. Mnogi su od njih bili lažni pastiri, „uhljebljivači“. Pastiri koji su krivotvorili službu za osobnu dobrobit.

U Bibliji se rado narodni vođe kite „pastirskom službom“. Bilo ih je koji su bili dobri, ali je  bilo i onih koji su bili „karikatura“ pastira. Našim riječima kazano, bilo ih je koji su bili „čobani“ izrabljivači stada, lažni pastiri, kradljivci, uljezi, kojima nije bilo do stada, nego do toga kako se okoristi stadom (Iv 10,1-6 i Iv 10,7-18).

Pastir nad pastirima u Izraelu bio je Bog (Jer 23,1-6; Zah 11,4-17; Ez 34,1ss; Ps 23). On se ne brine samo za stado nego i za to kako odgojiti dobre pastire koji će u njegovo ime odgajati, voditi i čuvati njegov narod. On jednoga od najpoznatijih „pastira“ – kralja Davida uzima za kralja, za pastira, upravo od stada. Čekao je da se vrati s ispaše stada i postavio ga za narodnoga „pastira“. 

Pastir i najamnik: Biblija često govori o „dobrome pastiru“ i „najamniku“. Slika pastira i najamnika, starijim naraštajima u našem narodu nije bila strana, a mlađim naraštajima možda i jest. Teško je mlađima shvatiti što je to pastir, što je to najamnik. Naime, nekada su naše obitelji i domaćinstva bila brojna. U takvim se slučajevima znalo tko je „domaćin od ovaca“, tko je „domaćin od konja“, tko je „domaćin od ostale krupne stoke“, tko je „domaćin od poljoprivrede“. Domaćinstvo je bilo organizirano u poslovima. Ako danas netko ima stado ovaca, sve djelatnosti oko stada ne mogu obavljati članovi obitelji. Stoga potražuju ljude „sa strane“ koji će za plaću pomoći u domaćinstvu, oni su najamnici, rade za plaću. Razlika između „domaćina od ovaca“ i najamnika koji u ime domaćinstva čuva stada je velika. „Domaćin od ovaca“ spreman je boriti se za svoje stado i svaku ovcu u stadu, a najamnik u napadu na stado najčešće bježi. Ostavlja stado i bježi.

Isus je Dobri Pastir, stado je njegovo. On ne štedi sebe kako bi zaštitio i sačuvao svoje stado. Isus je Pastir koji svoje stado ne krivotvori: niti „šiša“, niti „prodaje“, nego je spreman položiti svoj život za svoje stado. Isus je Jaganjac Božji koji čuva stado i sve njegove slabosti preuzima na sebe.