Život je čudan, mogu nas rastužiti ljudi i njihova nezahvalnost, mogu nas obeshra­briti životne poteškoće, može nas pogoditi neki nemili događaj. Ali ne smijemo biti kukavice i plakati nad vremenom u kojemu živimo, ni nad nevoljama koje nas zateknu. Bitno je da ni pred sobom, ni pred Bogom, ni pred zajednicom nismo krivi ni za što. Svi imamo mogućnosti i važno je učiniti ono što možemo. Bog dobro vidi naše okruženje, naše mogućnosti ili naše nemogućnosti.

Bog je s onima koji ne posustaju. Bog će biti i jest s onima koji se pouzdaju u njega i u svoje zasukane rukave.

Krist od nas traži da djelujemo pa taman djelovali s avanturom i rizikom. Od nas se traži više revnosti, više inicijative.

Bogu su potrebni suradnici, a ne pričalice.

Za uspjeh zahvalimo Bogu. Za neuspjeh, ne okrivljujmo nikoga, ni Bog. Bog naš nije strog, u biti možda smo mi lijenčine i kukavice.

Dobili smo od Boga mogućnosti, ako ih ne ostvarimo one će se od nas oduzet i dati drugome.

Ostaje pitanje a što će ti se oduzeti kad nemaš ništa. Oduzet će ti se ono što si se umislio da imaš. Ima ih puno koji su se umislili da imaju nešto, da su netko i nešto, a zapravo su obični lažovi i neće da priznaju da nemaju nigdje ništa.

Tko nema vjere i duha, neće znati upraviti ni s onim što je materijalno, i ono će mu propasti. Nismo stvoreni da bismo bili zakopani i pokopani. Onaj koji ne iskorištava svoje mogućnosti, zakopao je sam sebe i neka ne krivi nikoga.

Mogućosti nam nisu darovane da bi ih čuvali s oprezom da ne pogriješimo, nego su nam darovani da djelujemo, da budemo zauzeti i s najmanjim mogućostima.

Lijeni i neaktivni jednak će bit lijenčina i s manje i s više mogućnosti, i uvijek će govoriti da nema što raditi, a onaj koji je aktivan, on će biti isto aktivna i s manje ili više mogućnosti, i on će uvijek govoriti da mu je premalo vremena da bi učinio sve ono što je planirao i zamislio.