Telefon: Može li mi tko reći, pita uči­telj, što se događa kad čovjek uđe u kadu punu vode? Zazvoni telefon, spremno od­govori učenik!

Traktor: Naljutio Perica učiteljicu i ona ga pozove na razgovor. Perice, sutra da si doveo oca na razgovor. Ne mogu, učiteljice. Tatu je pregazio traktor i on je u bolnici. Što? Dobro. Onda dovedi mamu. Ne mogu. I nju i baku je prega­zio traktor. I one su u bolnici. Učiteljica se sažali. Bože dragi, baš si jadan Perice. A što ti cijeli dan radiš kod kuće? Vozim traktor, učiteljice…

Učitelj: Stari učitelj prvog razreda je oti­šao u mirovinu. Dolazi novi i pun oduševljenja predaje se svom prvom školskom satu. Već na prvom satu djeci govori: ‘Draga djeco! Mi ćemo biti dobri prija­telji. Vi mi uvijek iskreno i od srca možete sve reći’… Brzo se digne jedan mali i kaže žalosno: ‘Meni je ovdje jako do­sadno!’

Pecivo: Učiteljica zada domaću zadaću: Ako je cijena pedeset peciva sto kuna, koliko košta jedno pe­civo? Sutradan prozove Ivicu da proči­ta svoju zadaću. Jedno pecivo košta dvije kune, samouvjereno će Ivica. Izvrsno! Pohvali ga učiteljica. A sada nam objasni kako si do­šao do tog rezultata. Pa, jednostavno! Pitao sam pekara!

Na kraju ovog djela „zgode, misli i angdote“, može se napisati: Tko se ne zna smijati za njega je život izgubio svaku radost i svježinu. A tko se zapravo smije iz sveg srca, taj ne može imati zlu savjest (Charles Oeser).