Blagdan Krunice
Bitka kod Lepanta
Već u 14. stoljeću Europa se našla pred velikim zlom, osmanskom vojskom koja je nadirala s Istoka i osvajala komad po koma Europe. Svršetkom 16. stoljeća vidjelo se da njihovu nadiranju nema kraja.
Europa je bila razjedinjena. Jedina osoba koja je mogla nešto učiniti na ujedinjenju bio je Papa. Papi Piu V. svršetkom 16. stoljeća uspjelo je barem u jednom djelu Europe ujediniti obrambene snage u obranu nazvanu „Sveta liga“
Uvidjelo se da turske kopnene snage nezaustavljivu napreduju prema Europi, ali isto tako da ništa manje ne zaostaju ni one morske.
Uz organizirane obrambene snage (Španjolci, Mlečani i Papina flota, Sicilija, Genova, Napulj. Od hrvatskih flota sudjelovali su flote s Krka, Cresa i Raba, Šibenika, Trogira, Hvara i Kotora. Sve skupa u floti svete lige bilo je 200 galija i 100 manjih brodova.) u „Svetu ligu“ papa Pio V. uvidio je da moraju svi katolici nešto učiniti na putu obrane. Zato je 1569. pozvao katolike Europe na moljenje krunice za uspješnu pomorsku obranu koja se pripremala.
Zapovjednikom mornarice „Svete lige“ postavljen je Don Juana de Austrija (Don Juana Austrijskog, polubrata španjolskog kralja Filipa II)
Do odlučne bitke došlo je 7. listopada 1571. kod Lepanta (u Korintskom zaljevu, u Grčkoj). Mornarica „Svete lige“ pobijedila je turske mornaričke jedinice.
Povjesničari spominju, da su Turci doživjeli katastrofalan poraz, poginulo im je 25.000 vojnika, zaplijenjeno, nasukano ili izgorjelo 175 galija i 20 drugih brodova i zarobljeno 15.000 vojnika i mornara.
Na strani „Svete lige“ poginulo je 8.000 kršćana, uništeno je 15 brodova Ova pobjeda bila je kraj turske nadmoći u Sredozemlju.
Naziv blagdana
Pobjeda kod Lepanta pripisuje se ishodu molitvi krunice na koju je Papa Pio V. pozvao cijelo kršćanstvo. Tom zgodom Papa je odredio da se u zahvalu za veliku pobjedu kršćanske flote nad turskom slavi blagdan „Gospa od pobjede“.
Blagdanu je više puta u povijesti mijenjan naziv:
– Papa Grgur XIII blagdanu je dao naziv „Blagdan svete Krunice“, odnosno “blagdan Kraljice od Krunice”, ili blagdan od ružarija ili “Gospa od svetog Ružarija”… Papa Grgur htio je da se istakne veliku zaštitu Blažene Djevice Marije i moljenja njezine krunice. značenje pobjede koje je bilo posljedica moljenja krunice
– Papa Pavao VI., 1969. blagdan je nazvao „Blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice.“ Ili „Blagdanom Gospe od Krunice“.
Blagdanom krunice koji se po kalendaru nalazi u listopadu Crkva je cijeli listopad, predivni mjesec jeseni, posvetila „Krunici BD Marije“.
U hrvatskim krajevima, kako u kojim, blagdan se zove „Blagdan Kraljice svete krunice“, „Gospa od Ružarija“, ili jednostavno „Očenaši“.
Kako je došlo do naziva „Krunica“
Riječ „krunica“ umanjenica je od riječi „kruna“. Naziv krunici je dao je u 14. stoljeću njemački dominikanac Heinrich Seuse iz Konstanza. U njegovo vrijeme bio je običaj zaljubljenima, da se darivaju krunama – vijencima napravljenim od ruža. To pobožnog dominikanca navelo na ideju da i Blaženoj Djevici Mariji isplete vijenac od 150 ruža i okruni je. Od tog čina i od pojma „kruna“ „krunica“ došlo je do naziva kojega danas rabimo. i tako je. No nije tu završilo, kako je pobožni dominikanac okitio BD Mariju krunom ruža, dobio je Marijin odgovor da bi joj bilo draže i više bi se radovala da joj okiti glavu ne s ružama cvijeća nego sa 150 Zdravomarija…
Povijest nastanka krunice
Molitva krunice nije nastala preko noći. Ona ima svoj razvoj. Povijest nastanka krunice povezan je i s razvojem molitve „Zdravo Marijo“ i razvojem molitve „Anđeoskog pozdrava“ koja se počela razvijati u katoličkom svijetu u 12. stoljeća.
Nastanak, molitve Zdravo Marijo, Anđeo Gospodnji te nastanak i oblikovanje krunice blisko su vezani uz dva katolička reda: Kartuzijance (njihova osnivača sv. Brunu smo proslavili jučer) i Dominikance.
Kartuzijanci: Molitvu Zdravo Marija u obliku krunice sastavio je njemački kartuzijanac Henrik Kalkar (1328. – 1408.). On je podijelio 150 Zdravo Marija na 15 desetki, a između svake desetke umetnuo je molitvu Oče naš.
Dominikanci: Nekako u isto vrijeme nastaje sličan način molitve Zdravo Marija kod Dominikanaca, a započeo je moljenje sam sv. Dominik.
Kartuzijanci, kartuzijanac iz Kölna, Dominik Pruski, u 15. stoljeću iza svake desetke ubacio je čitanje djela sv. Pisma (Evanđelja).
Konačni oblik krunica je dobila 1409. godine, kada je redovnik Domink Pruski iz Triera oblikovao život i muku Isusa Krista u 50 zaziva
Krunica – otajstvo
Moleći krunicu često čujemo riječ „otajstvo“: radosnom, žalosnom, slavnom i otajstvu svjetla. O čemu je riječ? Naime, uz moljenje krunice razmišlja se o istinama vjere o životu i djelu Isusa Krista: o njegovu rođenju, djetinjstvu, javnom djelovanju, o njegovoj muci, smrti, uzašašću, uskrsnuću i poslanju Duha Svetoga.
Prva tri otajstva (radosno, žalosno i slavno) oblikovao je još davno u 15. stoljeću dominikanac Alberto da Castello. Vidjelo se da u moljenju krunice nedostaje dio Kristova javnog života, ali nitko u krunicu nije „dirao“. Molio se i prešućivao nedostatak. Dopunu kao četvrto otajstvo krunice učinio je povodom dvadeset i pete obljetnice pontifikata (16. 10. 2002.) papa Ivan Pavao II. On je dodao krunici i četvrto otajstvo kojega je nazvao „otajstvo svjetlosti). Tom zgodom je proglasio 2002./2003. godinom krunice.
Uobičajeno je da se radosna otajstva mole ponedjeljkom i subotom, žalosna utorkom i petkom, slavna srijedom i nedjeljom, a otajstva svjetla četvrtkom.
Ovakav način krunice rado se moli i prihvaćen je u katoličkom svijetu.
Značenje molitve krunice: Isus i Marija
Krunicu zovemo „Gospina krunica“, a krunica je zapravo kristocentrična molitva. U biti molitvom krunice našim razmišljanjem i
izgovaranjem „Zdravomarija“ Marija svojom majčinskom rukom vodi sinu Isusu Kristu. U krunici smo povezani s Marijom, Isusom, u molitvi Očenaša s Ocem nebeskim, u molitvi Slava Ocu s Presvetim trojstvom, u molitvi Vjerovanja s cijelom Crkvom. U biti u krunici smo povezani s Marijom i Isusom.
Krunica nas uvodi u stanje velikog Božanskog milosrđa. Ona je molitva, razmišljanje, pokajanje, ona potiče nadu, otkriva smisao, daruje ljubav, raduje duh. Krunica je ponizna, moćna, čudesna, savršena molitva!
Dok imamo krunicu u ruci, dok prebiremo njezina zrnca dok je molimo, mislima i duhom skupa s Marijom idemo u Betlehem, Ain Karm, u Elizabetino gorje, Nazaret, u Kanu Galilejsku, na brdo Tabor, Jeruzalem, Maslinski vrti, Kalvariju, na prazan grob…, S krunicom čekamo Duha Svetog na Duhove, radujemo se Marijinu uznesenju na nebo, pjevamo dok nebesa Mariju krune za kraljicu neba i zemlje. Krunica je „sažetak Evanđelja“.
Rekoh molitvom Vjerovanja u Krunici, ujedinjeni smo s cijelom Crkvom, s mnoštvom vjernika prikazujemo se Bogu za sve potrebe, molbe, zahvale. Krunicom se izgrađuje osobno svaki vjernika, ali s krunicom u ruci gradi se cijela kršćanska zajednica. Molitva krunice je jedna od najljepših molitava Crkve.
Velika prednost krunice je što je možemo moliti u svakoj životnoj prilici: sam, u zajednici, obitelji, na putu, u automobilu, prije spavanja, u šetnji, u trenutku odmora… Mimo Marije, mimo krunice, ne tražimo nešto senacionalno. Marija nas vodi normali života i najvećim dubinama i otajstvima naše svete vjere.
Dobro je ako je krunica urasla u nas kao sastavni dio našega duhovnog života. „Ono što Krunicu čini čudesnom i lijepom jest to što ona pokreće našu misao, maštu, osjećaje, želje, jača volju, daje snagu…
Za nas Hrvate je krunica bila i ostala značajan dio naše vjerske tradicije.
Krunica je knjiga za slijepoga, knjiga onome koji proživljava dramu svojega nutarnjeg života, knjiga malenih, nepismenih, starih, nemoćnih, učenih, naobrazovanih. Snaga je Krunice neopisiva. U svim trenucima u životu u svakoj prilici možemo se posvetiti zahvaljujući krunici. Ona je molitva za svakoga, u svako vrijeme i na svakome mjestu!
S molitvom krunice mnogi su doživjeli čudesna ozdravljenja, vojnici su ostali živi u bitci, bračni parovi sačuvali zajedništvo, bračni parovi blagoslovljeni s djecom, s krunicom u ruci mnogi su pobijedili duševne bolesti…
Krunica ima nevidljivu i tihu i čudesnu moć. Nije li potrebno upravo danas uzeti krunicu u ruke i pomoliti se.
O krunici su rekli
– Papa Ivan Pavao II. kaže: “Krunica je moja najdraža molitva. Divna, krasna molitva! Divna u svojoj jednostavnosti! Divna u svojoj dubini!
Krunica je ponizna i moćna, čudesna i savršena molitva! Ona je molitva našega života! Ona je molitva za svakoga, u svako vrijeme i na svakome mjestu!
Kažem vam, nema problema, koliko god on bio težak, koji po molitvi krunice ne bi mogao biti riješen. Molitva svete krunice rješava sve.
– Papa Lav XIII. Krunica je „djelotvorno sredstvo protiv društvenih zala,“
– Marija sama o sebi: U Fatima 13. listopada 1917. Marija je sama za sebe rekla da je ona „Gospa od svete krunice.“
– Krunica oko vrata: Hrvatski narod je kroz svoju povijest povezan s krunicom, ona je bila oslobodilački duha hrvatskom vojniku oko vrata. Hrvat je bio i ostao prepoznatljiv s krunicom oko vrata.
– Shutterstock Po molitvi krunice – čudesno su ozdravili, vojnici su ostali živi u bitci, bračni parovi blagoslovljeni su djecom, pobijeđene su duševne bolesti… Krunica ima nevidljivu i tihu snagu. Svi se slobodni trenutci u životu mogu posvetiti zahvaljujući njoj.
Izvori
Kat-ma, bitno.net, Laudato, dominikanci, fra Petar Ljubičić, Kajinić, Vjera i djela, Kruševo, Mandino selo, Book.