Pripovijeda se kako su u Hercegovini sve do devedesetih godina prošlog stoljeća u Hercegovini ljudi uvijek pjevali. Išli bi pješke u polje pjevajući, odnosno kako se govorilo „ „pjevušeći“. Sami ili u skupini pjevali su u brdu kod ovaca, uz večernje listanje duhana, u gostionici „pijuckajući piće“ ili „kartajući uz karte“. Svatovi i svatovska sijela bili su označeni uz pjesmu: polazak svatova po mladu, uz put do mladine kuće, dolaskom u mladinu kuću dočekani su pjesmom, proveli su vrijeme kod mlade uz pjesmu, vratili se kući uz pjesmu. Večernje svatovsko sijelo provelo se uz pjesmu. Uvijek se i u svakoj prigodi: žalopojka ili radosnica. U nekadašnjoj pjesmi nije bilo velika izbora. Ako bi se pjesma ponovila i više puta nitko nikome ne bi ni zamjerio.
Poznavao sam ljude koji su radeći teži poslove pripjevavali više puta jedne te iste riječi na istu melodiju. Recimo, klesar kamena, on bi cijeli dan klesao jedan kamen, a klesanje bi popratio pjesmom u istoj melodiji ponavljajući iste riječi. Pjesma ga je odmarala dok ga je posao opterećivao.
Danas ljudi, ne pjevaju. U svatovima ne mogu od preglasnih zvučnika. U selu, kroz selo ne idu zajedno nego se provezu autom. U gostionici: tračaju, prepričavaju kojekakve tematske cjeline, kojima ni sam ne znaju ni kraja ni početka.
Poznato nam je da Kraljevski pingvini vole pjevati. Pjevaju dok se mužjak ženki naklanja i udvara. Pjevaju loveći ribu, dok leže (sjede) na jajetu.
Glas ženke je mek i nježan, a mužjakov dubok, snažan i dug.
Mužjak i ženka naizmjenično idu u lov i sjede na jajetu, ali dok sjede pjevaju. „Ubijaju dosadu pjevajući“. Čak i mladunče, čim se izleže i dok dođe do prvih životnih pokreta, odmah pjeva.
U liturgijskom pjevanju kaže se: „Onaj koji pjeva, dvostruko moli“. Lijepa potpora pjevačima u crkvenim zborovima.
Bibličari opisuju kako Božji ljudi u Bibliji rado pjevaju.
– Mojsije je izvodeći narod iz egipatskog ropstva, prešavši preko Crvenoga mora, zaustavio se i pjesmom iskazao slavu i zahvalu Bogu. (Izl 15,1-18).
– Debora je pjevala u čast pobjede (Suci 5).
– David je napisao mnoge pjesme i pjevao uz liru i citre. Poznati su njegovi psalmi koji se ugodno pjevaju.
– Pjevali su Isusovi učenici dok su se okupljali u gornjoj sobi (Mk 14,26)
– Pavao upućuje Efežane i Kološane da pjevaju (Ef 5,19; Kol 3,16)
– Knjiga Otkrivenja poučava da pjevamo pjesmu izbavljenja za nebo (Otk 15,3).
Ima pjesama koje su žalopojke, tužne, ali ima pjesama radosnica, pjesama ushićenja. Pjesma bilo kojega melosa osvježava duh. Daje čovjeku volje za život. Podiže ga iz mrtvila.
Jesmo li ljudi, kršćani, koji pjevaju?
Uz onu priču s početka u kojoj se govori kako su naši pređi „uvijek pjevali“ nastavimo; danas, ako bi netko prošao ulicom pjevajući, ako bi netko „pjevušio“ u gostionici ili bilo gdje, ljudi bi ga čudno gledali…
Radostan sam da smo u Hercegovini u posljednjih dvadesetak godina napisali i pod note potpisali mnoge crkvene, duhovne, liturgijske, domoljubne, rodoljubne, zabavne i ljubavne pjesme.
Narod koji ne pjeva, nešto s njime nije uredu.