Vraćajući se mislima u vrijeme Velikog tjedna, često se pitam, i nikako ne mogu naći odgovor, kako je moguće da se nakon Velikog petka i Kristova pokopa nisu apostoli razbježali iz Jeruzalema, kao što su bježala i ona dva učenika u Emaus, nego naprotiv zadržali su i apostoli i učenici u Jeruzalemu. Kako ih nije bilo strah od onih koji su ubili Isusa da ne pobiju i njih. Što ih je zadržalo u Jeruzalemu? Promatrajući izdvojeno Veliki petak i pokop Isusova tijela, te stražu na grobu, skoro nemoguće da su se zadržali u Jeruzalemu. Isto tako kako je moguće da oni koji su ubili Isusa nisu išli u potjeru za apostolima i učenicima da bi i njih pobili. Valjda su se Veliko vijeće, Sinderij, Veliki svećenici, Poncije Pilat držali principa „ubij vođu, raspršit će se i sljedbenici“, ili možda poslije Kristove smrti bavili su se sami sobom jer su ubili pravednika.
Još k tome kako je moguće da oni koji su ubili Isusa nisu pošli u potjeru za onima koji su „ukrali“ mrtva Isusa iz groba, a proglasili ga uskrslim. Kako ih nisu uhvatili, kaznili, pobili…
Je li apostole u Jeruzalemu zadržalo iščekivanje „trećeg dana“. Dakle, mogli su pomisliti, govorio je Isus da će „treći dan iz groba uskrsnuti“, hajde kad smo podnijeli sve ove muke, čekajmo i taj treći dan da vidimo što će se dogoditi. I upravo, „trećeg dana“ u praskozorje pošli su „ispitati“ podno Kalvarije da vide što ima novoga. Pohod Isusovu grobu, objašnjavali su željom „pomazat ćemo njegovo tijelo“. Našli su otkotrljan kamen s groba, Krista nema u grobu, uskrsnuo je…
Tog prvog uskrsnog jutra sve je novo započelo. S iznenađujućim događajem „otkotrljanog“ kamena započela je u isto vrijeme i vjera i sumnja. Sumnja da je netko otkotrljao kamen i ukrao Isusa, a vjera koju u srcima Kristovih apostola i učenika zapali anđeo koji se pojavi kod otvorena groba.
Od časa, uskrslog jutra „započinje Isusova borba“ za apostole i učenike. Trebalo je apostole sakupiti. Nije bilo lako ostaviti, baciti pod noge, uništiti, sve ono što se tri godine činilo i gradilo. Isus sve to zna, ima četrdeset dana da stanje smiri, zajednicu organizira i onda u miru ode Ocu nebeskom.
Od Uskrsa do Uzašašća gradi se nova zajednica vjernika, izdvojena od zajednice Starog Zavjeta, nastaje Crkva rođena desetak dana kasnije, na Duhove. Poslije ovog događaja nestade kod apostola i učenika prestiž, borba za prva mjesta, nego sva zemaljska dobra postadoše im zajednička.
Poslije Uskrsa, apostoli i učenici vjerujući u Krista, vjerujući Kristu, vjerujući u njegovo uskrsnuće gradili su Crkvu, zajednicu vjernika Novoga Zavjeta. Plod njihova zajedništva idilično je opisan u Djelima apostolskim.
Plod njihova zajedništva je sv. Pavao misionar i apostol.
Plod njihova zajedništva smo i mi Kristovi učenici našega vremena koji su pozvani na isto zajedništvo vjere i organiziranog života na temeljima Uskrslog Krista.