Kina: Koronavirus, odnosno COVID-19, pojavio se u prosincu 2019. (31.12.2019.) u Kini u gradu Wuhan-u. Pojava virusa iznenadila je liječnike Kine. Vidjelo se da se nešto novo događa. Prva upozorenja liječnika vlasti Kine nisu dobronamjerno prihvatile. Tek onoga časa kada je virus prešao granice Kine (Tajland) počelo se ozbiljnije postupati da bi ga se zaustavilo. Međutim, virus nije čekao. On je svoje činio, širio se munjevitom brzinom….
Iz Kine u svijet: Širenjem virusa iz Kine u Tajland vidjelo se da će se epidemija teško zaustaviti. On nema granice. Bojazan širenja se pokazala na djelu. Do kraja siječnja bilo je zahvaćeno 18. država Azije i Evrope: Južna Koreja, Pakistan, Italija, Španjolska, Francuska, Njemačka, Švicarska, Austrija. Već danas zahvatio je 99% država Evrope i veći dio drugih kontinenata. Manji broj evropskih država je u kojima nema koronevirusa. Pandemija je službeno proglašena 11.3.2020.
Put koronavirusa do Hrvatske i BiH: Putovnicu za Hrvatsku i BiH virus je pronašao u Italiji, Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji… Odigrala se čuvena utakmica u Italiji. „Stative igrališta“ ne postadoše šuplje samo za golove nego „rasadište“ virusa. Rasadište koronavirus postadoše i skijališta u Šivicarskoj, Italiji, Austriji. Prije pojave kod nas virus, mjesec dana ranije virus se nalazio na našim granicama.
Hrvatska: U Hrvatskoj, da bi ga se spriječilo, pripreme su iz većeg vremenskog razmaka pripremane. Dogodila se smjena ministara zdravstva. Otišao Milan Kujundžić, došao Vili Beroš.
Doček i borbu protiv koronevirus u Hrvatskoj preuzeo je trojac formiran u Nacionalni krizni stožer: Vili Beroš, Davor Božinović, Alemka Markotić. Navedeni trojac od početka ožujka uvodi „reda“ u Hrvatskoj.
Križni stožeri postali su „više od vlast…“
Zbog koronevirus Hrvatska je 14. ožujka zatvorila granice.
BiH: Prvo pojavljivanje koronevirus u BiH registrirano je 5. ožujka.
U zatvaranju granica, Bosna i Hercegovina nije zaostajala za Hrvatskom. Obično se u ovim krajevima kopiraju hrvatski postupci, tako i ovaj puta: E kad ćete vi zatvorit granice i mi ćemo. Granice Bosne i Hercegovine zatvorene su 15. ožujka.
Posljedica zatvorenih granica BiH: Prijelaz granice se kažnjavao. Tko je htio u Hrvatsku, Srbiju, ili Crnu Goru ili iz navedenih država u BiH čekala ga petnaestodnevna „samice“ (izolacija, karantena). Poruka jasna: miruj gdje jesi, ne možeš „ni tamo ni amo“.
Mostar – Pripreme: Početkom ožujka, raspričalo se o koronavirusu i na našim životnim prostorima. U Mostaru se počela pripremati „COVID bolnica“.
Dok se bolnica uređivala, jedan dio svijeta je s podcjenjivanjem i osmjehom pratio vijesti „o trošenju novaca“ na opremanje bolnice. Govorkalo se „što će to?“ Ali, radilo se!
Odluka je pala da se bolnica radi. Bolnica je spremno dočekala i prvog pacijenta…
Pred koronomvirus u Hercegovini: Portali su već 10. ožujka javili da se pojavila koronavirus u Čitluku. Ta vijest je negdje nestala.
Prvi ozbiljniji susret i zabrana s „koronom“ došao je preko uredbi Zavoda za školstvo. Već su bile u tijeku pripreme za „Dani hrvatskog jezika“. Sve je bilo pripremljeno. Nastup „literata“ iz 25. osnovnih škole Hercegovačko – neretvanske županije trebao se boriti za prestižno prvo mjesto u Kruševu 12. ožujka. Sve je bilo spremne za doček gostiju. Generalna proba 11. ožujka! U tijeku „generalke“… stiže vijest „Dani hrvatskog jezika“ se odgađaju do daljnjega… Razlog, koronavirus! Zabranjuju se veći skupovi….
Svi akteri iz pripreme, s negodovanjem su primili rečenu vijest. Trudili se, spremali se, a ono pogodak „u niušta“. Nema, otkazuje se i gotovo…
Ali nije to sve! Sutra, 12. ožujka, evo nove obavijesti: Dva tjedna zatvaranju se školske učionice i učilišta.
Dva tjedna, nije riječ o dva tjedna, nego kako se vidi dok ovo pišem (15. travnja), upitno je hoće li se djeca i studenti vraćati u klupe u ovoj nastavnoj i studenskoj godini….
Dan dva poslije stiže naredba Stožera civilne zaštite HNŽ-e da se do daljnjega zatvaraju svi ugostiteljski objekti: restorani, kafići, kavane, hoteli, svatovske dvorane. Kasnije je stigla naredba i za pekarnice, osim za pečenje kruha.
Trgovine nisu zatvarane, one su ostavljene za odušak svitu i narodu….
Mostar – prvi pacijenti, s koronavirusom pojavio se u mostarskoj bolnici 18. ožujka. Portali pišu: Prvo prijavljeni u bolnici i njegovi bili su na Misi u Mostaru, na Gorancima, na roštiljanju, bili su u Italiji na utakmici, na skijalištu… U bolnicu nisu došli zbog korone nego privatno „na plućno“. Međutim, nije bila riječ „o plućnom“ nego koronavirus ušao je u naš grad. Spominje se više imena s kojima je prvoprijavljeni u mostarskoj bolnici komunicirao i imao „socijalni kontakt“.
Mostar „nulti“ s koronavirusom: Tko je „nulta“ osoba koja je prenijela virus u Mostar. Imao je netko potrebe reći da nije ova, nego neka druga osoba… Tko je ta osoba, ostalo je imenično nepoznato, ali ostala je vika na sve strane: vika na ulici, na radnim mjestima, u bolnici, portalima, medijima…. Virus je u Mostaru s jednoga „nultoga“ prešao na mnoge.
Koronavirus u Konjicu: U kritičkom i kritizerskom duhu dolazi vijest o pojavi virusa u Konjicu u prostorijama poduzeća Igman gdje je bila organizirana proslava 70-te obljetnice rada poduzeća Igman. Proslava je bila 11. ožujka, a zaraženi su se na pregledima počeli pojavljivati 19. ožujka. Brojka zaraženih sa skupa u Igmanu pela se do 17. osoba.
Koronavirus u Čitluku: Koronavirus se pojavio u Čitluku, odnosno u Međugorju 28. ožujka. Nimalo ugodne vijesti o koronavirusu i „nultom“ pacijentu krenule su iz Međugorja iz samostana časnih sestra u Miletini. Bile je riječ o tome kao da je sestra iz samostana u Miletini, zaposlenica u Majčinu selu bila u kontaktu s časnom sestrom koja je došla iz Italije. Primila je virus, pojavila se temperatura, ali se nije htjela prijaviti liječnicima. Konačno je zbog visoke temperature morala otići liječniku. Otišla je u Dom zdravlja u Ljubuški. Tamo su joj bili papiri. Kako je otišla na pregled krenula je hajka. Slijedile su SMS poruke, pisane i glasne, natpisi preko portala, novina, radija, televizije svi su prenosili potvrđenu li ne potvrđenu vijest iz Međugorja. Ne znam je li itko razgovarao s poglavaricom samostana u Miletini ili s prvozaraženom sestrom iz samostana. Medicenska sestra iz Ljubuškog ubacila je u svijet smutnju i priču…
Stavljene su u izolaciju: časne sestre u samostanu u Miletini, fratri u župnoj kući u Međugorju, osoblje Majčina sela…
Svakodnevno su se pratile vijesti iz Međugorja.
Čudne vijesti dolazile su i preko osoblja Županijskog stožera. Članovi Stožera obično bi na „presici“ rekli koliko je osoba pozitivnih na koronavirus u Mostaru, Konjicu, Jablanici… a kad je riječ o Čitluku onda bi rekli broj časnih sestara, broj fratara i ostalih… Kad su već govorili brojke osoba iz drugih općinskih mjesta Županije zašto nisu navodili isto tako brojke osoba iz Čitluk, a ne naglašavati broj časnih sestra i broj fratara. Za Čitluk bitno im je bilo naglasiti: časne sestre i fratri… Kasnije kad su samostan u Miletini, župnoj kući, Majčinu selu prestali biti klasteri i kad se u Čitluku pojavio virus povezan s drugim izvorištem, na „presicama“ se više nije spominjalo časne sestre ni fratri nego se govorilo „iz Čitluka jedna, dvije ili koliko već pozitivnih osoba.“
I opet po srijedi neprihvatljive izjave: U COVID bolnici u Mostaru umrle (7. travnja) dvije osobe. Odmah su slijedila izvješća iz bolnice i „presice“ kako su umrle dvije osobe od koronevirus: Jedna žena iz Konjica i časna sestra u nekim glasilima je stavljeno iz Čitluka u drugima iz klaster samostana u Međugorju… Međutim kasnije se utvrdilo da časna sestra nije umrla od koronevirus nego s koronavirusom, bila je bolesna već tri godine…
Ulica o koronivirus: Uvijek je dobro saslušati i one čije mišljenje se ponekada i prihvaća. Komentare, mišljenja „ulice“ htjeli ili ne, slušali smo u telefonskim razgovorima, mobitelom, portalima… Svatko je svakoga komentirao, kritizirao, hvalio ili osuđivao. Bilo je tu kritike na račun izjava pojedinih čelnih osoba, ravnatelja bolnica, kritika prema pojedinim biskupima, svećenicima, župnicima, namjerno prebrojavanje koliko je vjernika na Misi, govor o smišljeno zatajenom „nultom“ pacijentu u Mostaru, o zarazi čelnih ljudi, o časnoj koja nije htjela na preglede…
U svemu bilo je i radosnih događaja – Kardinal Georg Pell: Jedna od njih je došla iz Melboruna i vezana je uz oslobođenje (7. travnja) kardinala Georga Pella od sviju optužbi i puštanje iz zatvora na slobodu. Taj dan bio sam radostan. Molio sam se Bogu za Pellovo zdravlje i njegovo oslobođenje.
Druga radosna vijest došla je 16. travnja. Javljeno je: U poslijepodnevni satima na Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar na COVID-19 testiran je 81 uzorak. Od kojih, iz Hercegovačko – neretvanske županije nema pozitivnih. Osim kod trojica iz Jablanice koji su bili na retestiranju. Bogu hvala – dobra vijest.
Širenje i smirivanje koronavirusa Sve do 16. travnja uvijek je bile neka nova osoba s koronavirusom. Poslije 16. travnja stanje se počelo smirivati. Kako je na području Županije bilo sve manje novo zaraženih tako su i mjere opreza popuštale.
Kretanje između općina i županija ukinuto je 23. travnja.
Policijski sat, ukinut je 24. travnja.
Ublažene su, 24. travnja, mjere kretanja mlađih osoba od 18. godina i starijih od 65. Mjere su malo čudne, ali tako. Doneseno je da osobe mlađe od 18. godina mogu ići „u šetnju“ utorkom, četvrtom i subotom od 14 do 20 sati; a osobe starije od 65. godina ponedjeljkom, srijedom i petkom od 9 do 13 sati.
Govori se o popuštanju mjera opreza i zabrane poslije 3. svibnja.
Zaključak: Molimo Boga – da prestane koronavirus harati našim područjem i uopće svijetom. – da bolesnici COVID-19 ozdrave – da svi pokojnima, koji su preminuli od koronevirus Bog udijeli Pokoj vječni.