Da nije Uskrsa?

Kod Boga nema satnice, sata, tjedana, mjeseci i godina… Bog ne mjeri vrijeme onako kako ga mi mjerimo. Kod njega je vječni život, vječno bivstvovanje“. Kod njega nama prošlosti, nema budućnosti, nego vječno „sada“. To „sada“ vječno traje…

Ljudi iskustveno sve u sebi i oko sebe promatraju. Tako promatraju i život od rođenja pa do smrti. A, Bog čovjekov vijek može promatrati i promatra od smrti do rođenja.

Isusov život možemo promatrati u tri vremenska razdoblja:

– Prvo od rođenja u Betlehemu do tridesete godine života, tj. do krštenja na rijeci Jordanu

– Drugo razdoblje od tridesete godine, tj. krštenja na rijeci Jordanu do Velikog petka trideset i treće godine.

– Treće razdoblje, vrijeme čudesnog začeća i uskrsa.

Prvo razdoblje:

Rodni zavičaj Isusu bijaše sjever Izraelske domovine – Galileja – Nazaret.

Rodno mjesto bijaše mu daleko na jugu u Judeji – Betlehemu – u štalici

Prognanik od rođenja… Betlehem, Egipat…

A, opet pobožan hodočasnik u kuću Oca nebeskog. On hodočasti u jeruzalemski hram u dvanaestoj godini života.

Odjedanput, prestaje zadnji dan njegova prvog vremenskog zemaljskog razdoblja i započinje drugi s krštenjem na rijeci Jordanu.

Drugi razdoblje:

U zrelim godinama, trideset mu je godina, reklo bi se dobro se pripremio, ići će mu sve od ruke, sve kako valja. Međutim, odmah s početka bez kuće i kućišta:

Kana Galilejska, Kafarnaum, Cezareja Filipova, Brdo Tabor, Betanija, Betsadia, Samarija, Jakovljev zdenac, Maslinska gora, Jeruzalem, Golgota.

U tri godine obišao sva prostranstva Izraelske domovine. Ne znam je li ih itko prije, a i kasnije tako detaljno obišao kao što je on. 

Promatrajući i poznavajući prvo i drugo vremensko razdoblje njegova života lako možemo zaključiti: Čudna li života. Rođen tamo gdje nitko nije – u štali. Djelovao kao učitelj (rabi – rabuni) a nigdje škole nije imao. Ubijen kao razbojnik….

Znajući sve ovo o Isusu, ne znam bili se itko motivirao da bi za njim pošao. I oni koji su za njim išli na Veliki petak su se razbježali…

Ali nije to sve, a gdje je ono najvažnije – gdje je treće razdoblje njegova života – gdje je Uskrs. Da nije Uskrsa, za Krista se ne bi ni znalo. Sve bi u vodu propalo. Ovo je ono što motivira da bi krenuo za Isusom: Njegovo čudesno začeće i čudesno uskrsnuće…,

Prvo i drugo razdoblje je povijesno događanje, znanstveno potvrđeno i dokazano. Isus je bio povijesna osoba.

Treće razdoblje: 

Začeće i Uskrs, ni u jedno ni u drugo čudesno događanje povezano s Kristom i njegovim životom čovjek ne može znanstveno zaći. Ne može znanstveno zaći. To razdoblje Isusova života prepušteno je na promatranje samo Bogu. Čovjek Kristovu začeću i uskrsnuću može prići samo darom vjere.

Često se čujem s prijateljem iz gimnazijskih dana. Rijetko kad se dogodi a da me ne upita: „Generacijo, vjeruješ li ti…?“ Vjerujem li? Vjerujem! Čvrsto vjerujem! Ne znam ništa, ali vjerujem.

Vjerujem da je prazan grob,

Vjerujem da se pokazao Petru i Ivanu,

Vjerujem da je skupa s onom dvojicom na putu u Emaus „bježao“ iz Jeruzalema.

Vjerujem u domaćinski susret s apostolima u kući u Jeruzalemu. Tu je apostolima pokazao i ruke i noge, blagovao s njima, a Toma nije bio tu.

Vjerujem da se susreo s Magdalenom,

s apostolom Tomo,

s apostolima na Tiberijadskom jezeru. Svi su oni bili u sumnji. Svima njima Isus reče „ne bojte se, nisam utvara – Ja sam“.

Uskrs nije „prvi april“. Uskrs je pobjeda Pravednika. Prvi puta, i to je dovoljno, prvi puta u povijesti Pravda osta nepobijeđena, Pravednik osta nepobijeđen.

Ljubav je nadvladala mržnju. Život je pobijedio smrt.

Kaže se grob bijaše prazan. Nije grob bio prazan. Umjesto Isusa, na uskrsno jutro, u osvit zore, žene nađoše u grobu anđela, koji im navijesti: Isusa Raspetoga i uskrsloga! To vjerujem.

I pored toga što kažemo da vjerujemo, opet smo nesigurni u hodu s uskrslim Kristom….

Vjerujemo li Isusovu uskrsnuću, ima li ono u mojem i našem životu bitan utjecaj.

I Pavlu je ta tema i to pitanje bilo teško, sudbonosno, stoga on sam kaže: „Ako Krist nije uskrsno, uzalud je vjera naša“ (1 Kor 15,19).

Krist je uskrsnuo! Uskrsnuo je za mene i za tebe! Za svakog čovjeka dobre volje. To trebamo naviještati, tome se trebamo radovati. Kršćanin koji ne bi naviještao evanđelje, ne bi bio cjeloviti kršćanin.

I danas trebamo radosnih, oduševljenih svjedoka Kristova uskrsnuća…

Svjesni smo mnogih životnih poteškoća, pa i ove koja nas trenutno okružuje nazvane „korona virus“ ili COVID – 19. Ne zatvaramo oči nad nevoljama. S onim što nam se događa, srce nas boli… mnoštvo pitanja je ispred nas. Pitamo se zašto se ovoliko muka ispred nas postrojilo.

Vjerujem onako kako je Krist pobijedio muku, križ, patnju da ćemo i mi pobijediti sve patnje sadašnjeg života i zasluženo preći prag „kamenoga groba“ i ući u vječnost.

Tek u sjenci Kristova uskrsnuća ima smisla svaka patanja i svaka nevolja. Da nije Uskrs, nikakva smisla Veliki petak ne bi imao.

Uskrs je blagdan koji pokreće. Blagdan koji ne da mira. Isus poslije uskrsa nastavlja djelovati kao da se ništa nije dogodilo, kao da nije bilo Velikoga petka, ni jednom riječju ne osvrće se onima koji su organizirali Veliki petak, nego ide učenicima. S njima je dan i noć.

Međutim, Isusovi učenici prije Uskrsa i poslije Uskrs po duši i srcu nisu isti. Postali su novi ljudi. Uskrs, uskrsli Isus postade im pokretačka snaga, elan i volja…. Njihova misao, njihovo djelovanje motivirani su ne više Kristom od krštenja na rijeci Jordanu pa do Velikoga petka, nego Kristom uskrslog jutra…

Dragi župljani s životom u Kruševu, tuzemstvu i inozemstvu, Uskrsli Isus će nas osloboditi okova zatvorenosti. Poruka uskrslog jutra je poruka ohrabrenja. Isus svima poručuje „ne bojte se“ ja pobjeđujem, a ne oni koji su organizirali Veliki petak. Ja pobjeđujem sve one koji i danas organiziraju Velike petke.

Svima radostan Uskrs!