Često mi se dogodi da dođem u goste kod nekoga, pa mi se pohvali kako svaki dan čita Bibliju. Upitah: „Baš svaki dan?“ Odgovor: „Svaki dan!“. Upitah: „Kako čitate, po redu, od početka, ne preskakajući….?“ Odgovor: „Od početka, ne preskakajući!“. Rekoh, baš zanimljivo. Ne volim čitanje radi čitanja. Čitam beletristiku, pa i u njoj znam preskočiti po koju stranicu, pasus, ili redak. Priupitah: „Pa dobro čitajući Bibliju, je li razumijete ono što čitate?“ Odgovor: „Ma ne, i ne trudim se da razumijem!“. „Pa zašto onda čitate“. „Ma ne moram razumjeti, to je Božja riječ, čitam je kao molitvu.“ Rekoh: „Pa je li ti dosadno, samo tako čitati, radi čitanja.“ „Ma ne, ne čitam je da je čitam, nego čitajući Bibliju, u molitvi, pa i onoj koju ne razumijem prepuštam se Bogu. Čitajući i nerazumijući sadržaj i poruku pročitanog spoznajem kako sam tek malo biće pred neizmjernim Bogom koji je mudar, mudriji od mene, toliko mudar da ga ne mogu razumijete. Divim se Bogu i njegovoj mudrosti. I, nije me sramota reći da ne razumijem, ne shvaćam, a opet ne uporno kao neki tvrdoglavac nego upornim čitanjem i velikim nerazumijevanjem, u mogućoj spoznaji spoznajem velikoga Boga. I meni je to dosta.“

Bilo mi je zanimljivo slušati ovako jednostavno tumačenje čitanja Biblije, ne čitajućeg proučavanja, ne  mentalnog opterećenja da se pročita poruka pročitanog, nego upravo nerazumijući čovjek postiže blizinu s Bogom, a sebe u čitajućoj molitvi rasterećuje, čini ugodnim i u osjećajima blaženim i povezanim s onim koji preko pisca biblijskih redaka dade da se napiše ono što često ni sami ne razumijemo, pa ne znam je li i sam pisac razumio ono što je pisao. I opet sam priupitao: „Pa dobro zašto se ne potrudite da uz čitanje više razumijete ono što ste pročitali?“ Odgovor je bio jednostavan: „Pa kako ću razumjeti, pa tek sam završio zanatsku školu i ništa više!“.

Ne čudi me ovaj razgovor s čovjekom koji čita Bibliju, ne razumije što čita, ali ne prestaje čitati. On je čitanje Biblije odlučio kao svoju molitvu. Čitajući Bibliju, ponekada je teško razumjeti ono što čitamo. Pa i sveti Petar čitajući poslanice sv. Pavla nije ih razumio. On piše: „Tako u svim poslanicama… U njima ima ponešto nerazumljivo… (2 Pt 3,16).

I doista, u naše vrijeme brojne osobe čitaju Bibliju. Mišljenja sam da mnogi od njih i ne razumiju ono što čitaju. O razumijevanju i nerazumijevanju čitanoga prisjetimo se zgode između Filipa i Etiopljanina. Bio Etiopljanin u Jeruzalemu na hodočašću, vraćajući se natrag uz put je čitao Bibliju (čitao je retke proroka Izaije). Dok je čitao priđe mu Filip i upit ga: „Razumije li što čita?“ Ovaj odgovori: „Kako ću razumijete ako me netko ne pouči“. Filip sjede s njim u kočiju i protumači mu Izaijinu proročku poruku (usp. Dj 8,26-40).

Nimalo nije čudno da i mi čitamo neki biblijski redak koji nas zbunjuje. Pročitamo ga više puta i opet nam ostaje nejasna poruka. Tom zgodom zamolimo Boga za razumijevanje, dohvatimo se nekog biblijskog komentara, zamolimo nekoga da nam pomogne i protumači pročitano. Ili, iako ne razumijete neka naše čitanje Biblije bude molitva i zahvala Bogu.