Zgode – misli – anegdote – 224.

  • Liječnik: Pavao se žali Marku: Ne znam zbog čega, ali sva djeca iz susjedstva misle da sam liječnik. Kako si to zaključio? Svaki put kad me vide isplaze mi jezik.
  • Prosjak: Deset sati. Nedjelja. Vrijeme nedjeljne mise. Četiri čovjeka sjede u obližnjoj gostionici i igraju karte. Pristupi im prosjak ispružene kape. Zar te nije sram prositi u go­stionici za vrijeme mise? Prosjek će: Oprostite. Nisam znao da ometam vašu pobožnost.
  • U kinu: Bog Joža, gdje si bio? U kinu. Sam? Ne. Bilo je puno kino.
  • Novogodišnja želja: U jednoj župi ministranti su od župnika za Novu godinu poželjeli. Veliki autobus da doveze sve vjernike koji su ostali kod kuća, a nisu došli u crkvu. Veliko zvono, koje bi čuli svi gluhi. Punu torbu molitvenika i kru­nica za ljude koji praznih ruku dolaze u crkvu. Oko stotinu metara ljepljive trake da zalijepi usta svima koji pričaju za vrijeme Mise. Paket naočala za kratkovidne roditelje. Igle i trake da pokrpa sve rastrgane ženidbene veze. Veliku peć u kojoj bi mogao spaliti svu prljavu i pokvarenu literaturu i sva anonimna pisma. Ministrante, koji bi vjerno, toč­no, redovito i pobožno obavljah svoju službu.More ljubavi i strpljivosti koje ne bi nikada presušile. I jedan rendgenski aparat kojim bi svatko mogao vidjeti svoje slabosti i pogreške.