Kad započinjemo radni dan ili neki rad, tada molimo molitvu: „Djela naša molimo Gospodine milošću svojom preteci i pomoću prati, da svaka naša molitva i radnja s Tobom započnu i započeti s Tobom se završe!“ Uz rečenu molitvu ribari prije isplovljavanja na pučinu mora mole: „Čuvaj nas Bože, tvoj je ocean tako golem, a naš čamac tako malen.“
Lijepe su i sadržajne ove molitve. Treba ih izgovarati svaki dan. Božja prostranstva su velika, a naš je život sićušan i malen. Pred Bogom smo slabi, bespomoćni. Bog je onaj koji nam uz naš rad i trud daje blagorodni blagoslov naših žuljevitih ruku.
Ipak se ponekada opustimo kao da možemo bez Boga. Zaboravljamo što možemo, a što ne možemo učiniti. Pomišljamo da možemo više nego li što možemo. Ne možemo biti veći, kad smo maleni kao maleni čamac na prostranom moru života. U cijeloj igri života, istina je da nas valovi često bacaju amo – tamo na milost i nemilost ovoga svijeta. Uvijek se preporučimo Bogu u molitvi, molimo za njegov blagoslov. Ako nas Bog ne bude čuvao, propast ćemo!
Uz rad, ponekad nas shrvaju izazovi i teškoće života. Nevolje su prevelike. zbunjuju nas. mislimo da nema rješenja ni kraja nevoljama.
Bilo bi dobro biti svjestan svoje slabosti i nemogućnosti i u svim nemogućnostima na vrijeme zapjevati skupa s Psalmistom (Ps 70,5): „Bijedan sam i nevoljan, o Bože, u pomoć mi priteci.“
Molimo i radimo, ali uvijek se pouzdajmo u Boga. Pouzdajmo se u njega jednostavnom vjerom i čvrstim pouzdanjem, neće nas on ostaviti. U njega se pouzdajmo i On će nam pomoći svladati sve prepreke života.