Svi smo se ponekada našli u nekoj izgubljenosti. Izgubili smo naočale, kišobran, novčanik,…

Sve što izgubimo požurimo to brže pronaći. Što smo više bili vezani za izgubljeno to se više naprežemo da ga pronađemo.

To je ono materijalno.

Što je s onim izgubljenostima koje se odnose na naš karakter, moralnu, duhovnu stvarnost. Što je s izgubljenom ljubavlju, prijateljstvom,  izgubljenim vremenom u kojem smo se nečemu nadali a od toga nije bilo ništa: dostojanstvom, poštenjem, slobodom, mirom, radošću, srećom…

Zašto nam se događaju ovakve izgubljenosti? Svakako je manjak vjere i povjerenja. Nadalje, dok imamo u sebi nešto vrijedno kao što je karakter, moralna i duhovna stvarnost, te vrijednosti često ne znamo dovoljno cijeniti, olako se s njima poigravamo. Mnogi od nas vrijednost u sebi počnu cijeniti onda kada je izgube. Mnogi se, čak, uopće i ne uznemiravaju kad izgube Boga, vjeru, dom, narod… Ili ne samo da se ne uznemiravaju nego stilom života kojim žive pokazuje da debelo sudjeluju u rušenju i Boga i naroda….

Bog se zbog svake naše izgubljenosti uznemiruje. On nas zove, traži i nalazi u našoj izgubljenosti. Želi nas vratiti na put sigurnosti i smisla.

Danas kad se narod gubi, vidimo da se rijetki uznemiravaju. Budimo mudri, dopustimo Bogu da nas izgubljene pronađe. Bog neće dopustiti da u izgubljenosti propadnemo.