Neka priča kaže: Bio neki kralj koji je pozvao više ljudi vještih tkanju i šivanju i od njih zatražio da mu urade kvalitetnu odjeću.

Svima je dao svilu i uzorak odjeće kakvu bi želio da mu urade. Prije tkanja naglasio im je da ga potraže ako se pojavi bilo kakva poteškoća u radu.

Među pozvanima bio je i jedan dječak. Svi su se prihvatili posla, tako i dječak

Dječak je postupno ali sigurno napredovao dok su drugi bili često u panici zbog nastalih poteškoća.

Vidjevši kako dječaku polagano, bez panike, bez uznemiravanja tkanje kraljeva odjela napreduje sakupiše se sve tkalje kod dječaka i upitaju ga: „Kako si tako smiren, radostan, sretan, uspješan, dok mi stalno upadamo u različite nevolje! Kod nas se svila zapetljala, a tkanje je daleko od uzorka kojega smo dobili, a kod tebe sve ide kako valja?“ Dječak odgovori: „Zar ste zaboravili napomenu kralja da ga pozovemo i potražimo za pomoć kad god nam to bude potrebno.“ Odgovoriše: „Zatražili smo od pomoć, ali smo pomišljali kako smo odrasli i da nam nije potrebno za svaku sitnicu gnjaviti kralja, uostalom on je prezaposlen s mnogim obvezama. U radu smo se toliko zapetljali da nam je skoro nemoguće ispraviti pogreške, a sad nas je sramota potražiti pomoć od kralja“ Dječak će: „Kako niste zamijetili da sam ga često zvao i pitao za pomoć. I svaki puta mu je bilo drago što ga pitam.“ Rekoše ostale tkalje: „Jesmo, vidjeli smo gdje ti sve malo pa opet tražiš pomoć. Čak smo se međusobno i rugali koliko od kralja pomoć tražiš.“ Dječak će na to: „Nisam primijetio da ste se rugali. Za mene nije bio velikih ili mali problem. Nego, svako nastalo pitanje bez sigurnog zahvata rješavao sam uz kraljevu pomoć. Za ono što mi je išlo od ruke, zahvalio sam kralju za priliku koju mi je dao da se mogu ostvarivati i što mu mogu pomoći, ali svaka poteškoća, mala ili velika, za mene je bila problem. Ozbiljno sam shvatio kralja i držao se njegovih riječi i uputa, a on je bio radostan i sretan što mi može pomoći.“

Bog nas hrabri da se u trenucima poteškoća ne predajemo, nego da ga zazovemo u pomoć. Poručuje nam: „Zazovi me u dane tjeskobe, oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti.“ (Ps 50,15).

Često mislimo da možemo sami. Kažemo šta će mi Bog? Šta će mi njegova pomoć? Istina je da nam je On dao mogućnosti da sami organiziramo svoj život. Ali nam poručuje, da se ne ustručajemo zazvati ga u pomoć prije nego se zapetljamo.

Stoga, na raskrižjima života, stani, smiri se, pomoli se i Boga u pomoć pozovi. Pomoći će ti, nećete te ostaviti bez rješenja. Danas ga za pomoć pozovi, a ne sutra.

Dječak nam iz priče poručuje: „Kad mu je išlo od ruke, zahvaljivao je Bogu za mogućnost što se može ostvarivati, a u svakom trenutku kad je nadošla poteškoća, nisam ni koraka išao dalje bez Božjeg savjeta i njegove pomoći.“