Don Vinko je rođen u Stubici, župa Studenci, 27. 9. 1931. od oca Ivan i majke Janje rođene Jelčić. Pohađao je osnovnu školu u Zvirovićima od 1938. do 1942. Nakon pohađanja jedne godine, prvog razreda Građanske škole u Čapljini (1942./1943.) odlučio se poći putem prema svećeništvu. Dva je razreda niže gimnazije polazio u travničkom sjemeništu 1943.-1945. Po ukinuću sjemenišne travničke gimnazije prešao je u Zagreb u Nadbiskupsko dječačko sjemenište te nastavio pohađati gimnaziju i maturirao 1951. Vojnu obvezu služio je u Beogradu (1951.-1952.) i u Bitolju (1952.). Poslije odsluženja vojnog roka upisao se na Bogosloviju i pohađao filozofsko teološke studije od 1952. do 1958. Za svećenika je zaređen 29. 6. 1957. Zaredio ga je zagrebački nadbiskup koadjutor Franjo Šeper. Mladu misu slavio je u rodnoj Stubici 16. 7. 1957.
Pastoralnu djelatnost započeo je 4. 9. 1958. i obnašao je do 31. 12. 1959. u Bijelom Polju kao kapelan te kao poslužitelje u Drežnici. Imenovan je župnikom Drežnice potkraj 1959. U dekretu mu je bilo naznačeno da obrati pozornost te popravi spaljeni župni stan i obnovi trošnu crkvu. Prvu zimu svojeg pastoralnog djelovanja prezimio je u jednoj sobi na brzinu uređenoj, te u tek pokrivenoj kući, bez vrata i prozora. Početkom rujna 1963. imenovan je upraviteljem novoosnovane samostalne kapelanije Polog, sa zadatkom da izvrši potrebne predradnje za osnutak župe. Godinu i pol dana stanovao je u seoskoj kući, zajedno s obitelji stanodavca. U novoizgrađenu župnu kuću preselio se 1965. Novosagrađenu župnu crkvu u Pologu sagradio je i pripremio za blagoslov 15. 11. 1970.
Teže je počeo poboljevati 1972., doživio je više operacija, bolest se osjećala iz godine u godinu i više se nije mogla nikada ni izliječiti.
Imenovan je 1980 upraviteljem župe Gradac, i tu je imao problema s bolešću. Da bi mu se pomoglo odlučilo ga se premjestiti 24. 9. 1981. u Kruševo gdje u pastoralnu i domaćinstvu djeluju časne sestri. U Kruševu je ostao sve do 7. 10. 1989. Umirovljen je na osobno traženje i smješten u Svećenički dom u Bijelom Polju (1989.-1992.). Početkom rata otišao je u Njemačku i ostao 1992.-1993. U tom razdoblju u 23. 12. 1992. doživio je u Spayeru srčani udar i ostao u bolnici sve do 26. 1. 1993. U iznajmljenoj kući za svećenike u mirovini u Neumu bio je od 1993.-1996., te u Domu umirovljenih svećenika u Dubrovniku 1996.-2001.
Don Vinko se pored svojega svećeničkog djelovanja u pastoralu bavio i pisanjem. Napisao je više pjesama, više članaka na određene teme, posebno o pojedinim pokojnim svećenicima s kojima je dijelio pastoralno i svećeničko poslanje.
Umro je 10. 6. 2001. u Zagrebu u bolnici. Pokopan je 12. 6. u svećeničkoj grobnici ispred župne crkve u Studencima.