Isus nam je postavio kriterij po kojemu ćemo se raspoznavati jesmo li njegovi učenici ili nismo. Po Kristu što je to temelj našeg ponašanja? Je li biti dobar, činiti dobro, ljubiti… Kristov kriterij je ne samo biti dobar nego više od toga. Kriterij Boga Oca je činiti dobro, ljubiti. Od stvaranja temeljni kriterij Boga Oca je da bude sve dobro. Svi ljudi bez razlike trebaju biti i ostati dobri. Isus svojim učenicima nudi veći cilj. Isusu je cilj da njegov učenik bude svet.

Dobrota je mjerilo među svim ljudima, a svetost niče iz čovjekove dobrote. Svetost se u dobroti zasijava, raste, razvija se i cvate…

Prihvaćajući Krista pozvani smo ne samo na dobrotu, nego, više od toga, na svetost. Mnogi će reći pa tko će to. Eto tko, tko će ako nećemo upravo mi.

Kao katolici, kršćani, domoljubi i rodoljubi budimo dobri i neka nas u tome nitko ne preteče: ni jedan narod, ni jedna nacija, nitko. Uvijek imajmo prolaznu ocjenu dobrote.

Neka svaki dan našega života bude popločan dobrotom. Čineći dobro neka nam život ne bude dosadan, monoton, nego neka naša dobrota bude naš osobni imidž, neka bude put prema svetosti.

Često se pitam zar doista trebamo uvijek ljubiti, opraštati, činiti dobro, biti sveti? Zar je uistinu cijena našega spasenja toliko visoka. Jasno glasno: Ne moramo! Kod Krista nema moraš, već tko hoće…

Ljudi koji su krenuli za Kristom bit će radostni, sretni, blaženi, sveti, i to ne negdje nego ovdje i sada, a poslije „ovdje i sada“, bit će takvi i u vječnosti.

Krist je naša radost, sreća, svetost, spas… Amen.