Don Ante je rođen u Poklečanima, župa Rakitno, od oca Jakova i majke Anice r. Budimir iz Vira. Krstio ga je tadašnji župnik Rakitna, kasnije don Antin predšasnik u župi Kruševo fra Lazar Čolak. Na putu prema svećeništvu pohađao je travničko sjemenište 1916.-1924. Poslije mature upisao se u sarajevsku bogosloviju i pohađao je 1924.-1929. U bogosloviji je slovio kao dobar stilist, volio je čitati lirske pjesme i citirati lirske strofe. Zajedno s Krunoslavom Draganovićem i Zvonimirom Blažunom bio je urednik almanaha Grad na gori. Za svećenika je zaređen 24. 3. 1929. Mladu misu je slavio 9. 4. u Rakitnu. Prva pastoralna služba bila mu je u Stocu, kapelan od 1. 7. 1929. do 12. 5. 1930., uz kapelansku službu bio je i kateheta u stolačkim školama. Župnik u Ravnom bio je od 12. 5. 1930. do 4. 11. 1930. Zbog zdravstvenih razloga brzo je premješten iz Ravna i to za kapelana u Prenj, 4. 11. 1930 do 7. 5. 1932. Imenovan je župnikom Kruševa 7. 5. 1932. a župničku službu je preuzeo 27. 5.. Dekretom mu je naloženo da s vremenom počne graditi župnu crkvu jer je postojeća bila mala kapelica 2,5 x 3 m. Temelji župne crkve blagoslovljeni su od desetoj obljetnici župe 21. 10. 1934. Crkvu je počeo koristiti za liturgijske obrede čim je bila pokrivena. Crkvu nije uspio do kraja završiti. Dugove, pozajmica i kredita od izgradnje crkve vraćao je sve do Drugog svjetskog rata.
Na prvom mjestu bila mu je duhovnost župe. U župi je osnovao molitvenu zajednicu Apostolat molitve, muško i žensko društvo Srca Isusova, uveo pobožnost Srcu Isusovu u Prve petke.
U župi je proživio i nadaleko poznatu „sretničku tragediju“, kada je na Sretnicama izgorjelo 29 uzvanika na svadbi Ivana Rozića. U Kruševu je doživio i proživio Drugi svjetski rat i teško poraće.
Za vrijeme zatvorskih dana biskupa Čule obnašao je od 22. 4. 1948. do početka 1958. službu biskupskog kancelara. U isto vrijeme biskupijom je kao biskupski delegat upravljao don Andrija Majić. Za vrijeme desetgodišnjeg upravljanja biskupijom njih dvojica su veliku brigu posvetili školovanju sjemeništaraca i bogoslova i u tome su uz Božju pomoć uspjeli.
U tijeku 1951. komunističke vlasti su ga uhapsile, optužile i osudile. Zalaganjem osoba koje je u tijeku Drugog svjetskog rata pomogao i spasio da ne budu ubijeni don Ante je pušten iz zatvora.
Još iz bogoslovskih dana ogledavao se u vrijednom pisanju. Objavljivao je članke u Glasniku Srca Isusova, Vrhbosni, Katoličkom tjedniku, Kalednaru Srca Isusova i Marijina. Objavio je više od stotinu članaka vezanih uz pastoral, duhovne misli i razmatranja.
Cijeloga života je pobolijevao. Bolest ga je sve snažnije i snažnije počela pohađati od 1961. Posljednja dijagnoza bila je rak na plućima. Umro je 25. 3. 1964. Pokopan je u Kruševu na groblju Sajmište.