– U Drugom svjetskom ratu uhvatili četnici Stjepana, hoće ga „skratiti za glavu“, a on se dere na sav glas i zove u pomoć. Uto iz kuće iziđe njegova žena i poviče „Majstori jeste li za kavu“.

– Složila žena jabuke na tržnici za prodaju. Naiđe neki i gurajući se sruši jabuke i reče: „I’am sorry“, a žena će: „Kako si ih sorio, toko ih i složi.“

– Splitskom rivom hoda tip držeći ruku naslonjenu na bok kao da nešto nosi pod njom. Ljudi ga čudom gledaju, jer ih je u prolazu udarao rukom. Ulazeći u gradski bus, udarajući ljude rukom, probijao se do dna busa. Ljudima više dojadilo, te će mu jedan momak: „De, nosi tu ruku udaraš ljude. „Koju ruku?“ „Tu što udaraš ljude s njome.“ Ovaj pogleda i reče: „Uf, pa di mi je lubenica?“

– Reče Bosanac prijatelju: „Ja uvijek ostavljam svjetlo na vikendici zbog lopova.“ Ovaj će: „Mogu oni i bez svjetla.“

– Sjede dva Crnogorca na brežuljku koji je udaljen od sela negdje oko 500 metara. Odjedom jedan upita: „Za koliko bi ti mogao stići do sela.“ Ovaj će: „Pa za jedno tri do četiri sata. Ovaj će: „Ajde, nisi ptica.“

– Djelatnih u javnom WC na svršetku radnog dana broji novce, sve sami sitniš. Brojeći, žalosno doda: „Da su mi došla još dvojica mogao sam večerati.“