Prof. dr. sc. Marija Definis-Gojanović
Institut „Ruđer Bošković“
Mr. Ivanka Miličević – Capek
Dr. med. Marinko Marijanović Vinkov
Dr. med. Marinko Marijanović Vinkov
Dipl. ing. rudarstva Ivan Mikulić
Don Željko Majić
Fra Miljenko Stojić
Pero Kožul
Velimir Mabić
Niko Marušić
Čule don Josip
Izvješća i osvrti na istraživanja
U zamolbama i pozivnicama na sudjelovanje u istraživanju „Jelina groba“ sve smo pozvane zamolili da napišu izvješće s istraživanja. Našoj su se zamolbi odazvali i izvješće poslali:
Prof. dr. sc. Marija Definis-Gojanović,
Institut „Ruđer Bošković“ – Ines Krajčar Bronić;
Mr. sc. arheologije Ivanka Miličević – Capek;
Dr. med. Marinko Marijanović Vinkov;
Don Željko Majić, generalni vikar Mostarsko – duvanjske biskupije;
Fra Miljenko Stojić, povjerenik Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij;
Perko Kožul, Odjel HNS-a BiH za Drugi svjetski i Domovinski rat;
Velimir Mabić, Odjel HNS-a BiH za Drugi svjetski i Domovinski rat;
Niko Marušić, Udruga Mir International;
Izvješća će u cijelosti biti objavljena u knjizi o Jeli i njezinu mučeništvu, a ovdje donosimo samo dijelove iz nekih izvješća.
Prof. dr. sc. Marija Definis-Gojanović
Pregled posmrtnih ostataka: Ekshumirani koštani ostatci pregledani su in situ [u ležištu] i nakon podizanja iz zemlje.
Tijelo je bilo položeno direktno u zemlju, ispruženo na leđima, prekriženih ruku (podlaktica) na prsima, savijene desne noge u koljenom zglobu.
Kostur je bio gotovo cjelovit (nije nađen dio kralježaka /vratni dio/, kao ni sitne kosti šaka niti kosti stopala), ali poslijesmrtno oštećen u gornjem dijelu tijekom ekshumacije bagerom. U predjelu prsnog koša nađeno je više metalnih (oksidiranih) alki koje su predate mr. sc. arch. Ivanki Milićević Capek radi daljnje analize.
Pregledom koštanih ostataka nisu uočene nikakve antemortalne patološke ni traumatološke promjene.
S obzirom na stanje-izgled zuba i kostiju moglo se zaključiti da se radi o mlađoj ženskoj osobi.
Kosti su podignute iz ležišta i pohranjene u za to pripremljen sandučić a izuzeta je lijeva natkoljenična kosti i zubi radi daljnje analize.
Grobište je nakon podizanja kostiju još jednom detaljno pregledano radi mogućih zaostalih koštanih ostataka i/ili artefakata. Ukupna konačna veličina iskopa iznosila je 6 m u duljinu te 3,3 m u širinu.
Pregled izuzetih uzoraka i DNA analiza: Izuzeta lijeva natkoljenična kost i zubi su oprani i osušeni, a potom pregledani i fotografirani.
Zubi su bili zdravi i dobro uščuvani, kost bez promjena, lagana.
Izmjerena duljina natkoljenične kosti iznosila je 44 cm. Preračunavanjem s korekcijskim faktorima (izračunavanje tjelesne visine na temelju duljine dugih kostiju prema Trotteru) dobivena je zaživotna visina osobe od 163 cm.
Za DNA analizu izuzeta su 3 slobodna zuba i proksimalni dio dijafizefemura (duljine 10 cm).
Tijek DNA analize
Izdvajanje DNA
Dana 8. svibnja 2018. izvršen je pregled te izuzimanje uzoraka za DNA analizu.
Uzorci su označeni laboratorijskim brojem 19/2018.
Nakon uzimanja uzoraka kosti i zuba izvršena je DNA ekstrakcija, i to klasičnom organskom (fenol-kloroform) ekstrakcijom.
Umnažanje DNA
Nakon kontrole dobivene DNA, upotrebom lančane reakcije polimerazom (PCR), umnoženi su ciljni fragmenti DNA (prema: AmpFlSTRIdentifilerAmplification kit, Applied Biosystems).
-
Prikaz rezultataNakon umnažanja izdvojene DNA, koristeći navedeni sustav, umnoženi fragmenti su vizualizirani kapilarnom elektroforezom na ABI Prism 310 – Applied Biosystems i obrade GeneMapperâ ID software-om verzije 3.2.
Zaključak: Pronađeni i pregledani koštani ostatci pripadaju mlađoj ženskoj osobi (dokaz: anatomsko-fiziološko stanje kostiju i zuba; antropološke karakteristike zdjelice i natkoljenične kosti; DNA analiza – rezultat spolnog kromosoma-amelogenin: XX).
Na njima nisu uočena antemortalna oštećenja ni patološke promjene. Ostatci su dijelom postmortalno oštećeni (prilikom iskapanja).
Radi se o koštanim ostatcima starima više desetljeća (suhi, lagani, krti) ali se na točniju starost ne može zaključivati (prijedlog: uraditi nalaz s radioaktivnim ugljikom radi preciznog utvrđivanja starosti).
Unatoč starosti, isti su ostatci bili dobro uščuvani te je dobiven genski profil ženske osobe.
Institut „Ruđer Bošković“
Institut Ruđer Bošković – Zagreb
Zavod za eksperimentalnu fiziku,
Laboratorij za mjerenje niskih radioaktivnosti
Ispitivač: Dr. sc. Jadranka Barešić
Voditelj Laboratorija: Dr. sc. Ines Krajcar Bronić
Izvještaj broj: 017-2365/1/2018
Klinički bolnički centar Split,
Odjel za sudsku medicinu,
Spinčićeva 1, 21000 Split
Predmet: Rezultati ispitivanja
Iz ustanove „Klinički bolnički centar Split, Odjel za sudsku medicinu, Spinčićeva 1, 21000 Split“, poslani su 29. svibnja 2018. ekshumirani uzorci „Jelinih“ kostiju u Zagreb u „ Institut Ruđer Bošković, Zavod za eksperimentalnu fiziku, Laboratorij za mjerenje niskih radioaktivnosti, Bijenička cesta 54, 10 000 Zagreb“. Uzorci kostiju u Institutu u Zagrebu primljeni su sa znakom 017-2365/3/2018. Ispitivanje je učinjeno metodom 14C od 4. lipnja 2018. do 3. srpnja 2018.
Rezultati laboratorijskih zahvata poslani su u Split „Klinički bolnički centar Split“, 3. srpnja 2018. U izvješću se, između ostaloga, navodi: „… kalibracija daje tri gotovo jednako vjerojatna raspona godina, što je posljedica oblika kalibracijskih krivulja za razdoblje nakon 1700. godine.“ Jasnije rečeno, metodom 14C teže je precizno ispitati kosti mlađe od tristo godina, stoga krivulja u ispitivanju pokazuje tri vjerojatna (relativna) vremenska raspona godina. Svako se od njih treba promatrati izdvojeno. Ne mogu se zbrajati postotci s drugim razdobljem.
Navedena razdoblja iz koji bi bilo moguće reći da su to „Jeline“ kosti jesu: 1697.-1725. (19,2%); 1815.-1835. (13,5%); 1877.-1917. (35,5%). Naglašava se da su sva tri razdoblja relativna.
Očekivali smo da će nalazi iz Zagreba biti precizniji. Po riječima profesorice Ines Krajcar Bronić s jednakom vjerojatnošću može se reći da je Jela živjela krajem sedamnaestog stoljeća ili krajem Osmanske vladavine na području BiH. Po njezinu mišljenju godine 1815. – 1835. iako ih krivulja navodi da se mogu isključiti.
Ostaje ono što smo i pretpostavljali iz usmene predaje. Naime, na temelju usmene predaje govorili smo o dva moguća vremenska razdoblja u kojima je Jela mogla podnijeti mučeništvo.
Prvo: krajem sedamnaestog stoljeća u tijeku velikih progona Hrvata i katolika s prostora Hercegovine, a time i s Mostarskoga Blata. O progonu Hrvata s prostora Mostarskoga Blata ima više pisanih izvješća. To je razdoblje koje se navodi u izvješću iz Zagreba u kojem se kaže da je Jela mučena u vremenskom razdoblju od 1697. do 1725. i navodi se postotak relativnosti – 19,2%
Drugo: Na temelju usmene predaje Mate – Matiše Vidačka (rođen 5. veljače 1873. – umro 21. lipnja 1970.) i Kate Marijanović r. Vidačak (rođena 4. siječnja 1894. – umrla 16. studenog 1970.). Oni su prenijeli usmenu predaju da su poznavali izravne biološke potomke šestorice ljudi koji su pokopali Jelu. Mate – Matiša i Kata s usmenom predajom vode nas u godine „zalaza“ Osmanske vladavina u BiH. Krivulja navodi to vrijeme kao vrijeme od 1877. do 1917. s brojem relativnosti 35,5%.
Zanimljivo, laboratorijsko ispitivanje metodom 14C potvrdilo je jedno i drugo razdoblje koje smo držali da bi moglo biti i vrijeme Jelina mučeništva. Posljedica nemogućnosti određivanja precizne starosti jest „oblik kalibracijskih krivulja za razdoblje nakon 1700. godine“.
Na ispitivanje smo poslali i garevinu i kreč koji su se nalazili ispod kamenoga humka koji je izvana označavao Jelin grob. U izvješću stoji: „Na osnovi dobivenog rezultata zaključujemo da je to smjesa organskog materijala različitih starosti“.
Bilo bi nam drago da je na temelju laboratorijskog ispitivanja metodom 14C utvrđeno neko preciznije razdoblje, ali nije. Ostaje nam misliti da je Jela živjela i mučena u vremenima osmanske vladavine u BiH u razdoblju od 1697. do 1725. ili u razdoblju od 1877.-1917.
U zaključku izvješća stoji: „Za sva eventualna pitanja stojimo Vam na raspolaganju.
Srdačan pozdrav. Voditeljica laboratorija Dr. sc. Ines Krajcar Bronić.“
Na temelju izvješća i krivulje tekst sastavio
don Ljubo Planinić
Mr. Ivanka Miličević – Capek
Sudjelovala sam kao dio stručnog tima na iskopavanju/ekshumaciji na lokalitetu Jelina groba u ogradi „Gabruša“, KČ 1480,… Prilaz do groba je kroz ogradu „Gabruša“, KČ 1478,[…]
Cilj je iskopavanja materijalnim dokazima potvrditi istinitost usmene predaje o ukopu djevojke Jele, žrtve turskog zuluma, pod kamenim humkom u seoskoj ogradi, koje je domaće stanovništvo obilazilo i slavilo od nepoznatih vremena do danas.
Prvi dan iskopavanja 22. ožujka 2018. […], uz prisutnost članova Povjerenstva očišćen je kameni grobni humak s namjerom da se dođe do groba. Međutim, nakon uklanjanja grobnoga kamenja i iskopavanja zemlje ispod humka nisu pronađeni tragovi ukopa. Ispod humka je otkriven debeli sloj paleži, što upućuje na lokaciju „klačine“… Iskopavanje je završeno s namjerom da se strojnim radovima proširi opseg istraživanja. […].
Četvrti dan iskopavanja 12. travnja 2018. pristupilo se istraživanju ostataka kostura koji je prethodno otkriven prilikom strojnih radova na lokalitetu 31. ožujka 2018. Lokacija skeleta bila je izvan zone označenoga grobnog humka.
Nakon skidanja zadnjih slojeva zemlje uočene su ljudske kosti. Kostur je gotovo cjelovit (nedostaju prsti stopala ?), relativno dobro očuvanih kostiju. Položen je izravno na zemlju u ispruženom položaju s rukama prekriženim na prsima. Nema tragova grobne arhitekture, niti tragova drvenoga sanduka. U grobu nije bilo priloga. Na predjelu prsiju nađeno je 26 metalnih dijelova (kopčica) sustava kopčanja prsluka, dijela tradicijske nošnje. Iskopane su kosti spremljene u sanduk, izuzete su kosti za antropološku analizu, te će se nakon obavljenih analiza pokopati na isto mjesto.
Dr. med. Marinko Marijanović Vinkov
Marinka smo zamolili da odredi točno poziciju pronađenoga groba i tijela. Marinko je mjerio poziciju groba sa GPS uređajem i kompasom.
Glava je bila orijentirana prema zapadu, noge prema istoku. Točno rečeno položaj glave kostura bio je 250º Jug-Jugozapad, a pravi je zapad 270°.
Dr. med. Marinko Marijanović Vinkov
Osobno o Jeličinu grobu: Krajem šezdesetih prošloga stoljeća imao sam tešku upalu pluća. Treći dan medicinski sam zbrinut i stanje se popravilo. Potajno sam čuo od bake (Kata Marijanović r. Vidačak) da su neke žene išle moliti Boga za moje zdravlje na Jeličin grob. Pitao sam baku što je to i tko je ta Jela. Ona mi nije ništa odgovorila nego samo odmahnula rukom. Rekla mi je kasnije da se o tome ne priča. Moja tada živa baka rođena je 1894. kao Kata Vidačak, kći Ivana iz šire obitelji Vidačaka – Jozića u Krivodolu. Kao malo dijete čuo sam da i drugi idu moliti Boga na Jeličin grob. Najčešće zbog bolesti ili neplodnosti bilo insana ili hajvana (ljudi ili stoke). Kako sam vidio da Vidačci o tome ne žele ništa pričati, stalno sam zapitkivao baku što je to. Ona mi je ispričala dio predaje o pokojnoj Jeli ili Jelici. Pokojnu su Jelicu kao djevojku ubili Turci pri pokušaju silovanja. Tijelo joj je ostalo na mjestu gdje je i ubijena. Šest odraslih muškaraca otišlo je na mjesto mučeništva i pokopalo ju. Govorila je da pozna biološke nasljednike tih ljudi. Baka mi nikada nije ništa rekla o njezinu [Jeličinu] rodu, tj. prezimenu, jednostavno je govorila Jelica i Jeličin grob. Naglašavam kako je govorila da se o svemu tome šuti i ono što mi je rekla nije govorila svojevoljno nego da ispuni moju znatiželju. Rekla mi je da o tome potiho između sebe pričaju samo žene, isto tako da uvečer na grob idu najčešće samo ženska čeljad. Na grobu se moli Boga, ponese se voštanica, zapale se i ostanu gorjeti na kamenom humku. Vraćalo se doma za mraka. Kako se molilo Boga zbog zdravstvenih problema, i zbog začeća djeteta, nitko i nije volio da se o tome javno priča. Na Jeličin grob javno se išlo samo za blagdan Svih Svetih i Dan mrtvih. Kasnije sam i ja s majkom za Dan mrtvih išao na Jeličin grob. Nosio sam krizanteme (udovice) i voštanicu. Na Jeličin grob većinom su išli Vidačci s Krivodola, druga prezimena umanje.
Kao gimnazijalac htio sam upisati arheologiju. Međutim upisao sam medicinu. Iako sam studirao medicinu, stalno me nešto kopkalo u svezi s Jeličinim grobom i želja za iskapanjem. Kako se grob nalazi desetak minuta hoda od mojega imanja, često bih otišao tamo. Do groba nije bio nikakav put ili oznaka. Ljudi su i to prikrivali. Odnosno više puteljaka, sa svih strana, vodilo je do groba i na taj način grob se skrivao. Ja sam išao poprijeko do velikoga suhozida. Odmah iza njega bio je kameni humak….
U vremenu prije Domovinskog rata već se javnije išlo moliti Boga na Jeličin grob. Tako da se na humku mogla uvijek naći goruća svijeća.
Krajem 2017. rekao mi je don Ljubo, župnik župe Kruševo, da ćemo detaljno vrjednovati fenomen Jeličina groba. Rado sam pristao na to….
Dipl. ing. rudarstva Ivan Mikulić
Sa sigurnošću se može reći da se ispod označena kamenoga humaka, koji je izvana označavao „Jelin grob“, nalaze ostatci „klačine“, a ljudske kosti da su pronađene odatle dva do tri metra prema zapadu.
Don Željko Majić
Grob Jele Kruševke: Vjerujemo da je velikoj većini Hrvata katolika poznato junaštvo djevojke s Vran planine – Dive Grabovčeve (17. stoljeće), koja – u stilu hrabrih kršćanskih mučenica – nije žalila života da bi obranila čast i čistoću pred nasilnikom, Tahir-begom Kopčićem s Kupresa, koji ju je po svaku cijenu želio imati za sebe. Kada mu se mlada djevojka herojski oduprla, on ju je ubio na pašnjacima Vran planine – ispod Kedžare. Njezin je grob obilježen (iako u njemu ni oko njega do danas tijelo nije pronađeno), u novije vrijeme podignuta je brončana statua te se svake godine, na prvu nedjelju u srpnju, velik broj vjernika oko njezina groba okuplja i slavi se sv. Misa i za njezinu dušu. U sjećanje na ovaj herojski čin maestro don Dragan Filipović skladao je operu na tekst – libreto fra Ante Marića.
Vjerujemo da je puno ovakvih osoba neznanih grobova iz turskoga zuluma, a nažalost, njihove su svjedočanske – herojske slike iz vjerničkoga puka izblijedjele ili su u potpunosti nestale.
Bogu hvala, tako nije s Jelom iz kruševskoga sela Krivodola kod Mostara. Koliko joj je godina i kojega je staleža bila, za sada je nepoznanica. Vjerujemo da će zauzeti kruševski župnik don Ljubo Planinić, prelistavajući matice drevne župe Brotnjo, doći do konkretnijih podataka, ali i da će znanstvena analiza posmrtnih ostataka i samoga tla gdje je pokopana otkriti ne samo radi li se o ženskoj osobi nego i iz kojega vremena potječu pronađeni zemni ostatci. Ali vjerujemo da je, i bez matica i znanstvene analize, Bog htio da se ovo Jelino svjedočanstvo, koje se usjeklo u srce vjernika njezinih suvremenika, s koljena na koljeno ustrajno prenosi i zaboravu otrgne. Od dana njezina herojskoga svjedočanstva pa sve do danas, na mjesto stradanja – njezin grob, vjernici danju, a osobito noću, dolaze i njezinu se zagovoru kod Trojednoga Boga utječu za životne potrebe – posebno za dar potomstva.
Nije na nama da ovdje iznosimo kronologiju događanja pripreme i samoga iskapanja zemnih ostataka (ekshumacija je provedena u pet navrata: 22., 23 i 31. ožujka te 12. i 13 travnja 2018.), da prepričavamo mišljenja struke ili sažimamo zaključke forenzike. To će u zasebnim izvješćima učiniti odgovorni i mjerodavni. Naše je da s crkvene strane pogledamo na ovaj događaj, na Božju volju da herojski svjedočki čin Jele Kruševke ne padne u zaborav, nego da i nakon stoljeća, pa i danas i sutra kada se čistoća tijela – toga hrama Duha Svetoga – na Bogu odvratan i čovjeka nedostojan način konstantno obeščašćuje. Stoga u ovom događaju otkrivanja Jelinih zemnih ostataka čitamo jasan znak Neba i poziv na čuvanje svetosti tijela i života.
Sve što je do sada poduzeto, učinjeno je sa znanjem i po odobrenju biskupa ordinarija, msgr. Ratka Perića. Tako isto, sve što se bude u budućnosti događalo, izvodit će se po crkvenoj praksi, propisima i odobrenju. A crkvena je praksa i Bogu milo djelo – Djela tjelesnoga milosrđa – da se vjernike dostojno pokopa i Djela duhovnoga milosrđa – da se za njih Bogu moli. Nije vjernicima zabranjeno, štoviše nekada se i očekuje, da se na ovakvim mjestima i kod grobova svjedoka vjere i ćudoređa privatno preporučuju u njihov svjedočki zagovor kod Boga. Eventualna uslišanja vjernik će doživljajno i istinito prijaviti crkvenim vlastima. U prvom redu mjesnom župniku kojemu je dužnost sve uredno bilježiti i pučku pobožnost pomno pratiti. Kako će se stvari dalje odvijati, prepustimo Božjem promislu i crkvenoj odluci.
Isus jednom reče: “Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“ (Iv 3,16). Mi vjerujemo da je životna žrtva Jele Kruševke ugrađena u veliku Isusovu žrtvu i da je nagrađena vječnim životom na nebesima. Bogu smo zahvalni što je i uspomena na njezin herojski čin u vjerničkoj duši preživjela sve nedaće života. Najbolja i Bogu mila molitva jest ona kojom molitelj usklađuje svoj život sa životom onoga koji Bogu omilje i po čijem se zagovoru Božjoj milosti preporučuje.
Fra Miljenko Stojić
… Što nam je nakon svega činiti? Dopustimo mučenicima da grade naše zajedništvo. Ono je uzdrmano kroz protekla vremena jugokomunističkog neljudskog sustava, a nastavlja se i danas preko liberalnoga sustava okrenuta profitu. Možda mislimo da ne možemo puno učiniti. Ma možemo! Počnimo se više zanimati… počnimo moliti i postiti. To je najjače oružje da se pobijedi tama koja nam se nudi. Nemojmo dopustiti da nam vjeru pretvore u društveni osjećaj. To se događa kršćanstvu na Zapadu. Zbog toga je ono bogato novcem, a siromašno duhom. Nije onda čudno da propada…
Pero Kožul
Priča o tragičnom događaju iz turskih vremena o stradanju Jele neodoljivo me podsjetila na gotovo identičnu mučeničku smrt Dive Grabovčeve na Kedžari.
S kolegom Mabićem 30. siječnja 2018. godine našao sam se u župnom uredu u Kruševu i u pratnji don Ljube Planinića i Mile Pušića obišli smo lokalitet na kojem se nalazi Jelin grob. U sklopu posjeta našim domaćinima prezentirali smo, dokumentacijski potkrijepili te prenijeli naša iskustva prilikom obavljenih ekshumacija masovnih i pojedinačnih grobišta na Širokom Brijegu. Naš stav i preporuke bile su da se ekshumacija i provjera posmrtnih ostataka s Jelina groba obavi isključivo uz prisustvo stručnih osoba, kao i da se cijeli postupak provede prema svim mogućim zakonskim procedurama. Iznijeli smo mišljenje i stajalište da tako provedeni postupak daje ozbiljnost, vjerodostojnost i zakonitost obavljena posla. Na temelju naših iskustava u provođenju ekshumacija na Širokom Brijegu, preporuke su bile sljedeće:
- imenovati Povjerenstvo za provođenje ekshumacije i identifikacije Jelina groba;
- angažirati stručne osobe (arheologa, dr. sudske medicine, forenzičara,…);
- osigurati pomoćne radnike za iskapanje posmrtnih ostataka;
- u pisanu obliku obavijestiti mjerodavne institucije i zatražiti asistenciju policije;
- detaljno voditi dnevnik rada uz korištenje foto dokumentacije;
- nakon ekshumacije obaviti DNK analizu pronađenih posmrtnih ostataka;
- dovršenjem navedenih aktivnosti, sve dokumentirati i predočiti javnosti.
Drago nam je bilo što su naše iskustvene preporuke vrlo brzo urodile plodom […].
Počašćeni smo i zahvalni… što smo pozvani da sudjelujemo u ovom jedinstvenom projektu. Iznimno nam je drago ako smo svojim iskustvom, sugestijama i preporukama mogli pomoći u otkrivanju i rasvjetljavanju povijesne predaje. Nadamo se da će stručna analiza i identifikacija potvrditi da pronađene kosti pripadaju mučenici Jeli. Kakvi god rezultati bili, Jelin grob u Kruševu bio je i ostat će sveto, zavjetno mjesto, bezbrojnih molitava i prošnji. Svako dobro!
Velimir Mabić
Kada mi je negdje uoči Božića 2017. godine moj dugogodišnji prijatelj Mile Pušić najavio istraživanje, otkopavanje i uređivanje „Jelina groba“ na Kruševu […], upitah Milu: „Tko je ta vaša Jela“? On mi odgovori: „Jela je bila jedna mlada Kruševljanka koju je napastvovao neki Turčin. Pokušao ju je silovati, a kako se Jela nije dala i kako se branila koliko je mogla i imala snage, Turčin ju je ubio. Ubojica je odatle otišao prema Jasenici i negdje dolje kod vode gdje ga konj udario nogom te je i on sam poginuo. A onda se u neka doba, nitko ne zna točno od kada, počelo častiti Jelin grob. Naš je narod, a poglavito žene nerotkinje, išao na zavjet na Jelin grob i molio se. Eto, ta se priča prenosila s koljena na koljeno i zadržala do dana današnjeg.“
Odmah na prvi pogled vidljivo je da ova kruševska priča, neodoljivo podsjeća na tragičnu priču i mučeničku smrt Dive Grabovčeve, čiji se grob nalazi na Kedžari na obroncima Vran planine.
I Jela, kao i Diva, stradala je od iste ruke – od ruke krvoločnih okupatora i osvajača; i Jela, kao i Diva, stradala je iz istih razloga – čuvanja časti po cijenu vlastita života; i Jela, kao i Diva, postala je uzor u svom narodu – mjesto njezine smrti i pokopa narod posjećuje i moli na tim mjestima.
Uvečer, 30. siječnja 2018., nazvao me je Pero Kožul i kazao da bismo sutra trebali otići u Kruševo, gdje nas očekuju don Ljubo i Mile […]. A onda smo krenuli na posao, na Jelin grob. […] Na grobu smo zatekli nekoliko lampiona, očenaša, što govori samo za sebe.
U povratku s groba upoznali smo naše domaćine s procedurom i postupcima koje smo u svome radu prakticirali […].
Slijedilo je istraživanje Jelina groba, ekshumacija kostiju.
I na kraju, evo moga prijedloga. […]
Jela je kruševska Diva Grabovčeva. Ako su Diva i Jela u svemu bile iste, zašto ne bi bile i u čašćenju njihovih mučeničkih imena? Mučenica Diva na Kedžari, mučenica Jela u Kruševu! Nadam se i molim Boga da će biti tako.
Niko Marušić
Jela, Kruševska mučenica: […] Priču o Jeli čuo sam davno od svoje majke koja je rodom iz kruševskoga Krivodola. Kako sam priču davno čuo, tako je nekako pala u zaborav. Tragična sudbina mlade djevojke koju su Turci nakon zlostavljanja ubili […], početkom ove 2018. godine, don Ljubo, kruševski župnik, odlučio je da priča o Jeli prijeđe granice Kruševa […] Toga jutra 22. ožujka 2018. god., […] krenuli smo prema Krivodolu. Grob kao humak od nabačena kamena bio je lijepo uređen. Na njemu ostatci svijeća, krunica i ostalih nabožnih predmeta pokazuju da mještani i dan-danas posjećuju Jelin grob.
Bura, iznimno hladna i jaka nemilice je ledila ruke, lice i oči […]. Dok su radnici razgrtali kamenje s Jelina groba, počele su mi se vraćati slike i sjećanje na ono što mi je mati davno govorila. Krunice, svijeće i ostali predmeti bili su zavjeti mladih djevojaka i mladih bračnih parova koji su imali neku potrebu pa su se molili Jeli da njihove molitve na nebesima preporuči dragom Bogu.
Nakon što je razgrnuto nabačeno kamenje s groba, ukazala se ledina. Radnici su odmah uzeli alat i počeli iskopavati zemlju.
Svi smo bili nestrpljivi i očekivali brz pronalazak kostiju. […] Što su radnici više kopali i što je vrijeme više odmicalo, vjetar je bio sve jači i bilo je sve hladnije […], a Jelinih kostiju nigdje. Približavalo se podne i neki od prisutnih počeše napuštati vrtaču u kojoj se izvodilo iskapanje. Neka se sumnja vidjela na licima pojedinaca iako nitko ništa nije govorio […]. Radnici su i dalje neumorno kopali i kako na pristojnoj dubini nisu ništa našli […], dogovorili smo se da će se narednih dana, čim se vrijeme učini zgodnim, nastaviti iskapanje, ali sa strojevima jer se ručno više ne može.
Bila je Velika subota, 31. ožujka 2018. Na mobitel mi je stigla poruka. Stanem i pogledam: „Bogu hvala, prije pola sata našli smo Jelin grob“. Istoga trena oči su mi zasuzile a radost je bila neopisiva….
I došli su Marija Definis-Gojanović, Ivanka Miličević – Capek i drugi, 12. travnja i u potpunosti na stručan i profesionalan način ekshumirali Jeline kosti. Bila mi je čast sudjelovati u tomu događaju.
Ovim istraživanjem i ekshumacijom potvrdila se narodna predaja o Jeli i njezinu mučeništvu.
Jela je jedna od mnogih mučenica iz turskoga i osmanskoga vremena na našim prostorima. Bilo bi dobro da ih sve istražimo, ispitamo i dadnemo im dostojan spomen.