Molba za financijsku pomoć za kupnju zemljišta za župnu crkvu u Drvaru
Vjerujem da Vam je poznat višegodišnji problem (star 23 godine) koji župa Drvar ima s lokalnim srpskim vlastima vezano za političke opstrukcije oko dodjele zemljišta za izgradnju župne crkve.
Dopustite mi na početku nekoliko povijesnih crtica o hrvatskoj i katoličkoj nazočnosti na području Drvara kao i o samoj župi.
Iako na sam spomen Drvara mnogima prvo dolaze asocijacije na Tita i „revolucionarne“ događaje iz 2. svjetskog rata, te ne pronalaze nikakvu povijesnu poveznicu ovog grada s Hrvatima i Katoličkom Crkvom, povijest našeg naroda i Katoličke Crkve na ovom području puno je starija od 1941. i socijalističkog vremena u kojem je Drvar doživio svoje „zlatno“ razdoblje.
Arheološka istraživanja na području Drvara neposrdno uoči početka Domovinskog rata, došla su do otkrića ulomaka oltarnog pluteja s motivima starohrvatskog tropleta iz dvaju srednjovjekovnih crkava (9-10. st), identičnim onima po crkvama sjeverne Dalmacije, budući da je ovo područje u Srednjem vijeku pripadalo Kninskoj biskupiji.
Zbog turskih osvajanja područje današnje jugozapadne Bosne kroz više stoljeća većim dijelom ostaje bez hrvatskog i katoličkog življa, a katolički sakralni objekti bivaju uništeni.
Današnja župa Drvar osnovana je 1906., najprije sa sjedištem u Bosanskom Petrovcu, potom na Oštrelju, da bi početkom 30-ih godina prošlog stoljeća sjedište župe prešlo u Drvar. Tada je u Drvaru kupljeno zemljište (cca 3000 m2) da bi na njemu bila izgrađena omanja župna crkva sa župnim stanom. Iako su kupnja zemljišta i gradnja crkve tekli bez ne malih problema – od opstrukcija tadašnjih vlasti, do negodovanja lokalnog srpskog stanovništva i svećenstva Srpske pravoslavne Crkve – crkva je na kraju ipak izgrađena. Vidimo kako se povijest neumoljivo i danas ponavlja.
U Drvaru je 27. srpnja 1941. buknuo četničko-partizanski ustanak, a prva žrtva mržnje bio je drvarski župnik vlč. Waldemar Maximilian Nestor koji je ubijen sa skupinom svojih vjernika hodočasnika, vraćajući se s hodočašća sv. Ani u Kosovu kraj Knina. Ustanici su župnika i drvarske hodočasnike izveli iz vlaka u mjestu Trubar kod Drvara, sve ih pobili i bacili u obližnju jamu Golubnjaču. Drvarski župnik, kao prvi ubijeni katolički svećenik u 2. svjetskom ratu, stao je tako na čelo velike kolone mučenika od preko 600 ubijenih svećenika, redovnika, redovnica, bogoslova i sjemeništaraca Crkve u Hrvata u 2. svjetskom ratu i poraću. Tih dana u Drvaru je izvršen genocid u pravom smislu riječi nad katoličkim življem. Ubijeno je više od 300 župljana, a oni koji su preživjeli pokolj razbježali su se, spašavajući živu glavu, diljem Hrvatske i BiH. Nikada se nakon rata više nisu mogli vratiti na svoja ognjišta jer im je povratak priječila tadašnja komunistička vlast koja je svu njihovu imovinu otekla, nacionalizirala i podijelila lokalnom srpskom stanovništvu.
Župna crkva i župni stan preživjeli su s manjim oštećenjima 2. svjetski rat, ali su i crkva i župna kuća srušeni tek 1949. naredbom tadašnjih vlasti, a crkvena zemlja na dvije lokacije (7.000 m2) oduzeta je i podijeljena Srbima koji su na njoj izgradili kuće. Proširenjem pogona Celuloze, 60-ih godina prošlog stoljeća, preorano je i uništeno i gradsko katoličko groblje u Drvaru.
Ubijen svećenik, ubijeno preko 300 vjernika, ostali vjernici katolici protjerani, zabranjen im povratak, zemlja oteta i nacionalizirana, župna crkva i župna kuća porušeni, groblje preorano – zatrt svaki trag postojanja Hrvata i Katoličke Crkve u Drvaru. Kako drugačije to nazvati nego genocidom?!
Hrvatska i katolička nazočnost u Drvaru po treći put oživljava 1995. g. nakon oslobodilačkih akcija Hrvatske vojske u Domovinskom ratu. U Drvar se tada naseljava nekoliko tisuća izbjeglih i prognanih Hrvata iz 48 općina BiH. Banjolučka biskupija uspostavlja redovito dušobrižništvo za katoličke vjernike – župa Drvar ponovno oživljava nakon više od 50 godina.
Tadašnja hrvatska vlast u Drvaru dodjeljuje župi Drvar na privremeno korištenje zgradu bivšeg društvenog doma „Partizan“ za obavljanje bogoslužnih čina dok se ne izgradi nova župna crkva s pratećim objektima. Nažalost, to „privremeno“ korištenje traje do dan danas.
Povratkom srpske vlasti u Drvar počinju očite političke igre i opstrukcije oko izgradnje župne crkve. U ove 23 godine upućeno je, od strane banjolučkog biskupa Franje Komarice i svih drvarskih župnika, preko 30 dopisa na adresu općinskog načelnika i općinskog vijeća u Drvaru, ali i županijskih, federalnih i državnih obnašatelja vlasti, kao i predstavnika međunarodne zajednice u BiH (OHR, OSCE…).
Naša jedina molba na sve te adrese bila je da nam lokalna vlast dodijeli lokaciju za izgradnju nove župne crkve, kako bi katolici u Drvaru imali pristojan i doličan prostor za svoje duhovne potrebe, budući da se cijelo vrijeme nalazimo u tuđoj (općinskoj) zgradi koja je vremenom toliko propala i dotrajala da je već postalo opasno u njoj boraviti, i po zdravlje i po život.
Sve su naše molbe bile uzaludne – lokalna vlast se redovito na njih oglušavala čime se na najgrublji način katolicima Drvara oduzima jedno od osnovnih ljudskih prava, pravo na slobodu vjere koje uključuje i pravo na slobodnu izgradnju crkava i bogoslužnih objekata.
U cijeloj ovoj priči najviše začuđuje ponašanje hrvatskih predstavnika vlasti, od najnižih do najviših razina u državi, koji su se po pitanju izgradnje crkve u Drvaru cijelo ovo vrijeme ponašali i još se uvijek ponašaju nemoćno ili nezainteresirano. Podsjećamo da se Drvar nakon Daytona nije našao u Republici Srpskoj, nego u Federaciji BiH, štoviše u kantonu/županiji s hrvatskom većinom (Hercegbosanska županija sa sjedištem u Livnu), pa nas tim više čudi „nemoć“ hrvatskih predstavnika vlasti u Županiji, Federaciji i državi da nešto učine po tom pitanju. Nezamisliva je situacija da se danas negdje u Republici Srpskoj ne može izgraditi pravoslavna crkva, ili da se negdje u Federaciji na području s muslimanskom većinom ne može izgraditi džamija.
Hrvati se danas s pravom u Drvaru osjećaju ugroženi, razočarani i napušteni od svih, na poseban način od svojih hrvatskih predstavnika na svim razinama vlasti u BiH. Više je nego očito da je pitanje izgradnje župne crkve u Drvaru postalo političko pitanje, te da su Hrvati Drvara postali predmet političke trgovine i potkusurivanja općinskih srpskih vlasti i županijskih hrvatskih vlasti, a možda i šire.
Tim povodom u Drvaru je prošle godine u dva navrata bio i apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto pred kojim su predstavnici srpskih općinskih vlasti i hrvatskih županijskih vlasti obećali da će do konca godine taj problem biti riješen, odn. da će nam Općina Drvar dodijeliti komad zemlje i izdati sve dozvole za izgradnju crkve. Nažalost, nisu ispunili ni jedno obećanje i time su izigrali i slagali i samog papinog Nuncija.
Nakon svih navedenih opstrukcija, početkom ove godine biskup Franjo Komarica je sa svojim suradnicima donio odluku da Župa Drvar kupi komad zemlje na kojem bi se gradila crkva. Pronađena je jedna prikladna lokacija u širem središtu grada, pored magistralne ceste Drvar-Livno, u vlasništvu 1/1 gosp. Zorana Livajušića iz Zagreba koji je nekad živio u Drvaru i na tom mjestu držao trgovinu. Zemljište je površine 3027 m2 i vlasnik ga nam je voljan prodati za 50.000 BAM (cca 25.000 EUR).
Mišljenja smo da bismo kupnjom zemljišta imali drugačije, puno povoljnije polazište, u dijalogu s općinskim vlastima oko dobivanja potrebnih dozvola za izgradnju crkve. Ako vlasti budu i dalje tvrdokorne i nepopustljive oko izdavanja dozvola, spremni smo preuzeti rizik i krenuti u izgradnju bez dozvola, no nadamo se da do toga neće doći.
Župa Drvar ima pravo na svoju crkvu iz dva razloga – zato što je tu nekad bila crkva, nepravedno srušena, i zato što danas u Drvaru živi 500 vjernika katolika koji imaju pravo na vlastitu crkvu.
Nakon što mi je biskup Komarica dao blagoslov da mogu početi tražiti dobročinitelje koji će nam financijski pomoći da prikupimo traženi iznos od 50.000 KM i kupimo zemljište za crkvu – budući da tih novaca nemamo zbog teškog ekonomskog stanja u kojem se nalaze župa i biskupija – obraćam se s molbom i Vama da nam pomognete. Bojimo se, ako propustimo ovu sjajnu povijesnu šansu, da će poslije biti puno teže išta učiniti po ovom pitanju.
Uzdamo se u pomoć dobrih ljudi!
U nadi da ćete nam pomoći od srca Vam zahvaljujemo i želimo obilje Božjeg blagoslova u Vašem životu.
S dužnim poštovanjem, don Davor Klečina, župnik drvarski.
Žiro račun (BiH – u KM):
3381502281415165 (svrha: za kupnju zemljišta za crkvu)
UniCredit Bank, d.d. Mostar