Iza odluke o proglašenju Nekropole stećaka u Kruševu nacionalnim spomenikom slijedi tekst Obrazloženja  i Podaci o dobru koje možete u cijelosti pratiti na stanici Povjerenstva (don Lj. P.)

http://kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=3257

1. Podaci o dobru

• Lokacija

Nacionalni spomenik se nalazi u naselju Kruševo, koje je smješteno na južnoj strani Mostarskog blata, uz regionalnu cestu Mostar–Čitluk. Naselje je udaljeno od Mostara oko 15 km zračne linije u pravcu jugozapada. Zapadno od ceste vodi put ka Blatu, gdje je na jednom dijelu smješten nacionalni spomenik. U blizini je i aktivno katoličko groblje Sajmište. Nekropola stećaka prostire se na 3035 kvadratnih metara i broji 122 stećka.

Uz lokalitet nacionalnog spomenika nalaze se crkva Sv. Ilije Proroka i zgrada Kulturno-pastoralnog centra na mjestu nekadašnjeg župnog dvora. Pristup kompleksu je sa njegove istočne strane, sa lokalnog puta koji se pruža od regionalne prometnice Mostar–Čitluk prema naseljima položenim na južnoj strani Mostarskog blata.

Zemljišne parcele, prema Izvodu iz katastra nekretnina, u vlasništvu su Rimokatoličkog župskog ureda u Kruševu.

• Povijesni podaci

Naselje Kruševo danas se nalazi na dionici puta Mostar – Čitluk. Na širem području naselja evidentirani su nalazi iz perioda bronzanog doba, lokalitet Sritnice – pet kamenih grobnih gomila – tumulusa, od kojih su dva oštećena(1), zatim pojedinačni nalaz ručice neke rimske posude od lijevane bronce. Donji kraj ručice prikazuje muško poprsje s barbarsko-azijskom nošnjom i frizurom. Gornji dio ručice izvinut je iz vlasi na glavi, od kojih je trojim gužvama odvojen u oštrom kutu. Motiv je uobičajen na ručicama rimskih vrčeva.(2)

Na širem prostoru današnjeg Mostara, u ranije doba srednjeg vijeka, postojala je župa Večenike – Večerić. Najstariji spomen ove župe zabilježen je u Ljetopisu popa Dukljanina, pisanom polovinom XII. stoljeća. Za naziv župe Večenike historičari Relja Novaković i Nenad Pejičić vezuju etničku grupu (narod) pod imenom Vetonci, koja je početkom XI. i XII. stoljeća živjela na području Huma i zemlje Neretljana. Tragove Vetonaca prepoznaju u nazivu župe Vetanice – Vetnice – Fatnice u istočnoj Hercegovini i u imenima naselja Vitina i Vitaljina u zapadnoj Hercegovini. Vetonce smatraju ogrankom zapadnoslavenskog plemena sličnog imena, čija se prapostojbina nalazila u porječju Labe. Granice ranosrednjovjekovne župe Večenike – Večerić bile su; na jugu župa je graničila sa župom Lukom, na jugozapadu sa Velikom, na zapadu sa Imotskim, na sjeveru sa Ramom i Neretvom, na sjeveroistoku sa Komom i Nevesinjem, a na istoku sa Bišćem i Dubravama, što odgovara administrativnoj podjeli područja općina Čitluk, Lištica i Mostar, bez bivše općine Blagaj. Po starijoj nomenklaturi to su Broćno, Blato i bliža okolina Mostara (sa Bijelim poljem i Drežnicom). U kasnom feudalizmu u okviru župe su funkcionirale niže teritorijalno-političke jedinice. Raspadom župske cjeline Večenike, najranije nastaje Broćno, koje je u XIV. stoljeću imalo politički primat, zatim Blato u prvoj polovici XV. stoljeća sa gradom Kruševcom. Ostatak teritorija se i dalje nazivao Večerić (Večenike), s tim što su se iz njega do početka XV. stoljeća izdvajale i druge upravne jedinice: Planina, Polje i Drežnica. Od početka osmanske uprave, a možda i koji decenij ranije centar prelazi u Mostar. Od druge polovice XVI. stoljeća pa sve do XIX. stoljeća mostarski kadiluk obuhvatao je nahije Mostar, Broćno, Blato i Drežnicu(3).(4)

Dekretom br. 644/1924 koji je izdao Biskupski ordinarijat iz Mostara, dana 13. 5. 1924. godine potvrđen je osnutak župe Kruševo. U tekstu dekreta, napisanom na pisaćoj mašini, s pečatom ali bez potpisa u dnu teksta, naznačeno je sljedeće: „Ovim Vas izvješćujemo da smo konačno u Kruševu, do sada filijala Vaše župe, otvorili novu župu, kojoj će pripadati sljedeća sela: – Podgorje, Kruševo – Čula, Krivodol, Sritnice i Selišta.“(5)

Na mjestu današnje crkve Sv. Ilije Proroka u Kruševu, točnije unutar crkve lijevo od ulaza, nalazila se mala kapela. Širina kapele je bila cca 2,5 a duljina cca 3 m. Bila je jednoprostorni objekat pokriven dvovodnim krovom. Do izgradnje crkve služila je kao župna crkva(6) Srušena je u veljači 1934. godine.

Pored kapele i nekropole sa stećcima jugoistočno od kapele, južno od kapele su se redom nalazile čatrnja, župna kuća i gospodarska zgrada, sve ograđeno suhozidom.(7)

Kako bi izbjegao troškove izrade projekta za gradnju crkve Sv. Ilije Proroka u Kruševu, don Anto Romić je za izgradnju crkve koristio projekat za današnju crkvu Sv. Ilije Proroka u Stocu (M. David, “Projekt für den Neubau eine mm. kath. kirche in Stolac“, Mostar, 1900 – 1902).(8)

Kamen temeljac za crkvu Sv. Ilije Proroka u Kruševu položen je i blagoslovljen 25. listopada 1934. godine. Crkva je građena u više faza, u različitim intervalima od 1934. do 1991. godine.

Prvi interval gradnje trajao je od 1934. do konca 1936. godine. Crkva je ozidana u postojećim gabaritima i pokrivena dvovodnim krovom. Zidovi crkve zidani su kamenom a nadvoji nad otvorima armiranim betonom. Pretpostavlja se da je pokrov bio crijep, ali o tome nema podataka.

Zvonik je ozidan do visine zidova crkve. Nema dostupnih pisanih podataka ili fotografija o krovu zvonika, te se ne može sa tačnošću tvrditi da je isti i postojao. U otvore crkve ugrađena su vrata i prozori. Zbog nedostatka sredstava neki otvori su ostali bez prozora, te su oni zatvoreni daskama. Nema podataka o kojim se tačno otvorima radi.(9)

Za vrijeme II. svjetskog rata krov crkve je bio oštećen, što je sanirano po okončanju rata.

Drugi interval gradnje crkve nastavlja se 1962. godine. Crkva se i dalje radila po projektu crkve u Stocu. Tada su izvedeni sljedeći radovi na crkvi: malterisanje crkve, zamjena postojećeg pokrova novim pokrovom od crijepa, ugrađeni su nedostajući prozori, pod sa terazzo pločicama, bačvasti svod sa plafonom, nova ulazna vrata i postavljanje elektroinstalacija.(10)

Prema nacrtima fra Pijo Nui-a u crkvi je 1962. godine izgrađen i armiranobetonski kor iznad prostora priprate.

Godine 1965. Građevinski školski centar u Mostaru izradio je projekat dogradnje zvonika. Prema projektu dogradnja zidova i krovišta zvonika izvodiće se armiranim betonom.(11)

Na crkvi je ponovno 1973. godine zamijenjen pokrov crijepom sa pokrovom od valovitog salonita. 1976. godine postojeći strop zamijenjen je novim.(12)

Treći interval izgradnje crkve, tj. zvonika prema projektu iz 1965. godine trajao je u periodu 1990.-1991. godine. Pored dogradnje zvonika(13), na crkvi su vršene sljedeće intervencije: zamjena pokrova od valovitog salonita sa pokrovom od bakrenog lima. Bakrenim limom pokriven je i novoizgrađeni četverovodni krov zvonika; skidanje i nanošenje novog sloja fasade crkve; dodatni radovi na elektroinstalacijama.

2. Opis dobra

Prilikom tehničkog snimanja lokaliteta evidentirana je nekropola sa 122 stećka (60 u formi ploče, 59 u formi sanduka i 3 u formi sljemenjaka)(14). Materijal od kojeg su spomenici pravljeni je fino obrađeni kamen. Pojedini stećci su utonuli ili zasuti zemljom, a parcele na kojima se nalaze su k.č. broj 2601, 2602, 2603 i 2604. Prostor sa stećcima se koristi za održavanje mise i prema riječima župnika Ljube Planinića dio stećaka je pomjeren sa izvorne lokacije iz razloga što je nekropola u prethodno vrijeme bila fizički razdvojena vododerinom te se na tom mjestu nalazila šikara u koju je većina stećaka bila zarasla. Sada je prostor nekropole tehnički uređen, očišćen i objedinjen u jednu cjelinu te betonskim zidom ozidana granica parcele na kojima su spomenici smješteni. Ukrašeno je 30 spomenika (22 ploče, 7 sanduka, 1 sljemenjak) motivima bordura i frizova od povijene loze sa trolistovima, friz od cik-cak linija, bordure od povijene loze sa spiralama, polumjeseca, polukružnih ispupčenja (jabučica), dvostruka traka sa naglašenim ispupčenjem i udubljenjem, ljiljana, rozete, mača, štita sa mačem, vodenica, arkade, scene lova, plesa i figura sa štitom i kopljem (mačem). Pored ukrasa na dva stećka (br. 77. i 107.) evidentirano je postojanje natpisa.

Natpis: Naime, na stećku br. 77. evidentiran je ćirilični natpis koji se odnosi na Ivana Maršića. Natpis je interesantan ne samo po sadržaju već i po upotrebi slova za pisanje broja 88 (PN). M. Vego je natpis pročitao na dva načina; + A se leži Ivanь Maršićь. Živihь litь pi (88) običaj bilježenja godina slovnim oznakama za brojeve karakterističan je za srednji vijek, a u nekim sredinama (u istoriji srpske pismenosti, na primjer) taj običaj očuvao se do kraja 17. pa i u 18. vijeku. ćirilično slovo p ima vrijednost broja 80, a takozvano osmerično i (H) ima brojnu vrijednost 8 – za razliku od takozvanog deseteričnog i čija je brojna vrijednost 10 mnogo nь zeimli ja, a ništa nes (ohь) ili + A se leži Ivanь Maršićь. Živihь litь pi (88) mnogo nь zeimli ja, a ništa nes (mь). Na faksimilu se uočava poluglas ь na kraju riječi LITь koja je u genitivu plurala. Takav način izražavanja genitiva plurala dolazi i u poveljama bana Stjepana II Kotromanića. U prvom slučaju pisar je vjerovatno želio naglasiti da je Ivan Maršić živio mnogo na zemlji i da s nje na onaj svijet nije ništa ponio, a u drugom slučaju se želi naglasiti da Ivan Maršić nije ništa bio na ovoj zemlji iako je dugo živio. U historijskim izvorima iz Huma, M. Vego navodi da nije pronašao prezime Maršić, koje bi moglo bliže odrediti vrijeme nastanka natpisa, zbog čega on oslonac traži u grafiji slova N B i Ć i u ukrasima na spomeniku. Prema svemu navedenom M. Vego je natpis datirao u XV. stoljeće.(15)

Drugi natpis evidentiran je na stećku br. 107. i odnosi se na kneza Radišu Zloušića. M. Vego je natpis pročitao; + A se leži knezь Radiša Zloušićь. A se piše kami Vukovićь za ьunaka (junaka) Tumov (Tomovu) Radiši Zloušićь.

M. Vego je mišljenja da slova na ovom natpisa imaju obilježja grafije XV. stoljeća te da prezime Radiše Zloušića nije neobično u krajevima Hercegovine. U okolici Metkovića živjela je porodica s prezimenom Zloušića, a u selu Kruševu s prezimenom Zlomislića. U povelji humskog župana Radoslava iz 1254. godine spominje se potpisnik (svjedok) Pribin Zlošević, čije je prezime dosta slično Zloušićima iz Kruševa. Možda je prezime Zloušić pretrpjelo promjenu kao što je slučaj s Krivoušićima s natpisa iz Mostara koje srednjovjekovne bosanske povelje, kao i pisma iz Dubrovnika nazivaju Krivošićima. Na temelju pretpostavke o promjeni prezimena, M. Vego je mišljenja da bi u natpisu sa stećka spomenuti knez Radiša Zloušić mogao poticati iz porodice Zloševića. Na osnovu grafije slova, figura štita u obliku trokuta, upotrebe naziva kneza, kao i porodice Zloševića upućuje na vrijeme nastanka u period XIV. ili XV. stoljeća. Ispod ove ploče M. Vego je evidentirao postojanje velike grobnice, ozidane lijepo klesanim kamenom, dubine oko 2 m. U vrijeme obrade natpisa zabilježeno je da je grobnica bila otvorena sa južne strane te da su kosti u grobnici bile pomjerene.(16) Prilikom snimanja nekropole objašnjeno je da je grobnica zatvorena prilikom čišćenja nekropole jer je cjelokupna bila zarasla u šikaru. Osim što je zatvorena grobnica izvršeno je i niveliranje stećaka, kao i pomjeranje i pozicioniranje onih stećaka koji su bili oboreni ili koje je voda pomjerila.