Zvono „proroka Ilije“
Dvije godine poslije osnivanja župe Kruševo nabavljeno je zvono posvećeno u čast proroku Iliji. Zvono je uradila ljevaonica u Ljubljani: „Strojne Tovarne in livarne – Ljubljana“ Posvećeno je „Zaštitniku župe Kruševo – proroku Iliji – 1926.“ Iznad natpisa na zvonu nalazi se amblem s likom proroka Ilije u kočiji. Kočiju vuče konj u pratnji triju anđela. Jedan od anđela vozi kočiju a dva su smještena kao pratnja. Cijela postava smještena je na oblak. Dakle, na amblemu je prikazano Ilijino uznesenje na nebo, (2 Kr 2,1; 6-14).
Zvono je ukrašeno s tri kružna vijenca postavljena na tri mjesta s vrha do dna. Ukrasni vijenci su urađeni od lišća različitih stabljika i od vijuga vinove loze. Gornji ukrasni vijenac pored ukrasa od lišća ukrašen je sa zvijezdama postavljenim u krugove. Krugovi sa zvijezdama postavljeni su na više mjesta ukrasnog vijenca.
Na žalost, u radovima na zvonima 1991. primijećene su pukotine na zvonu u dužini 15 cm. Ipak se nastavilo i s njim zvoniti sve do 2007. Kada je zvonilo samo davalo je nejasni zvuk limene posude. Kada je zvonilo skupa sa zvonom „B.D. Marija“ ton napuklog zvona „proroka Ilije“ gubio se u sazvučju ton sa zvona „B.D.Marije“, pa se taj za uho ružni ton „Ilijina zvona“ manje osjećao.Ton „Ilijina zvona“ je cis/2.
Do 1991. god. zvono proroka Ilije bilo je postavljeno u zvoniku na dvije željezne štange, s kuglagerima i jezičkom za mehaničko-ručno zvonjenje.
Na postojećim željeznim štangama nije bilo mjesta da se postavi novo zvono. Zbog narudžbe novog zvona, morali smo staro zvono skinuti i napraviti novi raspored u zvoniku za dva zvona i treće uplanirano.
Zvono „Blažene Djevice Marije“
Narudžbe novoga („B.D. Marija“) zvona i elektrifikacije obadva zvona: U jesen 1989. gosp. Ivan Smiljanić Perin, izrazio je želju da bi htio darovati zvono za župski zvonik. Želju Ivanovu smo prihvatili. Stupili smo u razgovore s firmom za izradu zvona Grassmayr – Innsbruck. S njima smo izmjenjivali pisma 10.2. i 10.3.1990. Novo zvono smo naručili sa svim pratećim detaljima. Za već postojeće zvono smo naručili sve što je potrebno za njegovu elektrifikaciju. Narudžbenica novog zvona i dodaci postojećem zvonu nalaze se u arhivu 48/91 od 7.11.1990. Pošiljka zvona je učinjena 15.1.1991., arhiv 199/95.
Potvrda o isplati 13 000 DM za zvono gosp. Ivana Smiljanića nalazi se u arhivu 57/91, br. 63/91 od 31.3.1991.
Predstavnik firme Grassmayr-Innsbruck gosp. Pitschl je dolazio u Kruševo da bi provjerio ton zvuka postojećeg zvona i da bi ga uskladio s novim i potencijalnim trećim zvonom.
Kako je gosp. Ivan Smiljanić izrazio želju samo za narudžbom novog zvona i dao 13.000 DM. Sve dodatne troškove (10.000 DM) oko rekonstrukcije i usklađivanja novog zvona s postojećim zvonom te elektrifikaciju postojećeg zvona su isplatili gosp. Ivan i gđa Slavica Džeba i Župni ured. Gospodin Ivan i gđa Slavica Džeba su u isto vrijeme darovali i satni mehanizam na zvoniku, zbog donacije satnog mehanizma i pomoći u isplati dodatnih radova na zvonima u natpisu zvona „B.D. Marije“ stavljena su uz ime Ivana Smiljanića – Mladića i njihova imena.
Uz narudžbu novog zvona naručeni su dodaci za elektrifikaciju postojećeg i novog zvona.
Novo postolje je urađeno za tri zvona: jedno koje je već bilo na zvoniku, novo naručeno, i treće zvono koje bi se moglo nekada naručiti. Novo željezno postolje je urađeno prema nacrtu firme Grassmayr. Radove je izveo po preporuci Vlade Lasića Ivan Sušac.
Po konačnim predračunima cijena koštanja novog zvona i radovi na postojećem zvonu bili su:
- materijal za zvona 4.670 DM
- izrada 8,200 DM
- 2 remena, 2 klatna, 4 kuglagera 3.860 DM
- elektromaterijal 4.800 DM
- instaliranje 2.170 DM
- skupa 23.700 DM
Natpis na novom zvonu je: Na čast B.D.M. daruje obitelji Mladići (Smiljanići) Ivan, Ivan i Slavica Džeba – Uskrs 1991. god.
Na zvonu je postavljen odljev lika Blažene Djevice Marije. Natpis ljevarne: «Guss Grassmayr 1991 Innsbruck»
Podaci o zvonu „B.D. Marije“
- promjer 90 c
- ton a/1
- 430 kg težina
Zvono je izliveno u ponedjeljak 14. siječnja 1991. u 14 sati (aa 199/95)
Zvono je poslano iz Austrije vlakom do teretne stanice u Mostaru. Uvezeno je uvoznicom APRO-Hercegovina, odnosno «Intersped Mostar Bišće polje bb» za APRO export – import Mostar – sa naznakom za župni ured Kruševo.
Novo zvono na zvonik je podigao Roža Mihalj iz Bačke Topole u Vojvodini. Na podizanje novog zvona Roža je trebao doći u Kruševo 5.5.1991. Zbog rata u Hrvatskoj nije došao tada nego 5.6.1991. Na postavljanju novog zvona, doradi na starom zvonu, elektrifikaciji oba zvona Roža je radio 5 i 6. lipnja 1991.
Poslije radova koje je izvodio gosp. Roža Mihalj slijedilo je usklađivanje zvona sa satnim mehanizmom. Ugradnju elektrozvonjenja i ukomponiranje zvonjenja sa satom na zvoniku učinili su u usklađenom radu radnici firme Schauer, Tomica Deak i Božidar Zorko, te Roža Mihalj iz Grassmayra.
Blagoslov novonaručenog zvona 1991. je organiziran skupa s darovanim barjakom sv. Ilije 24. 3. 1991. Blagoslov je obavio vikar za pastoral don Luka Pavlović uz sudjelovanje don Vlade Puce. Župni ured je pismom br. 67/91, arhiv 55/91 od 15.3.1991. zamolio Biskupski ordinarijat u Mostaru da se planira blagoslov zvona i u pismu su navedeni bitni detalje o zvonu, darovateljima:
- novo zvono i sve što je potrebno za elektrozvonjenje
- popravci na starom zvonu i ugradnja svega što je potrebno za elektrozvonjenje
- postolja za tri zvona: postojeće, novo naručeno i postolje za još jedno zvono
Uz blagoslov zvona uplaniran je i blagoslov župskog barjaka dar Ive Zovko ud. Marka sa Sretnica.
Podaci o trećem uplaniranom zvonu nalaze se u arhivu 199/95.
Probleme s napajanjem elektro energijom u župnom središtu
Sve do 1996. god. imali smo velikih problema s mikroprocesorom na zvoniku. Mikroprocesor je usklađivao rad zvona i sata. Zbog loše struje i niskog napona često su izgarali mikroprocesor i motori na zvonicima. Više puta smo motore viklovali. Mikroprocesor je jedanput poslan u Beč na promjenu. Sve troškove oko popravaka financirao je župni ured. Popravke mikroprocesora su vršili Božidar Zorko iz Samobora i poduzeće Grivi iz Kaštela. Konačno postavljanjem trafostanice kod crkve riješeno je pitanja napajanja električnom energijom župnog ureda, od tada su se problemi oko elektrozvonjenja i kvarova na satnom mehanizmu umanjili.
I opet, s mikroprocesorom se nije otišlo u vremensku duljinu. Početkom prosinca 2004. primijetili smo da sat ne otkucaje vrijeme, a zvona da ne zvone. Radnici „Grivija“ došli su u Kruševo 17. prosinca 2004. vidjeti što je, odvojili su mikroprocesor odnijeli ga u Kaštele i utvrđeno je da su na njemu štete zbog groma i strujnog udara toliko velike da se ne isplati više na njemu bilo što činiti. Oni su nam ponudili novi aparat za zvona i sat na zvoniku s ponudom 2200 KM ili 1100 eura. Prihvatili smo njihovu ponudu. Radnici Grivia došli su pred Božić postavili su novi aparat za zvonjenje i sat. Do sada na njemu nije bilo nekih posebnih kvarova.
Pokušaj varenja napuknutog zvona
U tijeku 1989. kada je obitelj Smiljanić – Mladić s Krivodola izrazila želju da financira nabavku još jednoga zvona za zvonik crkve u Kruševu uočeno je da je postojeće zvono posvećeno proroku Iliji napuknuto. Po mišljenje gosp. Pitschla predstavnika iz Grassmayra nije se moglo ništa poduzimati s njegovim saniranjem nego neka se prepusti vremenu i da se vidi što će se s pukotinom dogoditi, moguće je da se zaustavi. Pukotina se širila i primijećeno je u tijeku 2003. da zvona na zvoniku ne zvone u sazvučju.
Upoznali smo u tijeku svibnja 2003. djelatnike u poduzeću „Grivi“ u Kaštelama s pukotinom na zvonu. Oni su nam dali ponudu za krpanje (varenje) zvona, ali su nam odmah dodali da je varenje zvona nesigurno i urijetko uspijeva te da pokušaj varenja ide na štetu župnog ureda, a da se poslije jednoga varenja ne može ići na drugo. Ponuđena cijena je bila 1500 eura ili 3000 konvertibilnih maraka i da se može isplatiti u tri rate, te da se sve tri rate trebaju isplatiti do kraja rujna. U nadi ne bi li uspjeli, a da se jeftinije prođe, odlučeno je da se ide na pokušaj varenja pukotine na zvonu.
Radnici „Grivia“ došli su u Kruševo 2. 6. 2003. skinuli su zvono i otjerali ga u Kaštele preko prijelaza u Orahovlju. Na prijelazu u Orahovlju ih nisu propustili preko granice i otišli su na prijelaz u Vinjane. Ni tamo ih nisu pustili. Tek kada su dali carinicima 130 maraka bili su propušteni da prijeđu u Hrvatsku. Za put iz Kruševa do Kaštela imali su uobičajenu preporuku župnog ureda (br. 90/2003. od 2.6.2003.) da zvono ide na varenje i da će biti ponovo vraćeno u Kruševo, ali nije išlo što se nije „velikim Hrvatima“ na granici dalo 130 maraka.
Zvono je za četiri dana zavareno i 6.6.2003. vraćeno ponovo u Kruševo, te je isti dan podignuto na zvonik.
Pukotina na zvonu se nije primjećivala slijedeće dvije godine, u tijeku 2007. primijećeno je da nešto sa zvonom nije uredu. Kada smo se popeli na zvonik vidjeli smo da je zvono ponovo počelo pucati više od mjesta zavarene pukotine. Bio nam je to znak da se motor za električno zvonjenje na zvonu isključi, a da od zvona nema više ništa.
Poslije ponovnog pucanja zvona ostalo je zvonjenje na zvoniku s jednim zvonom. U nadi smo bili da će doći nekada zgoda da se naruči novo zvono. Naša nadanja su se ispunila u tijeku 2008. godine.
Narudžba novih zvona
U tijeku lipnja 2008. konačno smo odlučili da naručimo novo zvono kao zamjenu za napuklo koje se nalazilo na zvoniku crkve. U nakani da se naruči novo kao zamjena za napuklo odlučili smo popuniti planirani broj zvona na crkvi.
U tijeku 1991. kada smo dobili donaciju za kupovanje još jednoga zvona za zvonik crkve u Kruševu, i u usklađivanju novog zvona sa postojećim rečeno je da bi bilo dobro da na crkvi zbog harmoničnosti u tijeku zvonjenja budu tri zvona. Tada nismo bili u mogućnosti naručiti i treće zvono. Sada kada smo se odlučili ići u kupovinu novoga kao zamjenu za napuklo nakanili smo kupiti „pa kud puklo da puklo“ i treće zvono koje je bilo uplanirano 1991.
Stupili smo u telefonske razgovore s predstavnikom firme „Grassmayr“ za Hrvatsku poduzećem „Elektro – Bosilj“ iz Novog Marofa (adresa: Elektro – Bosilj, Grana 144; 42220 Novi Marof). U telefonskim razgovorima rečeno nam je da im pošaljemo postojeće ponude iz 1991. Sve kopirane papire smo im poslali i slijedila je ponuda poduzeća „Elektro – Bosilj“ (arhiv 198/2008. od 30.7.2008.).
Ponuda „Elektro-Bosilja“:
- br. 19, promjer zvona (900 mm), težina (430 kg), ton (a/1), cijena (postojeće zvono)
- br. 15, promjer zvona (745 mm), težina (255 kg), ton (Cis-des/2), cijena (6205 Eura)
- br. 12, promjer zvona (605 mm), težina 130 kg), ton (e/2), cijena (3942 Eura)
Odgovorili smo potvrdno na ponudu s pismom 199/2008. od 5.8.2008. U pismu smo naveli:
Zvono posvećeno Blaženoj Djevici Mariji: Prvo (postojeće ispravno) zvono na zvoniku je posvećeno Blaženoj Djevici Mariji i izrađeno je u Grassmayr-u za Uskrs 1991.
Zvono posvećeno proroku Iliji: zvono br. dva bit će kao i napuknuto posvećeno proroku Iliji. Odlučili smo napuklo zvono zamijeniti novim na čast župnom patronu. Na novom zvonu je natpis: „Na čast zaštitniku župe proroku Iliji – Božić 2008.“ Slika na starom, puknutom zvonu bila je Ilijino uznesenje na nebo, dakle Ilija uzlazi na nebo u kočiji, takva slika je i na novom zvonu.
Zvono posvećeno blaženom Alojziju Stepincu: Treće zvono posvetili smo blaženom Alojziju Stepincu. Na njemu je natpis: „Na čast blaženom Alojziju Stepincu – Božić 2008.“ Slika (amblem) na zvonu prikazuje blaženog Alojzija Stepinca.
Poslije narudžbe zvona, predstavnici poduzeća „Elektro – Bosilj“ došli su u Kruševo 4. rujna 2008. Sat vremena su pregledavali stanje na zvoniku, elektrifikaciji, postolju i svemu onome što bi trebalo učiniti u tijeku radova na skidanju napuklog zvona „prorok Ilija“ te podizanju novog „prorok Ilija“ i u podizanju i postavljanju zvona „Alojzije Stepinac“. Tada su nam rekli da će trebati uz ponude koje su vezane uz narudžbu zvona u Grassmayr-u dodatni troškova negdje oko 3000 KM.
Novo, naručena zvona: „prorok Ilija“ i „Alojzije Stepinac“ stigli su 17. 12. 2008. u Sarajevo u „Schenker“ – poduzeće za transport. Zvona su poslana iz Grassmayr-a u Innsbruck-u u Austriji 10. 12. 2008. (broj 1815093).
Poslije telefonskog razgovora s predstavnicima u transportnom poduzeću „Schenker“ u Sarajevu dobili smo fax-om dokumentaciju o primitku zvona. Slijedile su višednevne i tjedne prepiske s Upravom za indirektno – neizravno oporezivanje u Banja Luci. Od navedenih smo tražili oslobođenje od poreza i carine. Sve papire i suradnju s predstavnicima Uprave za indirektno – neizravno oporezivanje imali smo preko špedicije u Mostaru „Interagent“. Da bi dobili traženo trebalo je poslati više listova fax-om, više telefonskih razgovora, na žalost traženje „veza i vezica“ da se sve ubrza i konačno smo 30. prosinca 2008. (Župni arhiv 32/2009) dobili „Potvrdu“ kojom smo oslobođeni od plaćanja PDV-a i carine za zvona.
Poslije dobivene „Potvrde“ za oslobođenje od PDV-a i carine, slijedila je procedura između „Interagenta“ i „Schenkera“ o usklađivanju papira i organiziranju prijevoza zvona iz Sarajeva, iz skladišta poduzeća „Schenker“ do u Kruševo.
Zvona su u Kruševo dovezena u subotu, 10. siječnja 2009. Iz Sarajeva su preveza sa poduzećem za prijevoz robe „Ere Trade“. Istovar zvona su učinili: Franjo Lončar, Stanko Marijanović – Meha, Dragan Ćorić i Pero Marijanović. Istovarili smo ih ispred crkve. Veće zvono „prorok Ilija“ teško je 255 kg, a manje „Alojzije Stepinac“ 130 kg.
Troškovi koji su uplaćeni na račun „Interagenta“ bili su 1005 konvertibilnih maraka.
Župni ured je konačni račun poduzeća Grassmayr isplatio 22.12.2008. preko UniCredit banke poslovnica u Čitluku CT10-1.
Blagoslov novonaručenih zvona 2009.
Poslije svih dopisa koje je trebalo obaviti s Carinom i prijevoznicima, župni ured se obratio Biskupskom ordinarijatu u Mostaru (br. 34/2009., od 12.1.2009.) da se učini blagoslov zvona. U zamolbi je navedeno: „… u tijeku prošle (2008.) godine naručena su dva nova zvona za zvonik župne crkve u Kruševu. Jedno od njih je zamjena za staro napuklo, a drugo je naručeno prema elaboratu iz 1991. Zvona su stigla u Kruševo 10. siječnja ove godine. Prije podizanja zvona na zvonik trebalo bi ih blagosloviti. Molio bih cijenjeni naslov da uplanira jednu nedjelju kada bi mogli doći u Kruševo i imati blagoslov novonabavljenih zvona“. Uz zamolbu navedeno je da se dostavlja i širi izvještaj o zvonima župne crkve u Kruševu.
Biskupski ordinarijat u Mostaru na zamolbu župnog ureda odgovorio je 22. siječnja 2009. (br. 75/2009, župni arhiv 60/2009.)), i određen je termin za blagoslov zvona na Svijećnicu u 11,00 sati.
Blagoslov zvona na Svijećnicu 2. veljače u 11,00 sati učinio je generalni vikar don Srećko Majić. Bio je to radni dan, ponedjeljak. Na misu se okupilo oko 300 osoba. Kiša je padala. Izišli smo iz crkve vani u crkveno dvorište do zvona, te smo s kišobranima u ruci izmolili molitve blagoslova zvona.
Misno slavlje nastavljeno je u crkvi. U propovijedi don Srećko je naglasio: „Danas smo blagoslovili zvona, koja će sa tornja župne crkve u Kruševu pozivati vjernike na susret (sretenije) s Uskrslim Kristom Gospodinom i s braćom u vjeri. Blagoslivljajući ova zvona molim i želim da u skladnoj zvonjavi zvona nedjeljnom, prepoznate Božji glas, koji nas zove na sv. Misu. Naš vjerni puk kad čuje zvono običava reći: ‘Slava tebi glasu nebeski’ i prekriži se. Sačuvajmo taj lijepi običaj i vjerom prihvatimo Božji glas i odazovimo se. Običnim danom zvona na katoličkim crkvama zvone ujutro, na podne i uvečer, da se sjetimo velike tajne dolaska Sina Božjeg na našu zemlju i izmolimo: ‘Gospin pozdrav’. Starije Potičem: sačuvajte taj lijepi kršćanski običaj, i prenesite ga na svoje mlade, a vi mladi na one koji će doći poslije vas.
Crkvena zvona svojim zvukom bude osjećaje naroda Božjega i međusobno ga povezuje u radosti i žalosti. Zvon Uskrsnih zvona svake nedjelje naviješta svima radost da je toga dana uskrsnuo naš Gospodin i da radosno krenemo na taj susret u našu crkvu. Kad isto to zvono bude oglašavalo smrt pojedinog od nas, pobudit će u našoj zajednici sjećanje na nas, suosjećanje sa žalosnima i molitvu za pokoj naše duše. Kad se čuje zvono da oglašava smrt jednoga od nas, najmanje što će svaki vjernik reći: ‘Tko je to umro? Pokoj mu duši’, a mnogi će izmoliti tada koji Očenaš za pokoj…
Danas su blagoslovljena zvona čiji će milozvučni glas dopirati do vas. Ovo je značajan dan u vašoj župi. Čestitam…. Neka sve bude Bogu na slavu. A kad dopre do tebe zvuk blagoslovljenih zvona reci: ‘Slava Bogu, prekriži se i ako možeš izmoli Gospin pozdrav. A nedjeljni zvon je Božji poziv da pođeš na svetu Misu’“.
Podizanje zvona na zvonik
Nismo čekali dugo, 6. veljače organizirali smo podizanje zvona. Bilo je u dogovoru i finacijskom troškovniku da firama Elektro-Bosilj podigne zvona, a da mi nađemo dizalicu. Vidjeli smo da se sve radnje neće moći lako uklopiti. Osjetili smo da ćemo se mi morati uskladiti prema slobodnom terminu dizalice i da sami organiziramo podizanje zvona, a da firma Elektro-Bosilj instalira zvona na postolje u zvoniku. Tako je i bilo. Kiša je padala 6. veljače (ponedjeljak) i javljeno je da je dizalica slobodna, da se u taj dan s dizalicom nema drugog posla. Organizaciju i vezu s dizaličarima imao je Nika. Podizanje zvona su pomagali radnici ProMarka skupa s Milom Pušića, Podizanje novih zvona na zvonik, i spuštanje napuknutog starog zvona sa zvonika fotografirao je Tomica Lončar. Cijelo vrijeme dok su izvođenje radnje padala je kiša. Da bi se sve radnje izvele trebalo je četiri sata posla.
Podizanje zvona na postolje i instalacija
U dogovoru s firmom Elektro – Bosilj radnici firme Josip (Joža) Bosilj i Andrija došli su 11. veljače (srijeda) u Kruševo zbog podizanja zvona na postolje u zvoniku i postavljanja instalacije. Uz rad u Kruševu imali su i dodatne djelatnosti u Studencima i Tepčićima. U Kruševu su imali boravak. Radove na podizanju i instalaciji zvona izvodili su 12. veljače od 7,00 sati do podne.
Dojam o skladnom zvona
Vidjelo se odmah za vrijeme podizanja zvona na postolja i poslije instaliranja, da su zvona s tonovima pogođena i da usklađeno zvone. U kasnijem vremenima, u slušanju zvonjenja zvona, potvrdili su mnogi svećenici i druge osobe da su zvona glede pogođenosti tona dobro izvedena i usklađena.
Postavljanje satnog mehanizma
Poslije podizanja zvona na postolja u zvoniku i nakon instalacije, ostalo je promijeniti satni mehanizam. Postojeći satni mehanizam bio je organiziran na zvonjenje s dva zvona, a sada ga je trebalo promijeniti za zvonjenje na tri zvona. Radnik Jure iz Grivija iz Kaštela, navratio je (3. ožujka) vidjeti što bi trebalo učiniti, a 6. ožujka došao je izvesti potrebne radnje na promijeni satnog mehanizma. Donio je novi satni mehanizam a stari je odnio. U instalaciji satnog mehanizma i u prebacivanju iz zvonika u sakristiju Juri je pomagao Nika. Radili su od 11,00 sati do 14,00.