Dragi kolega don Ljubo! Čestitam ti 25. obljetnicu Dana Kruševa, što sam imao čast pratiti od početka pa do premještaja u Vinicu 2007. god. Ponekad sam nešto i napisao u našem listu Cnaku. Danas se sve to odvija u posve novome župnom ambijentu što je veoma zadivljujuće i za svaku pohvalu. Vidim na portalu što je sve urađeno i uređeno, a imao sam prigodu mnogo toga vidjeti i kad sam sudjelovao sam u nekim proslavama u župi (pohodi, đakonsko ređenje, sprovodi…). Ne znam jesam li vidio novi spomenik u čast žrtvama ratova, a evo sada je na slici i u središtu pozornosti prisutnih vjernika i hodočasnika i uglednika u Kruševo u povodu 25. Dana Kruševa. Lijep spomenik. To je pokazateljem ljubavi prema poginulima za našu slobodu. Ti si u tome svemu sudjelovao na vrlo impresivan način, neusporedivo bolje od mnogih nas. Čestitam na svemu i molim se Bogu da blagoslovi sve što je dobro i što je čudesno lijepo naraslo u Kruševu u župnome središtu. Prije sam se češće navraćao i uvijek bio dragim gostom, a sada manje jer me obveze vežu za moju župu, najprije Vinicu a potom Vir. Nosio sam u sebi mnogo toga a očitovalo se u ovome mome župnikovanju: spomenik žrtvama ratova u Vinici i Podbiloj, spomenik u čast glagoljašima u Vinici i Viru, knjige o župi i sl. To je dio onoga što definira moju ljubav prema našem narodu, što su je dobrano otupili naši neprijatelji i jedva da ću se moći iskupiti kod ljudi dok kod Boga duboko sam uvjeren, zapravo nadam se, da ću proći jer on najbolje vidi svu zbilju sa mnom u doba komunizma i kamuflizma, mrzizma i skeptizma.
Uvijek sam se radovao događajima u našoj Crkvi, koje sam pratio izravno, a i danas što ih motrim posredstvom portala.
Dragi kolega, smatram da sam dužan reći svoje osjećaje upravo tebi jer si mnogo toga dobroga uradio za našu Crkvu, i to u Kruševu gdje te providnost zaustavlja sve dok ne dovedeš mnoge poslove do njihova završetka.
U tom duhu čestitam i pozdravljam iz Vira gdje su prije mene bili mnogi dobri svećenici i župnici želeći ti uspjeh u daljnjem radu u Kruševu i u našoj Crkvi
Vir, 4. studenoga 2016. don Ilija Drmić