U kulturi komunikacije četiri riječi, čarobne riječi, teško izgovorene, ostaju kao vanjski pokazatelj koliko smo gospodari sami sebe, gospodari svojih misli, razmišljanja, osjeća, koliko smo gospodari izgovorene riječi. Događa se često da nam je teško reći: oprosti, hvala, izvolite i molim. Promotrite ljude pa uvidite kako se te riječi malo koriste. Možda od njih četiri češće se izgovori bontona radi riječ „hvala ili hvala lijepo“, ali kada se očekuje iskrena zahvala za dobro učinjeno i riječ hvala zna biti izostavljena. Zašto nam se događa da tamo gdje trebamo biti zahvalni ostajemo nezahvalni i hladni.

Pogledajmo one ljude koji čine dobro. U sebi priznajemo da je lijepo vidjeti čovjeka koji čini dobro, koji čini dobro ne zbog toga što će mu se netko zahvaliti ili ne zahvaliti nego čini dobro zbog dobrote srca svoga, a naše ostaje da li ćemo prepoznati dobro i da li ćemo se zahvaliti ili ne zahvaliti. Zahvalnost je prepoznavanje dobrote i ljubavi drugog. A mi priznali ili ne u sebi nosimo muku ako se zahvalimo time ćemo priznati da je onaj drugi bolji od nas, pa pomislimo a gdje bi mi to sebi dopustili da je onaj drugi bolji od nas. I tako, lako ostajemo nezahvalna ljudska bića. Malo smo naučili od kulture i evanđeoskog bontona. S kulturom zahvalnosti budimo trajno s ljudima povezani. Onaj koji se ne zna zahvaliti on ne zna prepoznati u drugom dobrotu. Onaj koji ne zna prepoznati u čovjeku dobrotu kako će je prepoznati u Bogu.

Promatrajući one ljude koji čine dobro, za čas skinimo pogled s njih i pogledajmo onoga u našoj sredini koji je nezahvalan. Ako bolje gledamo lako ćemo uočiti da je nezahvalno ljudsko srce kameno srce, neljudsko, nevjerno, oholo, pa onda zlo i pakosno. I teško je s takvim srcem stvarati suradnju i suživot. Ljudi koji se ne znaju ili neće zahvaliti najčešće su neizgrađene osobe.

Tek zahvalno srce prepoznat će u dobrom Bogu dobrog Boga i u dobrom čovjeku dobrog čovjeka; milosrdno srce će prepoznati milosrdnog Boga i milosrdnog čovjeka, srce koje ljubi prepoznati će Boga koji ljubi i čovjeka koji ljubi, a kameno srce najčešće ostaje kameno i što starije to više kamenije.