U Hercegovini na više mjesta regionalni i magistralni putevi prolaze kroz gusto naseljena mjesta. U svim tim selima iz dana u dan svi su u opasnosti i mještani sela i prolaznici kroz selo. Još k tomu ako su ceste nepregledne zbog šume, stabala, granja, okuka, bez nogostupa.
Cesta kroz Podgorje je regionalna cesta, povezuje dvije županije, povezuje dvije općine, povezuje dva kraja. Cestom kroz Podgorje u tijeku sata prođe na desetke auta. Mještani Podgorja 27. travnja 2016., većinom mlađa „raja“ pokupili su iz podruma alatke, trimere, sjekire i kosore izišli na ulicu, lijevu pa desnu stranu od kraja do početka, od početka do kraja sela obišli i očistili. Asfalt ne mogu proširiti, ali mogu ono što mogu. Mogu očisti šikaru i granje uz put i to su učinili.
Svaka akcija, pa i ova, nije samo učiniti, uraditi, nego je i druženje mještana sela. Tako se dogodilo u Podgorju. Oni koji su tu, dobro je da se nađu i u radu i u druženju.
Radujem se podgorskoj mlađariji koji su se organizirali, sazvali: mobitelom, telefonom, iskoristili i mobitele i telefone za sakupljanje i akciju.
Bilo bi dobro da se ovako nešto uradi i u drugim selima. Treba paziti na ulicu, održavati je, ona je dobro sviju nas, slika sviju nas.
Mučno mi je vidjeti kada netko pravi ogradni zid dvorišta pa se uvire u put. Što će time dobiti. Ništa, doli ruglo i usku cestu pored kuće kojom će iz dana u dan ponajprije prolaziti njegovo dijete, a onda i sva druga djeca i svi drugi mještani. Rekoh prolaziti, ma neće prolaziti jer neće imati kuda od podignutog zida od dvorišta, a ne ostavljene mogućnosti za nogostup.
Opet s druge strane gledao sam gdje se pametan čovjek s ogradnim zidom povukao u svoje dvorište pa reče, tu ću najprije ja parkirati, a mogu i drugi i proći i parkirati. Pametan čovjek, pametno razmišlja, pametno čini.
I još nešto, da pozvaše Podgorčani i mene, došao bi i pridružio im se u akciji, ako ne u „raboti“ onda bi u druženju. Bili radosni i sretni!