Ako nekada dođete u Zagreb, pa ako budete imali vremena otiđite na Grič, sjednite na klupu pored A. G. Matoša i on će vam pričati, a vi slušajte, a onda pođite na Kamenita vrata, pa u katedralu – na Stepinčev grob, pomolite se za svoj dom, za svoj narod, za svoju Hrvatsku.
A sada slušaj Matoša gdje ti potiho šapuće:
„U katedralu jedne teške noći,
uđoh tiho i priđoh do oltara,
Sa zvonika jecahu zvona stara,
htio sam duši molitvom pomoći
Kad tamo pri tamnom visokom odru,
jedna žena gledaše u daljinu,
Tri su joj boje ovile haljinu,
prepoznah crvenu, bijelu i modru.
I reče mi tiho: moli se sinko
Nad nama pletu neke čudne niti,
Hrvat je opet tako teško biti…“
„Hrvatska već vidje dosta raznih čuda
Al’ ne nađe štrika za toliko Juda.“
„Hrvati…. Imaju više izdajica nego cijela Europa zajedno.“
Jedni u svijetu i Europi
(Francuzi, Englezi, Nijemci, Srbi….)
postupaju sa svojim izdajicama
na jedan, drugi na drugi način,
a Hrvati njeguju svoje izdajice
„k’o najveće nacionalno bogatstvo“.
I onda kad odeš od Matoša
pođi na Kamenita vrata,
pođi na grob kardinala Stepinca
Ti moli skupa sa sv. papom Ivanom Pavlov II, moli: