Smisao korizme je da nas što više približi Bogu i nama samima. Put kojim je moguće to postići daleko je od onoga što nam nudi ovaj svijet. Svijet za uspješnost nudi put materijalnog. Biblija upozorava putem bogatstva i bogaćenja nikada nećemo postići savršenstvo nego ćemo upasti u vrtlog potrošnje koja će nas gutati i voditi u sve veću pohlepu.

Bog nije protiv materijalnog. On je materijalno stvorio isto kao i ono duhovno. Međutim, materijalno je čovjeku zamamljivo, privlači ga i velika je opasnost da ga zarobi. Isus se nije dao zavesti i podleći napasti hrane, časti i vlasti. On nudi primjer i pomoć kako se opasnim zamamnostima ovoga svijeta oduprijeti. Vrag – zavodnik, jedino se boji Boga. Ako želiš da je Bog s tobom vrag će biti daleko od tebe.

Na putu obrane od napasti stao je i sv. Pavao. On smatra sve napasti se mogu riješiti vjerom u Boga. Vjernik će uvijek usklađivati potrebe materijalnog i duhovnog. Vjernik je uvijek uravnotežen. Ako ćemo ići putem materijalnog uvijek će biti među ljudima razlike i bitke, a među onima koji su djeca Božja, vjera je ona koja ujedinjuje sve ljude i sve blago ovoga i vječnoga života.

Moguće je putem vjere uskladiti sve karike u životu. Kad se god čovjek otrgne od Boga zalutat će. Vjernošću Bogu, nadvladavamo sve kušnje. Vjernost Bogu je put kojim se ide samo naprijed, nikad natrag. Bog je onaj koji je vodio i koji vodi ljudsku povijest. Bog je onaj koji će izbaviti i izbavlja iz materijalnog i duhovnog ropstva.

Ljudska, zemaljska bogatstva su varljiva. Jedino je Bog bogat, dobar, izobilan u svem bogatstvu. Konačno njegovo je bogatstvo i cijela zemlja i ti i ja i cijeli svemir. On bere plodove dobra na zemlji a plodove vraga sakuplja u oganj i baca. Najveće bogatstvo koje nam Bog daje jest pomoć da se ne izgubio u lutanjima ovim svijetom. Kud ćeš više i bolje – dao ti je pomoć. S Bogom se ostvarujmo, u sebi, u društvu, u obitelji, u cijelom svijetu. Ako smo s Bogom nigdje u svijetu nećemo biti lutalice.  Sve nam je mogućnosti dao Bog.

Ako hoćemo biti pomoć sebi i svijetu onda budimo kvasac koji osmišljava, a ne ugodnosti svijeta koje uništavaju. Ne bježimo od svijeta, nego djelujmo u svijetu. Potrebno je izdržati sve udare tog grubog svijeta. Kršćanin ima sve atribute i predispozicije da uspije na zemlji, a da ne izgubi nebo. Sile ovoga svijeta kršćanina žele strpati u zatvorene prostore, u rezervate i ušutkati. Oslobodimo se sviju veriga ovoga svijeta, iskoristimo sve mogućnosti da nam bude ugodno na zemlji i spasonosno u nebu.

Evo reći ću primjer. Pita mladunče majku devu:

• Zašto imamo tako veliko stopalo?” – “Da nam noge ne tonu u pijesak..” odgovori deva.
•  “Zašto imamo tako velike obrve?” – “Da nam pustinjski pi­jesak ne ide u oči.”
• “A zašto imamo tako veliku grbu?”. “Da imamo zalihu hrane i vode,….”
• „A zašto smo onda u zoološkom vrtu“.

Eto to mnogi danas u svijetu žele, a i nastoje učiniti s kršćanima. Kao što deva ima sve predispozicije da  djeluje tamo gdje su joj Bog i priroda odredili netko je trpa u zoološki vrt. Tako je i s kršćanin imaju sve predispozicije  i sve mogućnosti da djeluju u svijetu, ali netko ih u tom svijetu ne želi, mrzi ih i progoni pa ih tjera u rezervate i zatvorene prostore.

Naše je djelovati u svijetu materijlanog i duhovnog i ne dati se zavesti i izgubiti nego biti kvasac ovom svijetu.