Često nas ljutnja razdire. Ljutnjom se branimo od svega i svačega. Danas ne smiješ nikome ništa reći. Odmah se ljuti. Ljutnja je mnogim ljudima samoobrana. Svaki dan se nalazimo u nekoj situaciji u kojoj prikrivamo nešto, a branimo se ljutnjom. Braneći se ljutnjom često u sebi prikrivamo nešto što je neizgrađeno, a to neizgrađeno netko nam je dodirnuo.

Koliko nam se puta dogodi da bi se na nekoga najradije izvikali? Više je razloga zašto se ljutimo, ali ako smo pošteni, a pravimo se da jesmo, uzrok ljutnje je najčešće u nama, a ne u drugom. Uvijek možemo naći neki razlog što se ljutimo, a uzroka najčešće uopće nema. Prava je istina, da se ljutimo jer nešto s na­ma nije u redu. Ljutimo se zbog neke naše slabosti, koju ljutnjom debelo prikrivamo.

Ono što nas ljuti nisu drugi ljudi, već nas ljuti to što nas je netko pogodilo u ranu koja je u nama, u ranu koja boli.

Ako nas nečije riječi uznemire i razljute, najčešće je to što vidimo da je istina ono što netko govori, pa se tada ljutnjom i uvrijeđenošću branimo. Uvijek imajmo u vidu većina naših montiranih ljutnji su naša osobna projekcija.

Ljutnja je najčešće sredstvo naše obrane. Kad u nama nešto nije kako treba, tada je i naša narav osjetljiva i smeta nam do bola ako nas netko bocka. Kaže narodna poslovica: »Tko na ruci nema ranu, može otrov držat na dlanu«. Otrov ne prodire u tijelo gdje nema rane, gdje nema otvora.

Ako ćemo pogledati i prema drugome: najčešće nas smeta ono što nalazimo u sebi, ali to ne želimo priznati. Uvijek imajmo u vidu, da drugi ljudi ne moraju činiti ono što mi od njih zahtijevamo, ne moraju biti onakvi kakve mi želimo. I nemojmo drugog prisiljavati da radi ono što mi želimo. Danas je kod mnogih ljudi slaba inteligencija i mudrost a velika ljutnja i prkos.

Ponašajmo se normalno. Ako nam netko pomogne, hvala mu, a ako ne, ne moramo se zbog toga lju­titi.

I onda, kad prođe ono zbog čega smo se ljutili obično kažemo, sami sebi, jer drugome to ne želimo reći: „uzaludno potrošena energija“.

Nikada se nećemo ljuti kad smo u sebi zdravi i izgrađeni. Unaprijed shvatio da ljudi nisu protiv nas, nego za nas, ali primijete da su nezdrave naše spoznaje i hoće nas pomoći, a mi ljutnjom odbijamo. Bilo bi nam bolje da smo razumjeli ono što nam ljudi riječima ili djelima žele poručiti nego li to što smo se ljutili i od sebi mnoge ljude protjerali.

Ljutnja nas često vodi u srdžbu, srdžba u mržnju. Mržnja u raskol među ljudima. Ne ljutimo se na Boga, ne ljutimo se ni na koga.

Obično kad netko doživi sto i više godina pitaju ga što ste jeli i što ste pili. Smatrajući da je jelo i piće razlog nečijega dugog života…. Pitali baku koja doživi 110, što ste jeli, što ste pili, a ona shvaćajući pitanje odgovori: „Nisam se nikada ljutila“.