Uvod

Već šest godina susreću se svećenici, redovnici, redovnice, bogoslovi i sjemeništarci rodom s područja Brotnja ili broćanskog dekanata. U šest godina susretanja obišli smo šest župnih središta: Gradnići, Čitluk, Kruševo, Čerin, Međugorje, Gradina. Zbog pastoralnih nereda u župi Tepčići – Ploče susret na Tepčićima nismo organizirali.

Pripreme za susret

Početkom 2001. počelo se govorkati kako bi bilo dobro da se krene sa susretima osoba s duhovnim zvanjem s područja broćanskog dekanata.

Godina 2001. bila je bitna u suradnji na području dekanata u različitim pravcima. Bilo je to 12. ožujka. Naime, tada smo imali dekanatski sastanak, odnosno večernju Misu u čitlučkoj crkvi. Bilo je jedanaest svećenika: osam franjevac i tri dijecezanska. Crkva je bila prepuna naroda. Bilo je to prvi puta da se nešto lijepo i hvale vrijedno dogodi u našem dekanatu u odnosu franjevačkih i dijecezanskih svećenika, redovnika i redovnica. Poslije Mise slijedio je dekanatskih sastanak. Svi smo nastojali da sastanak prođe u lijepom, ozračju, osjetilo se među nama ozračje neoficijelnosti, neformalnosti. Nije to bio sastanak, odradi i hajde kući. Svatko je doprinosio ozračju prihvatljivosti. Ovo je prvi puta da je sastanak održan, a da se svatko mogao osjećati lijepo i ugodno.

Poslije službenih dekanatskih tema slijedile su one koje smo mi sami na sastanku formirali. Prva je bila: ispovijedanje u dekanatu povodom Uskrsa, Božića, patrona, prve pričesti i krizmi. Do ovoga susreta dijecezanski svećenici su ispovijedali u svojim ispovjednim grupama, a franjevački u svojim. Na ovom susretu dogovorili smo ispovijed na nivou dekanata, da idemo svi kod sviju. Bez ikakvih bilo čijih dvoumica i komplikacija ideja je prihvaćena. Po pitanju Međugorja i ispovijedanja u Međugorju rečeno je da ćemo svi ići u Međugorje kad nas god pozove župnik Međugorja.

Narod je naše druženje i zajedništvo vrlo lijepo prihvatio i podržao. Dok su nas gledali po župama dekanata kako izlazimo iz auta i kako zajedno ulazimo u crkvu bačeno je nekoliko ugodnih šala.

Druga tema koja se postavila bila je imendani svećenika na nivou dekanata. Popisali smo kad tko slavi imendan i dogovoreno je da na imendane idemo svi kod sviju.

Slijedeća tema koja se postavila u nevezanom razgovoru bila je slijed i tijek liturgijskih slavlja: sprovodi, blagoslovi polja itd…. Temu smo započeli ali je nismo završili kasnije je u više navrata o ovoj temi raspravljano…

Slijedeća i posljednja tema te večeri koja je samo spomenuta, a bila je susret osoba s duhovnim zvanjem s prostora dekanata…. Tema vrlo opširna, zahtjevna, odgađala se, ali se i više puta o toj temi raspravljalo i spominjalo je se…

Naglašavam, ovo je privi susret dijecezanskih svećenika i otaca franjevaca na kojemu sam sudjelovao, a da je prošao u lijepom, dobrom, konstruktivnom ozračju, bez ikakvih podvojenosti i smicalica. Baš nitko nikomu nije rekao dvosmislenu riječ, a kamo li rečenicu.

Tko je zaslužan za takvo ozračje? Ovakva pitanja su suvišna. Svi smo bili zaslužni od prvog do trinaestog svećenika koji je bio na sastanku i koji je u danima i godinama koje su slijedile pokušavao ostvarivati blaženstvo, ljepotu i ozračje koje može vladati između dobre braće i dobrih sestara.

Da dođe do susreta osoba s duhovnim zvanjem iniciranje je dolazilo i od sviju pokreta koji su se događali na nivou dekanata:

• Simpozij o Brotnju, na simpoziju se govorilo o značenju svećenika na području našega dekanata… o mnogim svećenicima, dijecezanskim i franjevačkim koji su rođeni u Brotnju ili su podrijetlom iz Bortnja. Spomenuta su imena više doktora znanosti, više biskupa i nadbiskupa, više provincijala, više znamenitih osoba s područja Brotnja.
• Promijena naziva pojedinih mjesta u Brotnju, nije se ništa učinilo po ovom pitanju, ali smo se sastajali, raspravljali i družili…
• Misa poslije božićnih ispovijedi i na početku godine: Poslije božićnih ispovijedi i početkom Nove godine imali bi zajedničku Misu u Međugorju u večernjim satima. Tako smo i preko Radija Međugorje širili ozračje zajedništva u našem dekanatu.
• Susrete sa Općinarima početkom Nove godine: I tu se naglašavalo o svim idejama koje planiramo, pa i o ovoj u kojoj smo planirali zajedništvo i druženje sviju osoba s duhovnim zvanjem s područja dekanata.
•  Iz ovih susreta nadošla je ideja o druženju Broćanaca nastanjenih u Zagrebu…

U svim navedenim organizacijama nalazio se po koji svećenik. Među nama se počelo govoriti kad već možemo organizirati rečene i nerečen susrete pa zašto ne bi i susrete osoba s duhovnim zvanjem s područja Brotnja. Vidjelo se da ćemo krenuti s idejom sastajanja i druženja. Ostalo pitanje kada će se to dogoditi. Možda nam je jedina prepreka bila sakupljanje imena, adresa, telefona, mobitela. Svi smo mi u pastoralu i treba se pozabaviti oko toga, a nema se vremena, i to je bio glavni razlog što se odgađalo krenuti sa susretima.

Konačni dogovori i određivanje datuma za prvi susret dogovoren je 26. 2. 2009. Bio je to dekanatski, redoviti susret. U dekanatskom susretu bile su slijedeće teme: raspored uskrsnih ispovijedi te godine, raspored krizma i prvih pričesti u dekanatu 2009. i razgovor kako bi na krizme išli svi, a na pričest samo zbog potrebe ispovijedanja. Slijedeće teme bile su: Rad s osobama sa zaostatkom u razvoju, susret s hrvatskim konzulom. Druga tema susreta je bila: Susret osoba s duhovnim zvanjima s prostora dekanata,

Na sastanku bili: fra Petar Vlašić, fra Marinko Šakota, fra Mika Stojić, fra Stipe Martinović, fra Iko Skoko, don Đuro Bender, don Ljubo Planinić. Došli kasnije don Tomislav Ljuban, fra Kornelije Kordić, fra Miljenko Šteko. U raspravi o susretu osoba s duhovnim zvanjem dogovoreno je da započnemo sa susretima i da to bude kako i priliči prve godine u Gradnićima, središtu stare župe Brotnjo. Dogovoreno je da susret bude 22. srpnja, da započne u 9,00 sati.

U koje doba godine organizirati susret

26. 2. 2009. dogovoreno je da naši susreti uvijek budu u jednom danu između Ilindana i sv. Jakova. Smatrali smo da je tada najviše svećenika kod kuće u Brotnju, poglavito onih koji su u pastoralnom djelovanju izvan Brotnja, ili vani u nekoj od država u svijetu. Tako je bilo do sada.

Voditelji susreta

1. Fra Mika Stojić (2009. do 2011.)
2. Fra Mate Dragićević (2011. do 2013.)
3. Fra Ivan Ševo (2013.

Uz voditelje skupina nastojali smo uvijek imati nekoliko osoba koje bi bile predstavnici pojedinih redovničkih zajednica. Obično jedan osoba bi bila iz reda sestara franjevki, jedna sestra iz reda sestra milosrdnica i jedan svećenik iz reda franjevaca i jedan dijecezanskih svećenika.

Suradnja sa župnicima u župama broćanskog dekanta

U nekim od broćanskih župa župnici su rodom s područja dekanata, a u drugim nisu. S onim župnicima koji su rodom s područja dekanata susreti su bili neupitni. Naklonost za susret tražili smo od onih župnika koji su s područja drugih dekanata a djeluju u broćanskom dekanatu. U biti nije bilo opiranja, ali su nam postavljali pitanja: Zašto se i njih ne zove na susrete. Ako ih se zove da oglase susret i ako ih se zove da budu domaćini susreta zašto ih se ne zove da budu svake godine sudionici susreta. Odlučili smo da na susretu osoba s duhovnim zvanjem budu samo oni koji su rodom s područja dekanta i domaćin susreta, ako nije iz Brotnja, i on ako želi biti na susretu.

U sakupljanju podataka koje smo činili 2009. uvelike su nam pomogli i oni župnici koji nisu po rođenju s područja Brotnja.

Sakupljena imena i ostali podaci

Od 26. 2. 2009. krenuli smo u sakupljanje imena i podataka sviju osoba. Poslano je cirkularno pismo s upitnikom svim broćanskim župnicima sa zamolbom da popišu sve osobe s duhovnim zvanjem s područja njihovih župa. Župnici su to učinili. Podaci su sakupljeni i oblikovani u cjeloviti popis.

U trudu i zanimanju konačno smo pokupili ako ne sva onda većinu imena i prezimena osoba s duhovnim zvanjem s područja dekanata. Na popisu bilo ih je 114. Koliko smo ozbiljno pokupili i sabrali imena i prezimena osoba pokazatelj je i to da smo kasnije dodali tek pet osoba koje u početnom popisu nismo imali.

 Slijedi sakupljeni popis osoba s duhovnim zvanjem:

1. Azinović Fra Goran
2. Barać Fra Augustin
3. Barbarić Don Mirko
4. Barbarić s. Emilija
5. Barbarić s. Kristina
6. Barbarić s. Slavica
7. Bevanda Don Drago
8. Bevanda Don Marijan
9. Božić Don Gordan
10. Božić s. Mara Ancila
11. Brkić Fra Jure
12. Buntić Fra Vlado
13. Cigić s. M. Korona
14. Čilić Fra Ivan
15. Čilić Fra Mate
16. Čilić s. Danijela
17. Čule don Josip
18. Ćavar Fra Serđo
19. Ćorić Fra Kristofor
20. Ćorić Don Slaven
21. Ćorić Fra Šimun
22. Ćorić s. Mirjana
23. Dodig Fra Stanko
24. Dragićević Fra Marko
25. Dragićević Fra Mate
26. Dragićević Fra Vinko
27. Dugandžić Fra Ivan
28. Džida Fra Petar
29. Erić s. Antonina
30. Erić s. Anuncijata Danica
31. Erić s. Pija
32. Filipović Don Dragan
33. Filipović Don Pavle
34. Galić Fra Dario
35. Ilić s. Valerija
36. Ivanković s. Auksilija
37. Ivanković s. Marina
38. Jovanović s. Daria
39. Jovanović s. Marija
40. Jovanović s. Željka
41. Juka s. Agneta Olgica
42. Kepić Ivan
43. Kepić Robert
44. Kordić Fra Dani
45. Kordić Don Ivan
46. Kordić Fra Komelije
47. Kordić s. Komelija
48. Kordić Luca s. Antonija
49. Kozina Don Marko
50. Kozina s. Mirela
51. Krasić Fra Stjepan
52. Krasić Fra Petar
53. Krasić Fra Ljubo
54. Leko s. Dobrila
55. Lovrić Pero
56. Luburić Don Ladislav
57. Marić Fra Ivan
58. Marijanović s. Ivanka
59. Marinčić s. Rozarija Kika
60. Martinović s. Borislava
61. Miloš s. Marina
62. Musa Fra Filip
63. Musa Fra Gojko
64. Nikolić Ivan
65. Ostojić Fra Ante
66. Ostojić Fra Berislav
67. Ostojić Fra Jordan
68. Ostojić Fra Zoran
69. Ostojić Fra Mario
70. Ostojić Fra Perica
71. Pavlović don Filip
72. Pehar s. Ljilja
73. Pervan s. Anđela
74. Pervan s. Domagoja
75. Pervan Fra Stipe
76. Pervan Fra Tomislav
77. Pinjuh Fra Mićo
78. Pimer s. Jelena
79. Planinić Don Anđelko Đela
80. Planinić Fra Ivo
81. Planinić Fra Marko
82. Planinić Don Ljubo
83. Planinić s. Agnes Jela
84. Planinić s. M. Branka
85. Prusina Fra Ivan
86. Rotim Stipe
87. Rozić s. Asumpta
88. Rozić s.Krunoslava
89. Rozić s. Silvana
90. Sivrić Fra Hadrijan
91. Smiljanić Don Stanko
92. Smoljan Fra Tomislav
93. Soče Fra Jago
94. Soldo Fra Slavko
95. Stojić Don Damir
96. Stojić Fra Miljenko Mika
97. Stojić Fra Miljenko Mića
98. Sušac s. Marcelina
99. Sušac s. Ljiljanka
100. Sušić Don Zlatko
101. Šakota Fra Marinko
102. Šakota s. Melanija
103. Šakota Fra Antonio
104. Šaravanja s. Veselka
105. Šego Fra Miro
106. Ševo Fra Ivan
107. Tadić s. Zdravka
108. Tolj Don Mario Jozo
109. Vasilj Don Ante
110. Vasilj s. Emilija
111. Vasilj s. Inocenta
112. Vasilj s. Vendelina
113. Volarić s. Franciska
114. Vučić Don Nikola
115. Vučić s. Marija
116. Vučić s. Rudolfina
117. Vučić s. Sidonija
118. Zovko Fra Gojko
119. Zubac Don Tomislav

Odaziv na susrete

Od popisanih obično se dosadašnjim susretima odazivala od 40 d0 60 osoba.

Program na susretu 

Početni dogovor za program susreta bio je:

• Sveto Misno slavlje u župnoj crkvi tamo gdje je određen susret.
• Predavanje, na određenu i dogovorenu temu
• Zajednički ručak
• Poslijepodnevni program – upoznavanje Brotnja ili nekog drugog mjesta kako domaćin u dogovoru s voditeljem susreta dogovori.

Ovaj redoslijed je bio u Gradnićima, Čitluku, Kruševu, Čerinu i Međugorju. Za Gradinu smo dogovorili da u župnoj crkvi na Gradini bude Misno slavlje, predavanja i po tome ručak, a poslije ručka razlaz.

Financiranje

Na prvom susretu organiziranom u Gradnićima 2009. dogovoreno je da u financiranju ručka sudjeluju samo svećenici. Tj. Misno slavlje koje se slavi na susretu da bude na nakanu financiranja ručka i ostalih potreba. Pokazalo se kasnije da ne bilo dovoljno novaca od intencija. Manjak novc nadoknađivali su voditelji skupine onako kako su sam znali. Od toga se nije činio nikakav bauk.

Ručak na Gradini sa susreta organiziranog na Gradini financirali su fra Mićo Pinju, fra Ivan Prusina, možda i drugi u pastoralu u Švicarskoj, ali to mi ovog čas nije poznato do kraja.

Ovogodišnje financijske troškove financirat će ponovo fra Mićo Pinjuh i fra Ivan Prusina. Hvala im.

Dosadašnji susreti

• Gradnići: 23. 7. 2009. (srijeda)
• Čitluk: 21. 7. 2010. (srijeda)
• Kruševo: 21. 7. 2011. (četvrtak)
• Čerini: 23. 7. 2012. (ponedjeljak)
• Međugorje: 22. 7. 2013. (ponedjeljak)
• Gradina: 21. 7. 2014. (ponedjeljak)

Gradnići 2009.

Na sastanku održanom u Čitluku 26. 2. 2009. dogovorili smo se da se krene sa susretima. I konačno od želje i ideje krenulo se u realizaciju. Dogovoreno je da prvi susret bude u Gradnićima u srijedu 23. srpnja u 10,00 sati.

U Gradnićima, iz tog razloga jer je u Gradnićima dugo bilo sjedište župe Brotnjo. Od župe Brotnjo sa sjedištem u Gradnićima nastalo je svih sedam sadašnjih župa koje čine broćanski dekanat. Htjeli smo počastiti Gradniće s našim prvi susretom.

Sakupljanje: Sakupljanje u Gradnićima je organizirano u 10,00 sati

Sv. Misa: Sv. Misu je predslavio i Misno slavlje organizirao domaći župnik fra Marinko Šakota. Koncelebriralo je dvanaest svećenika. Na Misu se sakupilo stotinjak osoba iz Gradnića i drugih župa Brotnja. Fra Marinko je imao propovijed osvrćući se na život i djelo fra Didaka Buntića. Postavio je u staroj crkvi fotografije o fra Didaku, skenirana pisma i druge zanimljivosti iz života i djela fra Didaka Buntića.

Stari župni podrum: Fra Marinko je u obnovi stare župne kuće obnovio stari župni podrum i školu. Vrijedilo je te prostorije obići. Poslije Mise krenuli smo u obilazak. U podrumskim prostorijama bili smo svi počašćeni fra Marinkovom dobrodošlicom. Nakon kratkog čašćenja i druženja trebalo je ponovo krenuti u crkvu i poslušati predavanje fra Roberta Jolića.

Predavanje o povijesti župe Brotnjo: Predavanje o župi Brotnjo imao je kapelan u Čitluku fra Robert Jolić.

Popis osoba s duhovnim zvanjem: Iznošenje uspjeha popisa osoba s duhovnim zvanjem i rezime popisa imao je fra Miljenko – Mika Stojić. U nastupu je rečeno: „Susret smo odlučili organizirati stoga što smo ponosni na činjenicu da nas s područja Dekanata ima čak 114, od najstarijih svećenika i časnih sestara pa do naših kandidata i kandidatica. To je impozantan broj s obzirom na činjenicu da Broćanski dekanatima ima čak 1.000 vjernika manje nego li primjerice sama širokobriješka župa….

Zanimljivo je da je svuda u svijetu veći broj časnih sestara, a kod nas je obrnuto – deset svećenika je više nego časnih sestra. Slično je i u pogledu pomlatka: bogoslova imamo 15-ak, a samo su dvije kandidatkinje.

Poslijepodnevni program: Pozdravu za ručkom priključio se i broćanski – čitlučki načelnik Ivo Jerkić. Iza ručka u više auta krenuli smo u obilazak vinarije Čitluk, Majčina sela i obiteljskog centra „Ivan Pavao II.“.

Slijedeći susret: Na susretu organziranom u Grdnićima dogovoreno je da susret slijedeće godine (2010.) u jednom danu između Ilindana i sv. Jakova bude u Čitluku i da susret organizira domaćin – župnik čitlučki fra Mika Stojić.

Čitluk

Drugi susret osoba s duhovnim zvanjem s prostora broćanskog dekanata organiziran je u Čitluku u srijedu 21. srpnja 2010.

Pred prvi susret 2009. imali smo na popisu 114 osobu s duhovnim zvanjem, a za ovaj susret „pronašli“ smo još novih pet osoba, tako da je 119 poziva i pozivnica upućeno na odaziv.

Susret u čitluku je imao i jubilejsko značenje. Te godine župa obilježila 90 obljetnicu od osnutka.

Sakupljanje: Sakupljanje u Čitluku je organizirano u 10,00 sati.

Misno slavlje: Nakon polusatnog druženja i pozdravljanja slijedilo je Misno slavlje koje je predvodio čitlučki župnik fra Mika Stojić. Koncelebrialo je petnaestak svećenika. Sakupilo se pedesetak osoba s duhovnim zvanjem. Misnom slavlju priključilo se negdje oko 200 župljana čitluka i okolnih župa. Propovijed je imao fra Mika i govorio je o svećeništvu i redovništu koje niče iz naroda i za kojega narod osigurava i  štap i torbu i haljinu i novac i kruh za život. U propovijedi je fra Mika u nekoliko izreka citirao Majku Terezu:

„Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan. Nije važno, voli ga!

Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima. Nije važno, čini dobro!

Ako ostvariš svoje ciljeve, naći ćeš lažne prijatelje  i iskrene neprijatelje. Nije važno, ostvaruj svoje ciljeve!

Dobro koje činiš sutra će biti zaboravljeno. Nije važno, čini dobro!

Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim. Nije važno, budi iskren i pošten!

Ono što si godinama stvarao u času bi moglo biti razrušeno. Nije važno, stvaraj!

Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći. Nije važno, pomaži im!

Svijetu daješ najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima. Nije važno, daj najbolje od sebe“!

I po tome su slijedile riječi zaključka: „ Evo, braćo svećenici, redovnici i redovnice, neka nam ove misli blažene Majke Terezije pomognu kad radimo, kad se žrtvujemo i darujemo za druge, kad smo krivo tumačeni i krivo shvaćeni i kad ne osjećamo ni suradnju ni zahvalnost ljudi, da nam duh ne bi klonuo…“

Poslijepodnevni program: Posljepodnevni program je popunjem predavanjem na temu „Fra Didak Buntić – veliki sin siromaćnog krša“. Predavanje je u „Herceg Etno selu“ imao fa Marinko Šakota. Nakon predavanja i ručka slijedilo je obilaženje Etno sela i posjet autoprijevozničkoj kompaniji Globtour i Ustanovi za liječenje ovisnika o drogama Cenacolo u Bijakovićima.

Refleksije na susret:O susretu i dojmovima na svršetku su govorili fra Marinko Šakota i s. Korona Cigić. U izjavama je naglašeno: „Brotnjo je kraj iz kojeg smo ponikli….  Ovo… je… prilika da se upoznamo jer djelujemo u različitim krajevima Hercegovine, Europe i svijeta, a i u različitim smo svećeničkim i redovničkim zajednicama. To je jedno bogatstvo za Brotnjo, a ovo je prigoda da to bogatstvo upoznamo…

Kruševo

Treći susret osoba s duhovnim zvanjem iz broćanskog dekanata organiziran je u četvrtak 21. 7. 2011. u Kruševu.

Sakupljanje: Sakupljanje je bilo u 9,30. Misno slavlje je započelo u 10,00 sati. Susretu se odazvalo 46 osoba.

Misno slavlje: Misno slavlje u župnoj dvorani u Kruševu (crkva je u tijeku renoviranja) predvodio je don Ljubo Planinić, propovijedao je fra Mika Stojić. Svećenici koncelebranti bili su: o. Ante Vasilj (Salezijanac, Zagreb – Mati slobode), don Tomo Planinić (mladomisnik – Zadar), fra Mika Stojić (ravnatelj Caritasa Biskupske konferencije BiH), fra Mate Dragićević (župnik u Gradnićima i dekana broćanski), fra Miro Šego (župnik u Čitluku), fra Marinko Šakota (kapelan u Međugorju), fra Mate Dragićević (kapelan u Posušju), fra Toma Pervan (svećenik de familie u Međugorju).

Program poslije Mise: Poslije mise slijedilo je obilazak radova na crkvi, osvježenje s pićem u podrumu i predavanje o župi Kruševo. Predavanje je imao don Ljubo Planinić.

Ručak:U 12,00 sati organiziran je obilazak vinskog podruma Vese Čule, do 13,00 sati. O podrumu je govorio Veso Čule, slijedio je ručak i u 14,20. pošli smo u Nevesinje.

Izbor novoga vodstva: U Kruševu na susretu se zahvalio fra Mika Stojić na vođenju susreta. Prišlo se izboru novog vodstva u kojem je izabran za voditelja susreta fra Mate Dragićević.

Nevesinje: U Nevesinje smo putovali autobusom Duga – turs. Tamo su nas dočekali don Antan Luburić sa svojim pratiocem i voditeljem radova na obnovi župne crkve u Nevesenju gosp. Pero Šarić. Zadržali smo se oko sat vremena, O susretu u Nevesinju don Antan je zapisao: „Skupina svećenika, časnih sestara, bogoslova i sjemeništaraca iz Broćanskoga dekanata, danas na raznim službama i krajevima, posjetila je u četvrtak, 21. srpnja župu Nevesinje.  Većina od “hodočasnika” bio je ovo prvi susret s nevesinjskim krajem, a za sve zasigurno veliko iznenađenje postignutim napretkom u ovoj župi.

Kako bi se pobliže upoznali s prošlošću, ali i trenutačnim stanjem ove župe, župnik domaćin don Ante Luburić za sve je nazočne, odmah po njihovu dolasku, organizirao kratko, ali poučno predavanje u Oratoriju sv. Pavla, apostola naroda.

Svi su s velikom pozornošću pratili podatke o nekadašnjem stanju duša u prostranoj župi nevesinjskoj, kao i brojnim projektima, kako provedenima, tako i onima koji su još u tijeku, na oživljavanju ove župe koja se prostire od nevesinjske Bišine na zapadu, do Čajniča i rijeke Lim na krajnjem sjeveroistoku Stare Hercegovine.

Kako bi brojnim gostima, njih nešto više od trideset, ovaj poslijepodnevni boravak u Nevesinju učinio dodatno ugodnim, nakon poučnoga predavanja o župi, župnik je za sve priredio čašćenje u blagovaonicama župne kuće.

Nakon ugodna razgovora za stolom, dio časnih sestara franjevki posjetio je nekadašnje kuće Školskih sestara franjevki u Nevesinju, koje se nalaze uza župnu kuću, a koje su 1949. tadašnje komunističke vlasti nacionalizirale. U toj je kući, uz ostalo, bila i kapela posvećena Bezgrješnoj i dječje zabavište koje su vodile časne sestre. Fotografirajući se za uspomenu, neke od sestara prisjetiše se i ranijih razgovora sa s. Venceslavom Bošnjak, jednom od sestara koja je 1949., zajedno s drugima, morala napustiti sestarsku kuću.

Prije polaska i pozdrava sa župnikom bio je pohod župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u izgradnji, na kojoj su radovi upravo ovih dana ponovno započeli. I tu je župnik don Ante rekao nekoliko riječi o staroj crkvi, kao i daljnjim radovima na sadašnjoj, novoj, koja se gradi u istom obliku kao i ona koju je don Marijan Kelava, prvi nevesinjski župnik, gradio od 1901. do 1903. godine.

Među nešto više od trideset gostiju, od kojih je najveći dio časnih sestara – milosrdnica (sv. Vinka Paulskoga) i školskih sestara franjevki Mostarske provincije, te nekolicinu bogoslova i sjemeništaraca, bila su i četvorica svećenika – dijecezanskih i franjevačkih: fra Mate Dragićević, župnik župe sv. Blaža u Gradnićima i dekan Broćanskga dekanata, don Ljubo Planinić, župnik župe sv. Ilije Proroka u Kruševu, fra Marko Dragićević, župni vikar u župi Bezgrješnoga Začeća BDM u Posušju, te fra Miljenko Mika Stojić, ravnatelj Caritasa Biskupske konferencije BiH.“

Poslije don Antanova predavanja i razgledanja radova na crkvi u Nevesinju, slijedio je povratak natrag u Kruševo. Dio časnih se iskrcao kod Vese Čule, one koje su iz Mostara, a drugi su produžili u Kruševo. U Kruševu smo zapjevali pjesmu vozaču i slijedio je razilazak svatko svojim pravcem.

Čerin

Četvrti susret organiziran je u ponedjeljak 23. 7. 2012. u Čerinu. Susret u Čerinu je organizirao skupa s voditeljem susreta čerinski župnik fra Dario Dodig.

Sakupljanje: Sakupljanje je organizirano u 10,00 sati. Sakupilo nas se 44 osobe.

Misno slavlje: Misno slavlje bilo je u crkvi, predstavio ga je i propovijedao fra Mika Stojić. U propovijedi bila je riječ o djelovanju redovnika, redovnica i svećenika, o sv. Brigiti svetici dana, o trsu i lozi. Pjevali su i svirali čerinski framaši. Na Misnom slavlju okupilo se stotinjak čerinskih župljana.

Program poslije Mise: Odmah poslije Mise pošli smo u župnu dvoranu pogledati desetminutni film o Brotnju.

Ručak: Iza filama organiziran je ručak u župnoj dvorani. Za vrijeme ručka dvorili su framaši. Ručak je započeo u 12,00 sati i trajao do 14,30.

Program poslije ručka:Bilo je u planu da se poslije ručka ide u Šiljevište rodno mjesto Betra Barbarića, te u Peć Mline. U Šiljevišta i Peć Mline nismo išli nego u Majčino selo u Međugorju. Razlog da se ne ide u Šiljevišta bio je što biskup nije naklonjen onima koji obnavljaju rodnu kuću sluge Božjeg Petra Barbarića.

Međugorje

Peti susret organiziran je u ponedjeljak 22. 7. 2013. u Međugorju.

Sakupljanje: Sakupljanje je bilo u 10,00 sati u dvorani „Ivan Pavao II“ (Žuta dvorana). Susret je organizirao i programom popunio fra Mate Dragićević (voditelj susreta) i fra Marinko Šakota, međugorski župnik.

Pozdravni govori:Poslije pitanja „za junačko zdravlje“ slijedilo je pozdravni govor kojega je imao fra Mate Dragićević. Fra Mate je u pozdravu naglasio: „Jedni druge trebamo i dobro je da se susrećemo, da izmijenimo iskustva, da se povezujemo i da na taj način pokazujemo da je ikebana daleko ljepša nego jedan cvijet. Upravo u današnjem vremenu za Crkvu je vrlo važno i bitno da se osjeti to jedinstvo u različitosti. Jedinstvo gdje se uzajamno dopunjavamo, gdje se uzajamno susrećemo i radujemo jedni drugima i vidimo kako je lijepo zajedno djelovati s različitim darovima i karizmama. Ovaj susret je i jedno svjedočenje naše vjere i našega poslanja. U ovome vremenu koje je toliko opterećeno svim i svačim, pogotovo negativnim, Crkva bi trebala biti jedan orijentir, jedna vertikala, dakle na nama je ta jedna velika odgovornost i iz tih razloga smatram da je ovaj susret vrlo važan i bitan… Ovogodišnji susret je poseban jer imamo s našeg područja, ovdje iz Međugorja, tri mladomisnika. To je nešto zbilja veliko čemu se radujemo i Bogu zahvaljujemo na tom velikom daru“

Drugi pozdravni govor: Poslije fra Mate govorio je međugorski župnik fra Marinko Šakota. Fra Marinko je govorio u župi Međugorje s naglaskom na pastoralnu skrb u župi koja broji 1250 obitelji, a čiji broj stalno raste.

Treći pozdravni govor: Načelnik općine Ino Jerkić se priključio pozdravu. On je uz pozdrav govorio o Općini Čitluk. Njegov govor bio je popraćen fotografijama na videozidu.

Sv. Misa: Poslije govora općinari su se povukli a svećenici, redovnici i redovnice, bogoslovi i sjemeništarci slavili su sv. Misu:

Ručak: Iza mise bio je ručak tipa „švedskog stola“.

Poslije ručka: Poslije ručka obilazak Majčina sela i Zajednice Milosrdni Otac.

Izbor novog vodstva:Na ovo susretu zahvalio se dosadašnji voditelj susreta sa suradnicima, a izabrano je novo vodstvo: fra Ivan Ševo, don Ljubo Planinić, s. Kristina Barbarić i s. Korona Cigić.

Gradina 

Šesti susret organiziran je na Gradini, u ponedjeljak 21. 7. 2014.

Raspored i program na Gradini

• 10,00 sakupljanje
•  0,30 pozdrav i prigodni nagovor
• 11,00 stanka i osvježenje – razgovor, druženje
• 11,30 misa
• 12,30 ručak

Na susret su se odazvali

1. Azinović fra Goran
2. Barbarić s. Kristina
3. Barbarić s. Slavica
4. Bevanda don Drago
5. Božić don Gordan
6. Čilić fra Ivan
7. Čule don Josip
8. Dragićević Fra Marko
9. Dragićević fra Mate
10. Dugandžić fra Ivan
11. Filipović don Dragan
12. Filipović don Pavo
13. Galić fra Dario
14. Ivanković s. Auksilija
15. Ivanković s. Marina
16. Kordić o. Đani
17. Marijanović s. Ivanka
18. Nejasno ime i prezeme
19. Ostojić fra Mario
20. Ostojić fra Perica
21. Pavlović don Filip
22. Pehar s. Ljilja
23. Pervan fra Tomislav
24. Pervan s. Domagoja
25. Pinjuh fra Mićo
26. Planinić don Ljubo
27. Planinić s. Agneza
28. Prusina fra Ivan
29. Rotim fra Stipe
30. Rozić s. Asunta
31. Rozić s. Krunoslava
32. Rozić s. Silvana
33. Soldo fra Slavko
34. Stojić fra Miljenko Mića
35. Sušac s. Ljiljanka
36. Sušac s. M
37. Sušac s. Nada
38. Šakota fra Antonio
39. Šakota fra Marinko
40. Šakota s. Melanija
41. Šaravanja s. Vesleka
42. Šego fra Miro
43. Ševo fra Ivan
44. Vučić s. Dobrosalva
45. Zovko fra Gojko
46. Zubac don Tomislav

Uvodni  pozdrav Uvodni pozdrav je imao fra Ivan Ševo: U ime „organizatora ovog okupljanja“ don Ljube,  s. Kristine, s. Korone i u svoje osobno ime, sve vas, poštovane sestre i braćo, od srca pozdravljamo! Dobro nam došli!

Poseban pozdrav upućujemo našim ovogodišnjim mladomisnicima: fra Dariju Galiću, fra Antoniu Šakoti, fra Goranu Azinoviću i vlč. Tomislava Zupca, kao i našem novaku: fra Ivanu Nikoliću (ž. Međugorje).  Imamo i jednog brata iz našeg kraja koji slavi Zlatnu misu: to je fra Ljubo Krasić, a sestre Dobrila Leko, Zdravka Tadić i Sidonija Vučić u kolovozu će proslaviti 50-tu obljetnicu redovništva, a s. Anđela Pervan priprema se za polaganje doživotnih  zavjeta.

Pozdravljamo i mjesnog župnika vlč. Đuru Bendera koji nas je ljubazno primio i prijateljski ugostio!

Ovo je naše šesto (6) okupljanje. Pružit ćemo vam list papira i kemijsku olovku, pa vas molimo, da se upišete kako bismo imali precizan popis ovogodišnjih sudionika susreta.

Dok sam razmišljao o ovom pozdravu, palo mi je na pamet da svakako započnemo pisati “Kroniku susreta”. Naime, ovakva okupljanja, zbog naše daljnje povijesti, traže da se vodi jedna takva knjiga – fotografije i ostale materijale skupljati i jednog dana to uvezati u jednu knjigu. Mislim da je to jedan nenamjerni propust u dosadašnjim organizacijama.

Cijenjeni gosp. Damir Ivanković, naš “Đani”, svake je godine napravio zajedničku fotografiju sudionika susreta, što je za svaku pohvalu, ali to nije dovoljno. Tako mi mislimo.

Uz to, kao novost predlažemo da svatko od nas, u dogovoru s onim/onom s kojim smo tjelesno najbliže, kroz narednu godinu pokuša prikupiti sve temeljne podatke o onoj našoj braći i sestrama koji su podrijetlom iz Brotnja, a koji su živjeli u različitim zajednicama i tamo preminuli (bilo kada). Doista, trebamo napraviti jedan precizan i iscrpan životopis svih pokojnih – i onda to izdati u obliku knjige.

Kao što znate, ovogodišnji odbor sačinjavaju don Ljubo, s. Korona, s Kristina i moja malenkost…Stoga bismo vas uljudno zamolili da, kada za to bude najpogodniji trenutak, predložite novi odbor (s imenima) ili ćete potvrditi postojeći. Vi odlučite.

Što se tiče našeg današnjeg plana i programa, na svim sastancima odbora, uvažavajući sa zahvalnošću mišljenje i nekih od vas danas ovdje nazočnih, odlučili smo da je naš najvažniji program to što smo se danas u lijepom ozračju susreli, što ćemo se bratski popričati, kako bismo jedni o drugima više znali – dakako, u onom kršćanskom duhu zajedništva i dostojnog poštivanja svakoga osobno.

Planirali smo održati i kratki prigodni duhovni nagovor, koji slijedi odmah iza ovih uvodnih riječi; iza toga imat ćemo kratku pauzu (koju možemo iskoristiti i za sakrament pomirenja), potom ćemo u župnoj crkvi slavit sv. misu; i to: za svoje preminule roditelje, braću i sestre po krvi, braću i sestre po sakramentu sv. Reda, odnosno redovničkim zavjetima. Sjetit ćemo se svih svećenika i časnih sestara koji su u poslanju crkve djelovali u našim rodnim župama, a koje smo rado i kao bitne odgojitelje susretali u svome djetinjstvu i svojim godinama mladenačkog dozrijevanja – tu mislim na sve vjeroučitelje, kao i na one koji su nas preporučili zajednicama u kojima već godinama živimo i radimo.

Duhovni nagovor – predavanje Duhovni nagovor – predavanje je imao fra Ivan Ševo

„Ako je čovjek pošten i moralan, to je vrijednost =1;

ako je još i privlačan, dodamo jednu nulu i to je =10;

ako je još i bogat, dodamo još jedenu nulu i to je =100;

ako je još i moćan, dodamo još jednu nulu, pa je = 1000;

Ali ako vrijednost poštenja, br. 1, nestane kod tog čovjeka,

ostanu samo nule, koje su bezvrijedne.“

“Ako možeš biti zvijezda na nebu, budi zvijezda na nebu! Ako ne možeš biti zvijezda, budi oganj na planini, budi svjetiljka u kući” (L. Eliot).

Krasna mala pričica Bila jednom jedna pamučna pređa koja se doista osjećala jadno. “Pretanka sam da postanem konopac”, tužila se glasno. “Prekratka sam da me utkaju u pletivo. Previše sam gruba da me upletu u ukras. Nemam boje, jadno izgledam… A da sam tek kao ona zlatna nit! Utkali bi me u kraljevsku odjeću, ukrašivala bih liturgijsko ruho za svečane zgode! Ovako, baš ništa od mene. Propali slučaj! Nikome se ne dopadam, ni samoj sebi.” Samo je slušala tugaljivu glazbu i sve se više zatvarala u sebe.

Čula jednog dana ove tužaljke ohlađena hrpica otopljenog voska i pokuša utješiti pamučnu nit: “Čemu se toliko mučiš i samu sebe uništavaš, malena pamučna niti? Imam jedan prijedlog: učinimo nešto zajedno. Sigurno, nećemo baš postati ukrasna svijeća za vazmeno bdijenje, jer ti si prekratka, a ja nemam toliko voska. Pokušajmo zato zajedno napraviti svjećicu koja će nakratko razgoniti mrak i unositi toplinu. Neće dugo trajati, ali bolje tako nego da ležimo beskorisni i samo mrmljamo.”

Pamučna nit prihvati ponudu spremno. Oblijepljena voskom, svijetlila je u kući jednog siromaha sve dok nije dogorjela. Svi su bili sretni i zadovoljni. (iz novog broja Veritasa)

1. Suvremeni čovjek pred određenjem vrednota Čovjek je u svijetu i svijet za čovjeka u bolnoj stvarnosti postajanja. U nama i oko nas postoje i skrivaju se veličanstvene, uzvišene ali i opasne mogućnosti. Iza ‘temeljnih vrednota’ kao osnovnih smjernica reda stoje pitanja: što je ispravno, što se smije a što ne smije, koji je smisao života, postoji li nešto za što se isplati živjeti, što je vrijedno zalaganja?

Gubeći svijest čovjek današnjice gubi i savjest. Došla su loša vremena za dobro. Popucali su i rasprsli se obzori smisla. Smisao se više ne pronalazi. A ako ga se ne pronalazi, njega se više i ne traži. Poljuljana mjerila vrednovanja, najsnažnije se osjećaju u društveno-etičkom životu.

Ljestvica vrednovanja poprima svoje dimenzije kakve u određenom času kome trebaju.

Sablast individualizma kruži Europom. Danas je čovjekova pozornost na Zapadu usmjerena samo na tečajne liste. Zbog toga individualizam ostavlja pojedinca otuđenog, nesposobnog i nesklonog da podnese ikoju ozbiljniju žrtvu za zajedničke ideale.

Čovjek je našega podneblja, još za prošlog režima, odbacio trajne duhovne vrednote i vezao je svoj uspjeh isključivo na materijalno. Kriterij vrednovanja u svijesti našega čovjeka prebacio se na stranu posjeda i standarda. Ugasle su sve socijalno-moralne vrednote. Od visokih ideala čovjek se našega prostora sve više povlači u privatnost. U takvoj situaciji nestaje smisao za žrtvu, žrtvovanje za zajedničku stvar.

Živimo u vremenu u kojem je iskrivljen govor o tzv. »temeljnim vrednotama« prije svega govor o dostojanstvu ljudske osobe. »Temeljne vrednote« u svojoj osnovi proživljavaju »pomračenje«. Tu je početak i kraj krize čovjeka i čovječanstva.

1.1. Kriza određenja vrednote Treba li razlikovati vrijednosti od kreposti (temeljnih držanja) i dobra (život, zdravlje…)? Ima li za nas nešto vrijednost jer mi to cijenimo ili nešto cijenimo jer ima vrijednost?

Dakako, svako vrednovanje nije proizvoljno i samovoljno nego je objektivno povezano s pretpostavkama i ciljevima – koje naš život i naša djelovanja pomažu osmisliti.

2. Kriza ili promjene vrednota Od mnogobrojnih znakova koji su danas prepoznatljivi, svakako treba spomenuti pluralizam i liberalizam. Iza svih ovih duhovnih kretanja stoji misao da su vrednote podložne mijeni i promjeni bilo u smislu preklapanja različitih rangova bilo u smislu pluralizacije. Različite ideje zahvaćaju jedne u druge i vode do različitih predstavki vrednota. Smjer promjene vrednota od stvarnih prema čistim, teče i u smjeru individualizma. Pojedinac je u središtu. Socijalne vrijednosti se omalovažavaju, ili su promatrane izvana.

2.1. Teorije promjene vrednota U posljednje se vrijeme u američkom društvu zapaža uska sveza između rasta standarda i promjene vrednota. Sociolozi utvrđuju da postoje efekti standarda u kojima je moguće zapaziti tri razdoblja ili vrste promjena: 1. čovjekov je standard bio nešto novo i neobično. Tu su očite konzervativne vrijednosti – socijalna veza, spremnost na žrtvu, teški rad, štednja s obzirom na budućnost. 2. Te tradicionalne vrijednosti s vremenom gube na značenju. Ističu se pojedinčeva sloboda i individualne razvojne mogućnosti. 3. U tom je sklopu osjetan strah od gubitka standarda, teški egoizam i raskid sa solidarnošću.

Zaključak Rapidno propada  građanski stil života (velika vrijednost rada, produktivnost, uvjerenje da se isplate napori, vjera u napredak, potvrđivanje razlika i konkurencije među ljudima, štedljivost, izbjegavanje kratkoročnog zadovoljstva, respekt pred posjedovanjem, prestiž, konzervatizam da se postignuto zadrži, na neki način i težnja za izobrazbom) i to vodi u proces promjena u shvaćanju vrednota, pri čemu je pojačano u snažnoj potrazi za ugodom.

Često se čovjek današnjice pred radom pita što ima od toga? Radu se suprotstavljaju zadovoljstva. Etika žrtve koja je bila spremna služiti radu ili drugim institucijama slabi. Apsolutnost vrednota gubi svaki smisao. S gubitkom apsolutnosti moralnih vrednota, ruku pod ruku, ide i gubitak sigurnosti. Danas nema sigurnih odgovora na pitanje što treba činiti? Govori se o hrabrosti za nepotpuna i privremena rješenja.

Unatoč egoizmu, u promjeni vrednota čovjek današnjice traži vez prema drugome, zajedništvo.

2.2. Religija i kriza vrednota Što reći o vrednotama na području religije? Čini se da je kriza tu još očitija i dublja. Činjenica je, naime, da je u današnje vrijeme prepoznatljiva beztemeljna, plutajuća ili mlaka religioznost, religioznost rezervirana za posebna vremena, prije svega u novim religioznim pokretima ili u okviru ideja što jednostavno nazivamo sekularizmom.

Očito je da se danas religija često mjeri s vrijednošću zabave a ne prema sposobnosti da ponudi stabilnu orijentaciju. Religiozne se vrednote sljepljuju u koncept samorazvijanja i čovjekova samoostvarenja. Građanin se služi religijom kada je treba. Tako se stvara bezlična religioznost bez ičega privlačnoga ili religijske zajednice postaju »birokratski servisi«.

Ponor između zastupanih religioznih vrednota i religiozne prakse danas je često dubok. I na području religija danas se često i rado govori o tzv. »čistim vrednotama«. Tako se i na području religije proširuje nesrazmjer vrednota i prakse.

3. Crkva u krizi i promjeni vrednota Crkva je pred sekularizmom, pluralizmom i gubitkom (naročito religioznih) vrednota i sama postala neotporna. Uočeni pluralizam, sekularizam i relativizam vrednota ostaju i za nju opasnost i izazov. Crkva je danas, htjeli mi to ili ne, na razne načine potisnuta na rub. Podložna je kritici s utemeljenjem da se premalo osvrće na čovjekova očekivanja, da svoja djelovanja i odluke premalo utemeljuje, da je njezin govor zastario, da se previše drži krutih normi, da je prema ljudima autoritarno nepomirljiva, jednostavno: da jedno govori a drugo čini.

S druge su strane vrednote koje naviješta izručene konkurenciji kvazi religioznih vrednota koje šire druge skupine u kojima barem početni lovebombing besprijekorno funkcionira. Vrednote koje naviješta Crkva više se ne priznaju radi autoriteta nego su izručene kritici i traže utemeljenje, ne primarno teološko-znanstveno nego praktično – životno.

No, i unatoč tomu Crkva mora ukazivati na temeljne vrednote i odgajati za solidarnost i supsidijarnost, pravdu, mir, razumijevanje, slobodu, snošljivost i truditi se da te vrednote ne ostanu izolirane od stvarnosti i života najprije u njoj samoj a onda i izvan nje.

3. 1. Crkva i budućnost krize vrednota Ako bi Crkva današnjem čovjeku htjela pomoći, morala bi mnogošta iznova započeti. Uz već rečeno treba svakako istaknuti povratak unutrašnjoj, duhovnoj obnovi kulture i samoga čovjeka i zauzimanje za trajne vrednote.

Svaka korisna obnova i napredak moraju početi iznutra, od svijesti i savjesti. Jer u svijetu miješanja relativizma i fanatičnih uvjerenja, moralnost i zauzetost za trajne vrednote ne smije postati suvišna. Još je uvijek u svemu presudan čovjek sa svojom duhovnom konstantom, u prvom redu sa svojom slobodom i odgovornošću.

Trebalo bi veliku pozornost posvetiti trudu i brizi za čovjeka i za njegovo duhovno ozdravljenje – spasenje. Budućnost Crkve, ljudski gledano, ovisi o tome hoće li njezino moralno naučavanje i vrednovanje biti u ovom vremenu dovoljno proročko i djelatno uvjerljivo da čovjeku današnjice, nudeći mu svoje vrijednosti, pruži nadu i osigura spasenje. Svijet se neće obnoviti bez prisutnosti Duha.

Životopisi Prije smo govorili, a sada naglašavamo da bi sastavili kratke životopise sviju osoba s duhovnim zvanjem s područja dekanata. Govorili smo da za redovnice učine dvije sestre, jedna franjevka, druga milosrdnica, za svećenike jedan franjevac i jedan dijecezanski.

Kronika događanja Kroniku nitko nije pisao. Bilo bi dobro da se vratimo mislima unazad te da popišemo detalje koji su vezani uz pojedini događaj.

Misno slavlje

Pjevanje na Misi organizirali i animirali don Dragan Filipović i don Gordan Božić.

Uvod u sv. Misu – s. Kristina Barbarić „Možete biti iscrpljeni od rada i ubijati se od posla, ali ako vam rad nije prožet ljubavlju, potpuno je nekoristan. Raditi bez ljubavi znači robovati.

Neke osobe ne mole, nemaju vremena i to opravdavaju brzinom života.

To je nemoguće. Molitva ne traži da prekinemo posao, već da ga nastavimo kao da je molitva.

Nije nužno dugo meditirati i svjesno iskusiti Božju blizinu, koliko god to zvučalo primamljivo.
Važno je biti s Njime, živjeti u Njemu i vršiti Njegovu volju.

Možete moliti dok radite.

Rad ne sprečava molitvu i molitva ne sprečava rad. Dostatno je samo uputiti svoje misli Bogu: “Volim te, Bože, vjerujem Ti, trebam Te.”

Sitnice poput takvih čudesne su molitve.“ (bl. Majka Tereza)

Uvod u sv. Misu – Don Ljubo Pogledaj, Gospodine, usliši, osvijetli nas, pokaži nam sebe. Vrati nam sebe, da nam bude dobro, jer bez tebe nam je tako zlo. Smiluj se našim naporima i nastojanjima za tobom, jer bez tebe nismo nizašto.

Nauči me tražiti tebe, i pokaži mi se kad te tražim; jer te ni tražiti ne mogu ako me ne poučiš, a ni naći ako se ne pokažeš. Daj da te tražim želeći i želim tražeći, daj da te nađem ljubeći i ljubim nalazeći. /Sv. Anzelmo, “Proslogion” (iz Časoslova)

Sjaj istine odsijeva u svim Stvoriteljevim djelima i napose u čovjeku koji je stvoren na sliku i priliku Božju (usp. Post 1, 26): istina prosvjetljuje um i uobličuje slobodu čovjeka koji se na taj način upućuje da spozna i ljubi Gospodina. Stoga psalmist moli: “Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica!” (Ps 4, 7). (Ivan Pavao II.)

Čitanje – s. Kristina Barbarić Čitanje poslanice sv. Pavla Korinćanima (1 Kor 12, 1-11): O darovima Duha ne bih, braćo, htio da budete u neznanju. Znate kako ste se dok bijaste pogani, zavedeni, zanosili nijemim idolima. Zato vam obznanjujem: nitko tko u Duhu Božjem govori ne kaže: „Prokletstvo Isusu.“ I nitko ne može reći: „Gospodin Isus“ osim u Duhu Svetom. Različiti su dari, a isti Duh; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. A svakom se daje očitovanje Duha na korist. Doista, jednom se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po tom istom Duhu; drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu dari liječenja u tom jednom Duhu; drugomu čudotvorstva, drugomu prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova tumačenja jezika. A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće. Riječ Gospodnja!

Evanđelje – fra Antonio Šakota – mladomisnik (Mt 5,13-16): U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: “Vi ste sol zemlje. Ali  ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da  se baci van i da ljudi po njoj gaze. Vi ste svjetlost svijeta. Ne može  se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod  posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka  svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave  Oca vašega koji je na nebesima.”  Riječ Gospodnja!

Propovijed – Propovijed imao fra Ivan Ševo: S više strana primamo upozorenja, odnosno savjete: Živimo u vremenu opasne letargije (trom, neosjetljiv, pospan) duha. Svijest o duhovnoj krizi treba nam biti poticaj na obnovu – i to u svakom pogledu.

Mi kršćani, k tome kao svećenici, redovnici i redovnice, prožeti Božjim Duhom ne smijemo zaboraviti na nadu i radost. Mi za Boga nismo izdajice, nego sinovi i kćeri za koje je on sam postao jedan od nas, mi smo i braća i sestre. Tu trebamo razmotriti vrednovanje ljudske osobe, dostojanstva, pravde, mira, brižnosti sve do običnoga ritma našega života. Trebamo ljudskiji ritam življenja – novu kvalitetu vremena. Potrebni smo cjelovite skrbi, priznanja, razumijevanja, opraštanja, strpljivosti.

Na suvremenu krizu civilizacije treba odgovarati djelatnim zalaganjem za čovjeka, za, kako nas Papa uči, civilizaciju ljubavi koja bi trebala biti utemeljena na »općim vrednotama mira, solidarnosti, pravednosti i slobode, koje u Kristu nalaze svoje puno ostvarenje.«

Stoga se usuđujem ustvrditi treba nam prvenstveno: nezastarjela mudrost; upravo to sada želim svima nama konkretno približiti i to kroz sljedeće citate: „ljubiti znači: Graditi kuću za svoga bližnjega kao da je svaki koji će u njoj stanovati tebi najdraži“. (Phil Bosmans).

Ili: „ako se čovjek zaista preda radu koji mu je povjeren, onda to mora činiti svim svojim srcem. I spasenje može doći samo kad je čovjek iskren i zaista radi s Bogom. Ne radi se o tome koliko mi činimo, nego koliko ljubavi, koliko iskrenosti, koliko vjere polažemo u naš posao“. (Bl. Majka Terezija). Ili. „na zemlji se ne treba ni za što vezati. Pa čak ni na najnedužnije stvari, jer ćemo upravo u neočekivanom trenutku morati biti bez njih. Samo ono što je vječno može nas zadovoljiti. (sv. Terezija od Djeteta Isusa).

«Nema imetka kao što je razum,

nema nasljedstva kao što je odgoj,

nema moći kao što je razboritost,

nema siromaštva kao što je neznanje,

nema časti kao što je znanje.»

Mislim da je nakon ovih riječi svaki komentar suvišan.

Na drugo mjesto stavljam konkretan primjer uzorna kršćanskog življenja i poslanja, kao i uzornog svjedočenja:Zadnjih mjesec dana, čini mi se, prva i najvažnija tema diljem svijeta bijaše Svjetsko prvenstvo u nogometu – u Brazilu.

I mi ćemo danas ostati u kratkim ali važnim crtama nogometnog svijeta. Naime, progovorit ću vam o Goranu Graniću, bivšem nogometašu, koji je godinama voditelj karizmatske molitvene zajednice Dobri pastir u Splitu, (…); dakako, ovdje ću spomenuti samo nekoliko njegovih zanimljivih i nama korisnih promišljanja (…)

Navod:„Shvatio sam da mi je Bog dao takvu situaciju (govorio je o svojim razočaranjima u klubu Hajduk Split…) kako bih sebe bolje upoznao. I imao sam sličnih iskustava i nakon toga. Bog, naprosto, daje takve situacije u životu kako bismo naučili više o sebi. One su potrebne nama, ne Njemu. On vrlo dobro zna kakav sam ja, vidi moje srce – traži li Njega ili je u idolopoklonstvu.

Shvatio sam tada kakav sam doista. Ono što sam mislio o sebi kao vjerniku puklo je kao balon od sapunice. Pokazalo se da sam kao poganin koji ne poznaje Boga. I shvatio sam, ne mogu tako – ili ću doista živjeti vjeru ili neću više lagati i drugima i sebi.“

Novinar: I kako ste to razriješili? „Molitvom. Sjećam se jednog odlaska u katedralu u Varaždinu gdje sam pred svetohraništem u praznoj crkvi baš zavapio: „Bože, želim te upoznati.“ I tu se nešto prelomilo. Nije se dogodilo ništa izvanredno, nikakvi anđeli se nisu ukazali (smijeh). Naprosto, u mene je ušao mir. I onda sam otišao na razgovor kod jednog svećenika, upoznao neke ljude. Kada shvatiš da nemaš pojma o Bogu, onda se u tebi javi glad za znanjem o Njemu. Nakon što sam osjetio želju da moj odnos s Bogom postane dublji, On je poslao niz ljudi u moj život – od doktora teologije, preko redovnika do laika koji su pomogli u mojoj formaciji. Doslovno sam gutao duhovne knjige. Otišao bih u knjižaru i vratio se doma s 10, 15 knjiga. Bilo je to razdoblje ponovna otkrivanja vjere i za mene i moju suprugu. (…)

U jednom trenutku života shvatio sam da postoji puno dublji odnos s Bogom nego što sam ga ja dotad imao. Ta spoznaja dogodila se kroz proživljavanje razočaranja u mojoj profesiji – nogometu. Shvatio sam da je nogomet postao za mene idol kojemu se klanjam, uzrok moje radosti i tuge. (…)

U očima svijeta uspjeh je novac, moć i utjecaj. U Božjim očima uspjeh je ostati blizu Boga. Kao što sv. Pavao kaže: „Utrku sam završio i vjeru sam sačuvao i čeka me vijenac.“ Nisam zaradio ovoliko ili osvojio toliko, nego sam ostao vjeran Bogu – to je uspjeh. Ali, puno njih ulazi u odnos s Bogom da bi postigli uspjeh na svjetovan način. Od malih nogu ljudi su bombardirani kriterijima ovoga svijeta.“

Novinar: Pa što kažete takvima? „Ako si se približio Bogu, ako je Krist u tebi, pa ne možeš se ponašati kao da pripadaš ovom svijetu. Život po tijelu vodi te u propast. Život po Duhu vodi te u spoznaju da si vrijedan, neprocjenjiv bez obzira jesi li izgubio ili pobijedio utakmicu. (…)

Međutim, ti ne možeš moliti Boga ꞌdaj da stalno pobjeđujemꞌ jer Bog to i ne želi za tebe. Pa što On želi? Da budeš slobodan, istinski slobodan, pa i od te pobjede i od poraza. To je ono što pokušavam prenijeti tim sportašima, to iskustvo kroz koje sam prošao – prelazak iz mentaliteta svijeta u Božji mentalitet. (…)

Mnogi sportaši ulaze u vjeru s krivom predodžbom o Bogu. Ono što mi njima pokušavamo objasniti jest da postoje dva mentaliteta – mentalitet svijeta i Božji mentalitet. U tom smislu, pojam uspjeha ima dva različita značenja, ovisi s kojeg gledišta mu prilazite. (…)

Čovjek koji spozna istinsku vrijednost koju mu je Bog podario više ne shvaća utakmicu kao ꞌbiti ili ne bitiꞌ.

Bog ne želi da ti u sportu prestaneš davati sve od sebe. On želi tvoj potpuni angažman, ali ne za sebe nego za Njega. Ako sam Božji, ne mogu biti neodgovoran na treningu i utakmicama. Ako Duh Božji prebiva u meni, ne mogu na netrpeljivost trenera i suigrača odgovarati na isti način, nego ljubavlju i strpljivošću. Tu se javlja motivacija koja je puno dublja i ustrajnija nego ona koja se temeljila na mom egu. Trener te maltretira, nisu te platili…

Ali, kada si Božji i kada si svjestan da se On želi proslaviti po tebi, ti ćeš u svakoj situaciji davati maksimum. Ljudi će to vidjeti i prepoznati.

(…)Za proslaviti Boga čovjek mora biti spreman i na prihvaćanje križa. Isus je činio takva čuda i ljudi su ga slavili, a onda je prihvatio križ, napušten od svih. Možeš biti najbolji igrač na svijetu, ali ako si istinski vjernik moraš biti spreman slaviti Boga jednako snažno i u porazu i u pobjedi, biti spreman i na poniženje.“ Tako razmišlja jedan bivši nogometaš.

Papa Ivan Pavao drugi: Molitva za duhovna zvanja: Gospodine Isuse, Dobri Pastiru, koji si darovao svoj život da bi svi imali život, podaj i nama vjerničkoj zajednici prosutoj po cijelom svijetu, puninu toga života i daj da postanemo sposobni svjedočiti ga i drugima naviještati.

Gospodine Isuse, podaj puninu svoga života svim osobama koje su Tebi posvećene, posvećene službi Crkve, nek budu radosne u svom darivanju, neumorne u svom služenju, velikodušne u svojoj žrtvi; i njihov primjer neka otvara druga srca da poslušaju i slijede Tvoj poziv. Gospodine Isuse, podaj puninu svoga života kršćanskim obiteljima, da budu žarke u vjeri i u crkvenom služenju, te da pospješuju tako nastanak i razvoj novih posvećenih zvanja.

Gospodine Isuse, podaj puninu svog života svim ljudima, naročito mladićima i djevojkama koje pozivaš u svoju službu; prosvijetli ih kod izbora; podrži ih u vjernosti; učini da budu hrabri i spremni darovati svoj život po Tvom primjeru, da bi drugi imali život. Amen.

Molitvu vjernika imao – don Ljubo Planinić: Molitvu vjernika predvodio je don Ljubo Planinić koji se posebno osvrnuo na brak i obitelj koji su u Brotnju bili svetinja i tom prigodom umjesto „klasične“ molitve vjernika pročitao poemu „Ženi – Majci rodnog kraja mog“.

Ženi – majci rodnog kraja mog

Žena me rodila i postadoh dijete rodnog kraja mog.

Ljubim te rodni kraju moj.

Rodni kraj je moj u Hercegovini, u krutom okruženju.

Okruženju prirode s kamenom, dračom i vrtačom crvenice zemlje.

Kruto okruženje, komu je stvarnost  rat, borba za taj dragi krš i bodljikavu draču.

Sve je u nekoj silini, naprasitosti da pukne, hrabrosti, smjelosti da kažem da jesam tu na kamenu i drači.

U surovoj stvarnost, žegi života, jedino što mi bijaše toplo i milo, jest poljubac žene i majke rodnog kraja.

Ne samo mene, rodila je ona meni rodni kraj.

Ljubim te majko, i tebe i rodni kraj.

I osta, osta mi njezin zagrljaj, riječ majčina, riječ što ulijevala smjelost u životnoj borbi.

Što si majko imala tu u rodnom kraju: komad zemlje, kućerak od kamena u propuhu sa svih strana sazidan. I što još?

Ništa više.

Vječno mi osta uspomena dragog zagrljaja žene i majke rodnog kraj mog.

Ovo je kraj u kome se vrijeme mjeri po ratovima, kilometri po skolu od kamena do kamena, od vrtače do vrtače.

O ti ženo mjerila si vrijeme ne po vremenu nego po nevremenu.

Čuo sam te, govorila si «rodila sam se pet godine prije rata», «udala se pet godina prije rata», «rađala sam djecu u ratu», «doživjela starost u progonstvu i ratu».

Htjedoše da mi ti ženo i majko uz rodni kraj, budeš rat i grob.

Al’ tvoja ljubav je jača od rata.

Tvoje grudi postadoše ne grob nego krepčina i snaga.

Velika si ti ženo – majko rodnog kraja mog.

Zahvaleći tebi, draga majko, hrabra i ponosna Hercegovko bijaše mi i ostade žena – majka, najhrabriji branitelj i onda kad se ginulo i onda kad se iz pepela podizalo i živjelo uzdižući do slave uskrsnuća.

Činila je ta žena djela dobra, djela za goli opstanak.

I zato, nikad zaboravit neću hrabrost majke – žene rodnog kraja mog.

Brate i sestro, ohrabrimo se na krepčini, na snazi, na jasnoći žene – majke koja je rodila i tebe i rodni kraj tvoj.

Mudro stojmo, u sigurnosti pogleda, ona

još i danas, tiho, govori, šapće: sin, kćeri, nikome se klanjat nemoj, doli Bog.

Hvala tebi majko draga

Hercegovko ponosna i hrabra

Pozdravni govor don Đure Bender: Iza popričesne molitve prisutnima se obratio domaći župnik don Đuro Bender. Pozdravio je nazočne, zahvalio se na čestitkama povodom 40 obljetnice misništva. Prisjetio se kako je 21. srpnja 1974. u Hutovu u crkvi svetoga Ivana Krstitelja rekao Mladu misu, a 40-tu obljetnicu Misništva proslavlja također u crkvi svetoga Ivana Krstitelja samo ne u Hutovu nego na Gradini.

Mladomisnički blagoslov: Na svršetku „duhovnog programa“, odnosno na svršetku Misnog slavlja četvorica broćanskih mladomisnika udijelila su nam mladomisnički blagoslov.

Korišteni izvori

• http://www.bljesak.info/
• http://www.brotnjo-online.com/
• http://glasbrotnja.net/
• http://www.cbismo.com/
• http://www.zupa-nevesinje.com/
• http://www.zupa-krusevo.org/
• http://www.medjugorje.hr/hr/radio/mir/
• Župna kronika Kruševa

Tekstove u navedenim portalima pisali su: Mile Pavlović, Danijela Šakota, don Ljubo Planinić, don Antan Luburić

Fotografije su načinili: Foto Đani, Mile Pavlović, Željko Planinić, Danijela Šakoa, don Ljubo Čaninić, don Antan Luburić