Gradnići – Broćanski susreti

U srijedu, 23. 7. 2015. održan je u Gradnićima sedmi susret osoba s duhovnim zvanjem s područja Brotnja.

            Program:

  • 10,00 sati organizirano je sakupljanje u prostorijama župnog ureda u Gradnićima. Kratko je bilo vrijeme po dolasku do Mise da bi se zadržavali i pozdravljali. Krenuli smo u crkvu pripremiti se za Misno slavlje.
  • 10,15 početak program. Uvod u točke programa i ceremonije pod Misom je organizirao i vodio don Ljubo Planinić. U 10,15. najavljen je pozdravni govor fra Ivan Sesara upućen svima prisutnima. Govor možete pročitati u daljnjem tekstu.
  • 10,20 Misno slavlje,
  1. Ulaznu pjesmu i pjevanje za vrijeme cijele Mise animirao je zborovođa Zdenko Vištica a pjevao je dječji zbor iz Gradnića.
  2. Misno slavlje je predvodio voditelj susreta fra Ivan Ševo. On je rekao uvod u Misu i poziv na pokajnički čin.
  3. Poslanicu je pročitala s. Marina Ivanković
  4. Evanđelje je navijestio ovogodišnji mladomisnik fra Perica Ostojić.
  5. Propovijed prigodnu imao je fra Ivan Ševo
  6. Molitvu vjernika su izmolile s. Ivanka Marijanović i Auksilija
  • 11,00 sati stanka uz druženje s župljanima Gradnića. Domaćin našega susreta župnik u Gradnićima fra Ferdo Boban organizirao je svoje župljane te su pripremili prigodni domjenak u starim prostorijama župne kuće. Narod se dobro odazvao i počastio prisutne svećenike, redovnike i redovnice, a i oni su ostali u druženju i prijateljevanju sve do slijedeće točke određene za 11,30.
  • 11,30 sati slijedilo je predavanje o dosadašnjim susretima. Predavanje je imao don Ljubo Planinić.
  • 12.15. Iza predavanja, a prije polaska na Sretnice zaključnu riječ je imao voditelj susreta fra Ivan Ševo. Fra Ivan je naglasio
  1. Životopis: Što se do sada učinilo na sakupljanju podataka za životopise sviju živućih osoba s duhovnim zvanjem s područja Brotnja i o potrebi tiskanja knjige sabranih životopisa. Sabrani podaci u skriptu podijeljeni su prisutnima na listanje i čitanje…
  2. Video i foto zapisi: Potrebu slaganje video i foto zapisa. Sakupljanje videa i fotografija na jedno mjesto.
  3. Kronologija, potrebu sabiranja kronoloških događanja od kako se krenulo u susrete do danas.
  • 12,30 sati ručak, druženje, razgovor, pjesma, prepričavanje zanimljivih i veselih zgoda… Ručak je organiziran u dvorani „Afrodita“ na Sretnicama

Prisutni na susretu

Ove godine u danima prije našega susreta i na sam dan susreta temperatura je bila visoka, dosezala je iznad 40 stupnjeva. Tempertura je bila razlogom da nas se ove godine desetak manje okupilo nego li što je uobičajeno.  Na susretu su bili:

  1. Azinović fra Goran
  2. Boban fra Berdo (domaćin susreta)
  3. Bolčić fra Dragan
  4. Čilić fra Mate
  5. Čule don Josip
  6. Ćorić fra Šimun – Šito
  7. Dodig fra Stanko
  8. Dragičević fra Marko
  9. Dragičević fra Mate
  10. Dugandžić fra Ivan
  11. Filipović don Dragan
  12. Ivanković s. Auksilija
  13. Ivanković s. Marina
  14. Marijanović s. Ivanka
  15. Ostojić fra Mario
  16. Ostojić fra Perica
  17. Pehar s. Ljilja
  18. Pervan fra Tomislav
  19. Pinjuh fra Mićo
  20. Planinić don Ljubo
  21. Prusina fra Ivan
  22. Rotim fra Stipe
  23. Rozić s. Krunoslava
  24. Rozić s. Silvana
  25. Stojić fra Mika
  26. Stojić fra Miljenko – Mića
  27. Sušac s. Ljiljanka
  28. Sušac s. Marcelina
  29. Sušac s. Nada
  30. Šakota fra Marinko
  31. Šaravanja s. Veselka
  32. Šego fra Miro
  33. Ševo fra Ivan
  34. Tadić s. Zdravka
  35. Vučić s. Dobroslava
  36. Vučić s. Sidonija
  37. Zubac don Tomislav

Pozdravni govor fra Ivana Ševe:

U ime odbora, don Ljube, s. Kristine i s. Korone, te svoje osobno, srdačno vas sve skupa, i svakoga osobno, od srca pozdravljam na našem sedmom okupljanju, ovdje u najstarijoj broćanskoj župi Gradnići.

Dopustite mi da neke među nama, ovdje danas nazočne, posebno pozdravim. To su: prije svih naš današnji domaćin župnik fra Ferdo Boban, sa svojim nazočnim župljanima i dječjim zborom, …

Tu su i naši ovogodišnji svečari, odnosno jubilarci

  • Časna sestra Vladimira Vučić – slavi 50 godina redovništva
  • Ovogodišnji mladomisnici: fra Perica Ostojić, fra Ivan Marić i don Josip Čule
  • Naši novaci: fra Franjo Ćorić

Čestitamo od srca i na sve vas zazivamo moćni Božji blagoslov, želeći vam ujedno puno uspjeha u životu, svećeničkom i redovničkom poslanju! Živjeli!

  • srdačan pozdrav upućujem medijskim djelatnicima koji nas tako vjerno prate:
  1. vrijednoj i poštovanoj novinarki gospođi Danijeli Šakota
  2. neumornom novinaru gosp. Mili Pavloviću
  3. novinaru i fotografu Željku Planiniću
  4. cijenjenoj Radio postaji Mir Međugorje
  5. Foto Đaniju … gosp. Damir Ivanković, u zajedništvu sa svojim bratom Dražanom, puno je za nas učinio; njegove su „fotke“ neizbrisivo povijesno svjedočanstvo o našim susretima…

Uvod u Misno slavlje (fra Ivan Ševo)

Živimo u svijetu brojeva, kreditnih kartica, bankovnih računa, telefonskih brojeva i e-mail adresa. To je vrijeme kompjutera – ili kako to neki zovu virtualni svijet. Svuda samo, tako se mnogima čini, brojevi, brojevi i uvijek brojevi. Zapravo, sve su samo brojevi za neku, odnosno nečiju važnu informaciju. Ovo je, dakle, vrijeme brojnih i brzih informacija. Upravo je ta informacija postala veliki biznis – određenih kuća i ljudi.

No, mi moramo znati, i to nikada ne smijemo smetnuti s uma, čovjek je sposoban biti čovjek, tek onda kada je sposoban upitati se: tko sam, od kuda sam, čiji sam i duda idem?

Dakako, čovjekova drama započinje onda, kada na to pitanje nema odgovora. „Uvjeren sam da ključna rasprava vremena nije političke ili ekonomske naravi, nego kulturne, moralne te, u konačnici, religiozna. Riječ je o sukobu između dvaju pogleda na svijet: onoga koji vjeruje u postojanje načela i nepromjenjivih vrjednota, koje je Bog upisao u ljudsku narav, te onoga koji drži da ne postoji ništa čvrsto i trajno, nego da je sve relativno s obzirom na vrijeme, mjesta i okolnosti.

Ako ne postoje apsolutne vrjednote i objektivna prava, ljudski se život svodi na grozničavu potragu za užitcima te na egoistično zadovoljenje instinkata i subjektivnih ꞌpotrebaꞌ, prozvanih nova ꞌpravaꞌ. Volja za moći pojedinca i skupina postaje jedini zakon društva te se uspostavlja, kako tvrdi Benedikt XVI., ꞌdiktatura relativizma koji ništa ne priznaje kao konačno i koji kao posljednje mjerilo ostavlja samo vlastiti ja i svoje željeꞌ“ Roberto de Mattei, Diktatura relativizma, VERBUM, Split, 2010., str. 5).

Prevažna su pitanja: Gdje sam ja kao osoba? Gdje sam ja kao čovjek? Što ja trebam misliti o sebi kao osobi? Kakav sam ja čovjek?

No, kada mislimo o čovjeku u duhu Biblije, naš imidž o nama samima dobiva bitno drukčiju sliku. O tome ćemo više govoriti u propovijedi.

Propovijed (fra Ivan Ševo):

U jednoj gradskoj školi upitala učiteljica djecu: „Djeco, kako nastaje kruh?“ Djeca se pomalo začuđeno pogledala, dok jedan dječak nije smogao hrabrosti odgovoriti svojoj „neupućenoj“ učiteljici: Učiteljice, kruh ne nastaje, on stoji na polici u dućanu. Naravno, učiteljica je ostala zaprepaštena kako današnja djeca ne znaju ništa o tome kako nastaje kruh, a vjerojatno bi isti odgovor dobila da je pitala kako se proizvodi mlijeko ili neki drugi prehrambeni proizvod.

Svakako, odgovor koji je primila bio je potvrda kako je negdje prekinuta nit sa životom i prirodom u kojoj nastaje život, po svim onim prirodnim tijekovima kojima je određen, odnosno uređen.

Jednako tako, možemo slobodno reći: svijet u kojem sada živimo hoće zarobiti svakoga čovjeka, kako mu nitko od ljudi, svojom istinom i poštenim životom, ne bi bio izazov savjesti. Ipak, na temelju zakona Božje ljubavi, pravilo našega kršćanskog života ne može biti ono što svijet želi, nego je jedino pravilo našega života zakon Božji upisan, utkan, duboko u ljudsku savjest, darovan i objavljen u Riječi Božjoj. Nema sumnje, nije lako u ovome svijetu ustrajati u vjernosti Bogu. Ali Isus nas šalje baš u taj i takav svijet!

Poruka je jasna i konkretna:

Bog poziva čovjeka, zapravo on svakoj osobi povjerava jedno poslanje, jedan plan koji bi se trebao ostvariti. Želim reći:

Bog želi čovjeka za partnera. Tako nas uči biblijska religija koja označuje životni vez čovjeka i Boga kao savez, kao partnerstvo. Dakle, svi smo mi u Kristu na jednak način braća i sestre i svi jednakopravni. Usprkos ovoj jednakosti, svatko od nas ima poseban Božji zov, svatko je dobio svoje mjesto i svoju ulogu u povijesti spasenja koju treba slušati i ispunjavati.

Vjerujem da si i ti, dragi brate i draga sestro, mogao/la osjetio kako je ugodno živjeti s osobama koje  znaju tko su i što im je činiti; koje znaju:  „Ljudska vrijednost naših djela je ništa ako ih usporedimo s vrijednošću u Božjim očima koje bi trebalo ostvariti, utjeloviti. Čak i sama razlika među sklonostima i pojedinim darovima u tvojim očima malo vrijedi, isto kao i tjelesni izgled ili boja očiju.”

Ljubav – kako Božja tako i ljudska – ne daje da bi primila; davanje je samo po sebi izuzetna radost. Ali u davanju ona ne može a da ne oživi nešto u drugoj osobi, i upravo to što je oživljeno reflektira se povratno na njoj.

Ljubav je moć koja proizvodi ljubav. Ljubav je aktivna zaokupljenost životom i rastom onoga što volimo.

Brate i sestro,po svome osobnom odabiru duhovnog poziva i prihvaćanju proročkog poslanja, mi smo postali jedinstveni prijatelji Božji. Što to zapravo znači?

Prijatelji Božji žive kao i svi ljudi; sa svojim brigama i radostima. Ima dana kada su razdražljivi i dana kada slave, dana kada su dobroga zdravlja i dana kada su bolesni.

Pa ipak, prijatelji Božji, živeći kao ostali, žive na herojski način. Kao i svi susreću ljude: simpatične i one nepodnošljive, imaju prijatelje, a ponekad i neprijatelje. Susreću ljude kao i svi, ali tko susretne prijatelje Božje doživjet će nešto posebno.

Prijatelji Božji maju svoj karakter, kao i svi. Neki su sramežljivi, drugi potvoreni i pričalice. Neki nagli i eksplozivni, drugi strpljivi i samozatajni. Ipak svi su prijatelji Božji obilježeni samodisciplinom koja ih osposobljava da budu na usluzi i kada to nije lako.

Prijatelji Božji žive među nama. Ne uočavaju se na prvi pogled. Kada čine dobro ne stvaraju buku. Ipak oni su osobe koje svijet drže „da ne padne“, oni su osobe koje nastoje krive stvari ispraviti: bilo da se radi o djetetu koje plače, o bolesniku koji je usamljen ili da se radi o planetarnim problemima. Ljudi i žene u svemu slični drugima. Pa ipak imaju nešto nadnaravno.

Prijatelji Božji žive na poseban način dar slobode. Povjerili su Bogu njihove želje da budu sretni. Zato se ne brinu suviše o samima sebi. Znaju da ih Bog nikada neće razočarati. Zato su slobodni. Ne boje se. Izlažu se riziku jer to poslanje iziskuje. Ne kao nedorasle ili preuzetne osobe, nego iz poslušnosti. Slobodni su od traženje dopuštenja. Slobodni su od krivih sudova drugih. Slušaju svakoga i znaju da svi trebaju biti poučljivi. Povod njihova djelovanja nije popularnost niti povlađivanje svijeta. Sloboda proizlazi iz nutarnje utvrde gdje se nastanio dar straha Božjega.

Prijatelji Božji nisu vezani uz osobne interese. Ne pitaju se „što ću zaraditi?“, jer žive od Božje …   umišljenost o njihovoj prevelikoj važnosti. Imaju jedan cilj ili, bolje reći, poslušnost svojemu poslanju. U ono što čine unose čitavu svoju osobu: ne štede snagu, inteligenciju niti sredstva do žrtvovanja samih sebe. Nemaju mjesta gdje bi se mogli skloniti na sigurno, ne zadržavaju si osobno pravo mogućnosti izabira drugačijega života. Nemaju neki drugi život jer njihovo poslanje je postalo njihov život. Smatraju se slugama, ali to su s ponosom, jer poznaju svojega Gospodina.

Prijatelji Božji su prožeti nepobjedivom radošću i patničkom žalošću. Teško se može izreći ono što proživljavaju, pa ipak pronose radost koja ne dolazi od neke sretne okolnosti ili odsutnosti problema, nego iz neistraženih dubina i nepresušnog izvora koji neprestano hrani ushit duše. Radost prijatelja Božjih nije nezainteresiranost za patnje drugih. Oni nose u sebi patničku žalost: to je naboj suosjećanja prema svima koji pate, to je svakodnevni vapaj za dolaskom kraljevstva Božjega.

Prijatelji Božji žive neprimjetno među nama. Ne znaju za njih naslovnice novina i dnevne ćakule koje su pune žalopojki, tračeva, bolesne kritike i optužbi, prigovora i praznog govora.

Božji prijatelji nisu zanimljivi za novine. Prisutni su među nama iako ne upadaju u oči. Poneki izvanredni događaj svrati na njih pozornost. Tada ih svi zamijete i ostaju zadivljeni.

Sada napravimo završni poruku: biti prijatelj Božji znači biti Isusov apostol u ovom vremenu i u ovim prilikama i neprilikama; a ako se pitaš kako, reći ću ti: „Dobrotom, nježnošću, bratskom ljubavlju, kreposnim primjerom, odlučnošću i mudrošću, koji su uvijek tako privlačni i kršćanski. Kod nekih bez i jedne riječi o Bogu ili vjeri, biti strpljiv onako kako je Bog strpljiv biti dobar onako kao što je Bog dobar, tako kao što je nježan brat i moli se. Kod drugih tako o Bogu govoriti da mogu to prihvatiti. Prije svega gledati u svakome brata u svakom čovjeku gledati dijete Božje, čovjeka koji je otkupljen Kristovom krvlju. biće koje Isus voli. Otjerati ratobornog duha onako i na način kako je to Isus govorio i činio, sve do ratobornog duha onih koji su loši kršćani i vide neprijatelje koje treba uništiti.“ (Charles de Foucauld)