Umišljena dobrota: Sve malo pa opet naiđemo na osobu koja se umislila da je dobra i sveta. Obično takve osobe umore. Jedna od njih se hvalila drugoj, a ova joj odgovori: „Ajde bona, šta si se umislila ‘nitko nije toliko dobar da se može sam spasiti, niti zao da ga Bog ne može spasiti’ “.

Uplakani fratar: Ide samostanskim hodnikom fratar i uplakano prilazi drugom te mu se potuži kako ga nitko ne voli. A ovaj će mu: „Ajde šta si se raskmezio, pa volim te ja“. A plačko mu odgovori: „Pusti to, ti voliš svakoga, a mene ne voli nitko“.

Mudronje: Uvijek se pojave ljudi koji se prave da su pripametni, ali su daleko od duše i srca. Mudrovao jedan, a drugi ga strpljivo sluša pa mu nakon mudrovanja odgovori: „Dragi moj, sve je to tako kako ti pričaš, ali ‘draža mi je mudrost koja dolazi iz dobrote i vjere, nego li ona koja dolazi od informacija i činjenica’. Dobrota i vjera čovjeka uvijek obogaćuju, čine ga još mudrijim, a od informacija i činjenica ne treba bježati, ali njihovo prenaglašavanje opterećuje i umara“.