Papa Franjo je 18. 3. 2015. potvrdio da se Petar Barbarić može proglasiti blaženim. Odnosno, Papa je odobrio dekret o priznanju  „herojski kreposti Petra Bararića“. Što bi to značilo pojasnio je p. Božidar Nagy vicepostulator Petra Barbarića: „Time je stavljena točka na ‘i’ dugoga procesa utvrđivanja herojskih kreposti našega kandidata za oltar, našega Petra. Proces je započeo još 1939. godine i konačno je jučer (18. 3. 2015.) završen. Crkva mu je jučerašnjim Papinim priznanjem i odobrenjem dekreta priznala da je stvarno u svome životu vršio herojske kreposti i odsada on dobiva naziv ‘časni sluga Božji’“.

Sada je do kardinala Vinka Puljića da se odredi skupa s Kongregaciojom za kauze svetaca da se odredi datum i mjesto, kada će se i gdje organizirati proglašenje Petra Barbarića blaženim.

Petar Barbarić je rođen u župi Klobuk u selu Šiljevište 19. svibnja 1874. a umro je na glasu svetosti u travničkom sjemeništu 15. travnja 1897. Danas se njegov grob, odnosno lijes s posmrtnim ostacima nalaze u crkve travničkog sjemeništa.

Naši mladi s Petrom Barbarićem

Naši mladi okupljeni u tamburaški sastav, pjevače i klapu „Studenac“, bili su gosti u travničkom sjemeništu 24. i 25. siječnja ove godine. U Travniku smo nastupili s pripremljenim programom. U Travniku je naše mlade rektora sjemeništa don Željka Marića pobliže upoznao s Petrom Barbarićem. Bili smo na prvotnom mjestu gdje je Petar bio pokopan. Na mjestu gdje su mu partizani i komunisti sakrili lijes, te na oltaru u sjemenišnoj crkvi gdje se sada nalazi lijes s njegovim zemnim ostacima. Don Željko je naglašavao razvijeno štovanje Petra Barbarića od njegove smrti do dana današnjega. Narod je dolazio na njegov grob, časteći ga kao sveca, iako nije bio proglašen svetim. Govorio nam je kako su komunisti umorni zbog brojnog dolaženja vjernika Travnika i okolice na Petrov grob, izvadili iz groba lijes s Petrovim tijelom i narodu preko policije rekli da su ga ubacili u rijeku Lašvu. Tako su postupili ne bi li narod prestao dolaziti u dvorište crkve i sjemeništa, moliti se i paliti svijeće.

Naime, Sjemenište i crkvu su partizani i komunisti poslije Drugo svjetskog rata oduzeli. Sjemenište su pretvorili u gimnaziju, a crkvu u sportsku dvoranu, kasnije u magazin. Tako je bilo sve do poslije Obrambenog rata. Poslije Obrambenog rata Crkvi je vraćena sjemeništa crkva i dio sjemenišne zgrade. Sada se radi na tome da se Crkvi vrati cijela sjemenišna zgrada.

Međutim, iako su sjemenište i crkva bili izvan crkvenih struktura, narod Travnika i okolice nije nikad prestao dolaziti u dvorište crkve i sjemeništa i preporučivati se zagovoru Petra Barbarića. Partizani i komunisti su policijom sprječavali da narod ne dolazi u crkvenom dvorište. Ali, narod je uvijek našao načina kako doći i na čast Petru Barbariću svijeću upaliti.

P. Božidar Nagy kaže: „Kada su na Kongregaciji proučavali Petrov proces, svi su bili iznenađeni da Petar ima veće štovanje, a još nije niti proglašen blaženikom, nego svi hrvatski sveci i blaženici zajedno. Svakog četvrtka je u Travniku dupkom puna crkva prije podne u 11 sati. Ljudi dolaze na svetu Misu, dolaze se ispovijedati i pričešćivati, i tako godinama. To je nešto stvarno nevjerojatno koliko je odjek njegove svetosti u narodu prisutan“.

I mi se radujemo Papinoj odluci i dekretu. Radujemo se i danu kada ćemo poći na proglašenje blaženim našega zemljaka klobučanina Petra Barbarića.